Muhamed Hajdarević: “Ka totalnom ratu: Putovanje u središte novog američkog stoljeća”
Bosanskohercegovačka publicistika nije imala autore koji su se serioznije bavili svjetskim političkim pitanjima. To je još jedna naznaka da država, svojim pisanim i nepisanim podsticajima, odgaja spektar definicija sebe i drugih. Bosna i Hercegovina nije bila u prilici da u strateškoj punini osjeti državne interese, pa ni da razumije potrebu da svojim duhovnim potencijalima sudjeluje u definiranju međunarodne politike, same za sebe, ali i u odnosu na BiH.
Bosna je kroz stoljeća bila objekt, a ne subjekt svoje sudbine, i, tako je i danas. Stabilne i samoodržive države odgajaju potrebu za naučnim i publicističkim definiranjem političkog svijeta u sebi i oko sebe. Pod zvaničnim ili ambijentalnim krovom državnog interesa, logično je da se pojave autori koji će posegnuti za tematiziranjem svjetskih političkih pitanja. Nisu sve zemlje, kao Bosna, zabavljene sobom i utučene u pojam nesigurnog bitka.
Sve ovo navodimo kako bismo istakli uvjerenje da je pojava knjige Muhameda Hajdarevića “Ka totalnom ratu: Putovanje u središte novog američkog stoljeća” – izuzetak iz bosanskog pravila. Ova knjiga u BiH nikome ne treba, samim tim što je BiH dejtonskim genocidom uskraćena za strateški odnos prema budućnosti. Knjiga je plod individualne volje Muhameda Hajdarevića, a ne sistema, ili ambijenta koji je na ma koji način mogao inicirati bosanskohercegovačko bavljenje “središtem novog američkog stoljeća”. Po tome, a posebno po samom sadržaju, Hajdarevićeva knjiga ponajmnje pripada Bosni. Ovaj je zemlja, kao i mnogo puta prije, bila vanmaterična maternica rađanja jednog djela koje pripada svjetskoj vertikali vrijednosti. Bosansko društvo bi, kad bi znalo, moglo biti ponosno na tu činjenicu, ali i svjesno da mu se ponovo dogodio vrijednosni izuzetak iz obnevidjelog pravila.
Za vrijednost Hajdarevićeve knjige je nebitno da li će bh. država ikada doseći snagu da podržava naučne i publicističke projekte koji istražuju, recimo, političke odnose u Svijetu. Za bh. društvo bi trebalo biti značajno da se pod njegovim krovom, bez crijepa, dogodio autor čija znanja i interesovanja pripadaju, bezmalo, svjetskoj publicističkoj eliti. Provincijalni duh, jakako, neće moći svariti ovu ocjenu, ali to se ne tiče neupitnih vrijednosti Hajdarevićeve knjige, koja i tematski i marketinški nadilazi prostore dejtonske BiH.
Drugo pitanje koja vrijedi postaviti glasi: otkud da nam se dogodi Muhamed Hajdarević? Na isti način kako nam se dogodio i Danis Tanović, bez naše produkcijske volje. Za Hajdarevića, kao ni za Danisa, gotovo da niko nije čuo prije nego se pojavio sa svojim prvijencem. Na Danisa smo se navikli, a valja nam se navikavati i na Hajdarevića, kao na vjerovatno najpismenijeg bosanskog analitičara svjetskih prilika. Ova se ocjena prvo neće dopasti nekolicini autora koji, blagodareći medijskoj poziciji, slove kao vrhunaravni poznavaoci svjetskih političkih prilika, no i za njih, i za javnost, bit će vremena da se uvjere kako je Hajdarevićevo znanje recentno u širim okvirima od balkanskih. Hajdarević je svoje analize svjetskih zbivanja posljednjih godina ispisivao u sarajevskom magazinu “Walter”, čiji se dometi ipak ograničavaju na uži, čitalački krug. Drugo, teško je danas u novinarskom šarenilu naći autora koji je svojom voljom ograničen, specijaliziran za jednu oblast, i koji ne poseže, za novinarstvo, tako svojstvenom sveznadarstvu. Hajdarević piše o svjetskoj politici, i ni o čemu više. Njegova interesovanja su posve definirana i usmjerena. Kad se tome doda podatak da je Hajdarević u ratnim i poratnim godinama bio saradnik ratnih dopisnika velikih svjetskih listova kao što su “Washington Post”, “El Pais”, “El Mundo”, te kratko, dopisnik “Radio Com Barcelona”, kao i da je vjerovatno jedini bh. novinar koji perfektno govori tri svjetska jezika, a pasivno još pet drugih, onda nam je jasno da naspram sebe imamo autora koji ima eruditivni potencijal da s punom ozbljnošću piše o svjetskim političkim zbivanjima.
Mada se nakon terorističkih napada od 11. septembra 2001. godine pojavilo mnoštvo knjiga koje su obrađivale ovu tematiku, a koje su, s jedne strane, držeći se zvaničnih objašnjenja američke administracije, davale osvrt na uzroke koji su doveli do ovih zbivanja ili, pak, s druge, pokušale da razotkriju neke nelogičnosti u iskazima američkih zvaničnika, knjiga “Ka totalnom ratu: Putovanje u središte novog američkog stoljeća” donosi jedan sasvim drugačiji pristup ovoj tematici.
Knjiga je koncipirana tako da daje osvrt, ne samo na aktuelna dešavanja na svjetskoj sceni u protekle dvije-tri godine, već nudi i jedan širi historijski presjek dešavanja među tri najčešće spominjane strane koje se dovode u vezu sa terorističkim napadima (SAD, Saudijska Arabija i Izrael), te ukazuje i na mnoge značajke koje su do sada ostale neotkrivene široj čitalačkoj publici. Knjiga je dobrim dijelom bazirana na obimnom materijalu inozemnih, a na ovim prostorima još neprevođenim dokumentima i djelima stranih autora od početka 1950-tih pa sve do danas, a koja je autor za potrebe ove knjige sam prevodio s tri svjetska jezika. Pored pisane građe, tu je i veliki broj fotografija koje su dokument same po sebi, a koje ilustrativno obogaćuju tematska poglavlja.
Knjiga je podijeljena na četiri tematska dijela. Prvi dio je kratki historijski presjek nastanka Sjedinjenih Američkih Država i daje najbitnije detalje njihove povijesti, koji omogućavaju čitaocu da se upozna sa mnogim činjenicama koji se u literaturi za nastavnu upotrebu teško mogu naći. Drugi dio je, u suštini, posvećen koliko historijatu Saudijskog Kraljevstva, njegovih veza sa Zapadom, a to se posebno odnosi na Veliku Britaniju, toliko i nastanku cionističkog pokreta i države Izrael. U ovome dijelu posebno treba istaći da se autor dotakao, do sada, malo poznatih detalja vezanih za rad i funkcioniranje lobija na američkoj političkoj sceni, posebno proizraelskog i proarapskog. U ovom dijelu autor uspješno razbija mnoge uvriježene stereotipe i tabue koji su vezani, kako za američke prilike, tako i za one koji se tiču regiona Bliskog Istoka.
Treći dio je analiza postojećeg stanja na unutarameričkoj političkoj sceni, kojom dominiraju neokonzervativci, podržani od jednog dijela američkih intelektualaca, čija se pojavnost u nekim obrisima čak može definirati kao pokret. Zanimljivost ovoga poglavlja ogleda se i u tome što autor rasvjetljava mnoga dešavanja koja su dovela do ratova u Afganistanu ili Iraku, ali i otkriva neke nepoznate detalje. Na nekoliko mjesta autor se dotiče i nekih događaja kojima je neposredni svjedok bila i bh. javnost, dajući tako naznake isprepletenosti aktualnih svjetskih zbivanja s domaćim prilikama. Ovaj dio ipak je najznačajniji zbog toga što pojašnjava događaje koji su doveli do terorističkih napada od 11. septembra iz jednog sasvim novog ugla, ali otvara i mnoge dileme u vezi sa zvaničnim objašnjenjima koje je ponudila Bushova administracija. Pored toga, ovo poglavlje je bitno i po tome što nagovještava i prave ciljeve kampanje koja se vodi pod logotipom rata protiv terorizma. Posebno je zanimljiva analiza djelovanja medija tokom čitave ove kampanje.
Četvrti dio knjige donosi analizu postojećeg stanja, ali i predviđanja kuda bi mogla kretati američka vanjska politika u budućnosti, na koju nesumnjiv uticaj ima vojnoindustrijski kompleks Sjedinjenih Američkih Država.
Na kraju, valja reći da se Hajdarevićevom knjigom ne iscrpljuje nepresušan zdenac zagonetki koje su se s dolaskom Bushove administracije nadvile nad pojmovnik novog svjetskog poretka.
Konačne odgovore, zasad, ne može dati ni jedno naučno ili publicističko istraživanje. Može ih tek nagovijestiti, kroz sklapanje provjerenih činjenica. Hajdarevićevo djelo nas ubjedljivo upućuje na slutnju, koja se ubrzano iz sfere hipoteze seli u mračnu povijest civilizacije.
Fatmir Alispahić