Siva eminencija Izborne komisije Lidija Korać se bestidno zalaže protiv ustavnog prava bh. preseljenika da glasaju, ali to nikog ne zabrinjava. Valjda smo oguglali na genocid, pa ga više i ne primjećujemo.
Kada smo početkom avgusta u ovoj kolumni tematizirali katastrofalne rezultate registracije birača u bh. dijaspori, to je za bh. javnost bila posve nova tema. Narednih dana će se o ovoj temi ispisati desetine tekstova, koji će otvoriti složeniju percepciju problema. Od one prvotne razočaranosti što se od milion naših raseljenika samo 27.000 registriralo za glasanje, stigli smo do suštine: nije problem tek u našim ljudima, već u Izbornom zakonu koji kompliciranim mehanizmom odbija bh. raseljenike od domovine.
Preselly & otpishy
U bh. javnosti prvi je Jozo Grgić, tuzlanski vijećnik, stvari nazvao pravi imenom. On je ustvrdio da je – Izborni zakon genocidan: – Uzroke ne treba tražiti samo u neizainteresiranosti preseljenika, već isključivo u kompliciranom Izbornom zakonu koji je nametnuo proces registracije i time mnogim ljudima perfidno blokirao njihovo ustavno pravo da biraju i da budu birani. Stoga podhitno treba mijenjati Izborni zakon i to tako što bi se registracija za izbore obavljala automatski, sa sticanjem punoljetstva, na osnovu čega bi svaki punoljetni državljanin BiH bio dugoročno registriran kao birač.
Grgićev istup je potakao novinare BHT da naprave prilog o ovom problemu. U tom je prilogu bivša zvanična, a danas nezvanična predsjednica Izborne komisije, Lidija Korać, dala skandaloznu izjavu zbog koje bi morala podnijeti ostavku, ili biti smijenjena, jer se bestidno založila za nastavak genocida. Ona je kazala: Glasovi iz dijaspore su irelevantni. Ko god je objektivan reći će da je smiješno da neko živi na Islandu ili u Australiji a da glasa za načelnika opštine Lopare ili Centar u Sarajevu kada oni ne poznaju tog čovjeka, niti znaju njegove stavove.
Kakve veze sa zakonima, i obavezom sprovedbe zakona, ima pitanje – šta je objektivno a šta nije objektivno? Objektivno je jedino pravo ovih ljudi da glasaju! Šta više, u kontekstu genocida nad Bošnjacima, i njihovog sistematskog preseljavanja u treće zemlje, objektivno je da preseljenici glasaju na neviđeno. Kako će se vratiti svojim kućama, ako u općinama ne budu imali svoje političke predstavnike? Po logici Lidije Korać, kojoj je sve ovo smiješno, ovi ljudi bi trebali sami sebe da otpišu i da shvate da je njihovo preseljeništvo konačna stvar. Logika Lidije Korać je zločinačka i ni po čemu se ne razlikuje od genocidnih vizija Radovana Karadžića i Mate Bobana! Ta logika glasi: preseli i otpiši.
Jer, između preseljenih i otpisanih, i onih ubijenih, nema nikakve razlike, jer i jednih i drugih nema u stvarnosti Bosne. Pravo je čudo kako je ovaj zločinački manifest članice Izborne komisije prošao bez odijeka u javnosti. Pa nije ni Karadžić ubijao ljude, već je organizirao njihovo ubijanje i deportacije, pa je osumnjičen za ratne zločine. Genocid nije samo ubistvo, već i prisilno preseljavanje i ispisivanje iz libra domovine, a Lidija Korać čini upravo to. Ona bi, kao članica Izborne komisije, morala da se zalaže za što efikasniju realizaciju ustavnog prava naših preseljenika da svojim biračkim pravom svjedoče političko prisustvo, umjesto što propagira kidanje veza sa bh. dijasporom. Da je pameti, košto nije pameti, naši bi politički lideri već podigli tužbu protiv genocidnih stavova Lidije Korać.
Adwockathy of the genocides
Na moju adresu je stiglo nekoliko reakcija na tekst pod naslovom Bošnjačka smrt. U jednoj piše: Ja sam iz Foče, a četnici (uz ne malu pomoć političkog vođstva moga grada i države) su me otjerali čak do Amerike. Moja porodica je uredno bila registrirana za glasanje u Foči. Neposredno pred lokalne izbore nas troje (supruga, kćerka i ja) odvojeno dobivamo obavijesti od Izborne komisije da su izbori u Foči otkazani.
Nisam mogao da vjerujem, pa sam kontaktirao brata, rođaka i neke prijatelje iz Foče koji žive u Americi i svi su dobili isto pismo: IZBORI OTKAZANI. Rezultati izbora u BiH: U Foči pobijedili radikali. Ne mogu da vjerujem! Da možda nisu četnici našli naše adrese u Americi i poslali nam pisma da bi lakše pobijedili u Foči? Ne, nije moguće. Morali su da imaju saradnika u Izbornoj komisiji. Da skratim: Više nikad, nakon tih izbora, nisam dobio nikakav poziv za glasanje. Vjerovatno sam ja, kao i ostali Fočaci u Americi sa kojima sam u kontaktu, zauvijek skinut sa svih lista za glasanje. Nisam baš siguran da sam se ja “odrodio” od Bosne. Bojim se da je neko dao sebi za pravo da učini sve da se moja Bosna od mene “odrodi”.
Ovo je, dakle, informacija, sa terena. Iz nje možemo pročitati da se agresija na Bosnu nastavlja upravo blokiranjem prava bh. prognanika da svjedoče svoje političko prisustvo u sredinama iz kojih su prognani. Logično, taj projekat se realizira i preko Izborne komisije, koja je maksimalno zapetljala proces glasanja, umjesto da ga pojednostavi, i da omogući svim bh. građanima da glasaju, gdje god da su. Ta petljavina sa registracijom, evo, daje konkretne, i konačne rezultate, tako da četnički i ustaški pajtaši u Izbornoj komisiji više neće ni morati brisati ljude koji žele glasati. …Ukoliko se, pak, u ovom dijelu Bosne ne probudi svijest i savjest, i ukoliko se ne pokrene jedna snažna akcija za izmjenu genocidnih mehanizama u Izbornom zakonu, a time i za sikterisanje advokata genocida u Izbornoj komisiji.
Walter, br. 115, 31. VIII 2004.