Američka ambasada je raspisala potjernicu za bošnjačkim narodom
Šaćiru je zafalilo para za rakiju. Pa se prijavio u Američku ambasadu. Tamo džabe dijele pare. Ne mora se ni kopat, ni štemat, ni nosat ciment. Treba samo rijet da si vidio nekog što bi mogao bit terorist. Šaćir je oglas pročitao u novinama. Dok je sjedio ‘nako u čitaoni. Proradiše mu klikeri! Ima jedan s brdicom, u komšiluku, što ide u džamiju, i što se garant bavi terorizmom. Otići će Šaćir u Američku ambasadu. Prijavit bradicu. Uzet pare. I kupit rakiju. I nazdravit lahkoj pari.
Parra wrthy dzey burggia neche
Nakon svenarodne pomame praćenja i klevetanja nevinih ljudi, koja je ovom zemljom vladala u vrijeme Informbiroa, evo, 55 godina poslije, nalazimo se u istom orvelovskom ambijentu. Tada su široke narodne mase ušle u funkciju denunciranja, iz dva razloga: prvo, onaj ko bi se bavio otkrivanjem narodnih neprijatelja, za sebe bi priskrbio auru pravednika; drugo, društvena vrijednost pojedinca je određivana njegovom spremnošću da bude vojnik Partije.
Danas se vrijednost pojedinca određuje njegovom materijalnom mogućnošću, i u snobovskom, i u pukom egzistencijalnom obliku.
Ono što je 1948. bila Partija, danas je para. Divlji kapitalizam, koji nam je uvezen pod logotipom rušenja komunizma, stvorio je društvo monstruoznih kriterija, u kome ljudska duša stanuje u cirkusu. Strateški instalirano, opće siromaštvo, samo je izoštrilo vladavinu pare na pijedestalu, tobejarabi, božanskih vrijednosti. Ista egzistencijalna i društvena motivacija je pokretač svenarodne cinkaroške pomame, 1948. i danas, kad Američka ambasada nudi pare za informacije o teroristima.
Kao što je poznato, Američka ambasada je obavijestila bh. javnost da je otvoren – nagradni program koji ohrabruje bh. državljane da pruže svaku vrstu informacije o terorističkim aktivnostima, a zauzvrat dobiju novčanu nagradu od Američke vlade. Peke. Američka vlada ne bi trebala tek tako rasipati novac svojih poreskih obveznika, yazzuck je, jer u Bosni se barem ove informacije ne moraju kupovati, već se mogu pročitati u novinama. U toku 2001. i 2002. je bilo oko 600 terorističkih napada na bošnjačke povratnike u Karadžićevom entitetu. U Mostaru je poslije Dejtona ubijeno oko 40 bošnjačkih civila od strane ustaških terorista. Itd. Itd. Eto informacija!
Bilo bi logično da Američka ambasada raspisuje nagradni program tek kad se iscrpi kažnjavanje vinovnika svih dosadašnjih terorističkih napada po BiH. Pošto nije zakonom opaučen ni jedan ustaški ubica iz Mostara, ni jedan četnički terorista iz RS, prikupljanje novih informacija o terorizmu nema smisla. Prvo bi, valjda, trebalo riješiti zaostale predmete.
Naravno, mi znamo da Američku ambasadu ne zanimaju krstaški teroristi. Za njih je ubijanje muslimana ekološka disciplina. Kao što je to bilo i ubijanje crnaca po Americi. Njih zanima isključivo tzv. islamski terorizam, koji u Bosni – ne postoji. Ali će da – postoji, kao izmišljotina, stvarnija od stvarnosti. Zato Amerikanci, kao u filmsku produkciju, ulažu u kupovinu informacija, od kojih će stvoriti negativnu fikciju. Samo separiranje informacija o terorizmu, po krstaškom kriteriju, podrazumijeva da je nebitno da li su te informacije vjerodostojne. Mušterija traži robu, a Šaćir pare.
Golloguzzy otock
Tekst koji je objavila Američka ambasada samo je dno krstaškog licemjerstva. Pazite ovaj citat: Prisustvo međunarodnog terorizma i njegovih pristalica u BiH je prijetnja razvoju i stabilnosti zemlje… Formulacija međunarodni terorizam se ne tiče četničkog i ustaškog terorizma, jer je riječ o lokalnom pojmu. Time je jasno da je američki nagradni program u BiH usmjeren isključivo na otkrivanje tzv. islamskog terorizma. Amerika time gubi antiteroristički kredibilitet, jer za nju terorizam može biti samo i isključivo islamski! U protivnom, svoj nagradni program ne bi nanišanila na međunarodni terorizam u BiH, nego, općenito, na terorizam, ma iz kojeg vjerskog kruga da potiče.
Amerikanci su papci. Mogli su nagradnim programom obuhvatiti sve terorizme, čak to i naglasiti, i opet bi dobili tražene informacije. Ali, ne, oni su se svjesno fokusirali samo na tzv. islamski terorizam, čime su prostački posvjedočili svoju krkansku narav. Ko biva, mi smo gazde u vašoj kući. Upravo po tim osobinama se razlikuje insan od hajvana. Hajvan će prnuti kad mu prahne, a insan će odšutati fiziološku potrebu.
Američka ambasada je raspisala potjernicu za bošnjačkim narodom. Ignoriranje živog, četničkog i ustaškog terorizma, i izmišljanje tzv. islamskog, direktno se tiče političke pozicije Bošnjaka, i Bosne. Sataniziranje Bošnjaka zakonomjerno vodi jačanju projekta iz Karađorđeva. Projekat se sofisticira. Nakon što su policija i pravosuđe stavljeni u službu satanizacije Bošnjaka, sada će se, nakon ubacivanja američkih nagrada u igru, na meti naći i bošnjački smrtnici. Svaki Bošnjak će moći biti osumnjičen za tzv. islamski terorizam, a u kubanskom ambijentu, gdje je svako kriv dok mu se krivica dokazuje (umjesto da je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže), stvorit će se željena količina bošnjačkih stanovnika novog Golog otoka.
Sudeći po stampedu pred kioscima Lota, izgladnjeli narod je zaražen igrama na sreću. Amerikanci su ponudili novi Bingo. Groznica počinje. Svaka dobija! Dobitna kombinacija je telefonski broj: 033-49-49-49. Prijavite oca, mater, dajđu, strinu, užu i širu familiju! Ožeži Šaćire!
Samo, ne zaboravi, imamo i mi mrak koji jede. U ime života.
Walter, Br. 98, 6. I 2004.