Koliko god Paddy Ashdown želio poštivati neovisnost i dostojanstvo sudija, i ostati po strani, pitanje Pogorelice, i po montažerskim uzrocima i po nesagledivim posljedicama, odveć prevazilazi pravosudne okvire, kao prvorazredno političko pitanje koje ugrožava stabilnost društveno-političkog sistema.
Vrhovni sud FBiH danas je glavni faktor destabilizacije ustavnog i pravnog poretka. Vrhovni sud već mjesecima ima sve potrebne dokaze da kao neosnovan odbaci optužni zahtjev Federalnog tužiteljstva, da okonča montirani proces Pogorelica, i optužene proglasi nevinim. Ipak, Vrhovni sud istrajava na montaži FOSS-a i Federalnog tužiteljstva, te prihvata nove konstrukcije kako bi se po svaku cijenu antiteroristički kamp za obuku Pogorelica proglasio – terorističkim. Saslušano je oko 70 predloženih svjedoka, od kojih ni jedan nije potvrdio navode iz optužnice, što bi Vrhovnom sudu moralo biti dovoljno da donese oslobađajuću presudu, kojom bi se okočao najveći postratni potres građanske sigurnosti i dostojanstva.
Multietnički islamski teroristi
Ni u posljednjim godinama komunizma, ni u vrijeme agresije na RBiH, naše društvo nije palo na samo dno pravne nesigurnosti građanina. Zbog upetljanosti sudske vlasti u staljinističku montažu, u ideološku zloupotrebu institucije suda – ni jedan se naš građanin više ne može osjećati sigurnim. Zbog montaže Pogorelice, svaki je građanin svjestan da može postati bespomoćna žrtva hajdučke samovolje policijsko-pravosudnog aparata. Dovoljno je da triput u jednom danu prođe pored Američke ambasade, pa da završi na Kubi.
Sa oglašavanjima univerzitetskih profesora, umjetnika sevdaha, 21 člana Društva pisaca BiH, studenata i drugih intelektualaca, istina o pozadini montaže Pogorelice je dosegla tačku opće spoznaje. Nakon što je kritična masa intelektualaca i javnih ličnosti osudila ideologizirano pravosuđe, nedvojbeno slijede i drugi vidovi protesta. Ukoliko Vrhovni sud podhitno ne okonča ovaj montirani proces, niko ne može predvidjeti gdje će i kako završiti talas protesta. Bosanski patrioti, dobri ljudi, i onako su do srži povrijeđeni dejtonskim nastavkom genocida, da bi uopće više imali strpljenja da trpe i takva poniženja, kakav je ovaj sramni pokušaj poistovjećivanja bošnjačke borbe za goli opstanak sa tzv. islamskim terorizmom.
U startu treba biti svjestan zamke koju kriju protesti protiv Pogorelice. Alibabić i Lagumdžija bi mogli biti na dobitku u obje varijante: i sa trajanjem procesa, bez puno buke, i sa trajanjem protesta, sa puno buke. U prvoj varijanti oni bivaju sve bliže naručenom cilju, optuživanju bošnjačkih državnih službenika za tzv. islamski terorizam, čime se državna vlast RBiH, kao i cjelokupni odbrambeni rat, proglašavaju terorističkim, dok se aboliraju istinski, i danas aktivni s&h teroristi. U drugoj varijanti, sa nastavkom talasa protesta, njihova će policijska i medijska kuhinja pokušati inscenirati da se radi o opasnim islamskim ekstremistima. Dokaz za ovo je dizanje specijalne policije, pod punom ratnom spremom, sa snajperima, bojevom municijom, bojnim otrovima i sl., i zauzimanje borbenih položaja oko FTV, zbog običnog studentskog saopćenja za javnost u kome se kritikuje policijska emisija 60 minuta. Alibabićeva kuhinja je nastojala inscenirati oružanu, terorističku opasnost, stvoriti u javnosti uvjerenje da postoje neki opasni i do zuba naoružani studenti koji bi mogli, kao Čečeni u Moskvi, zauzeti zgradu FTV. U tom cilju su u policijskim biltenima Slobodna Bosna i Oslobođenje plasirane gluposti da iza studentskog vođe Amera Bahtijara stoje Mladi Muslimani, pa vehabije, pa da je rođak Omera Behmena, kao da je Behmen dokazani terorista, a ne slobodni građanin. Ispostavilo se da je sastav Studentskog pokreta za normalnu BiH – multietnički, da se na pressicama pojavljuju i Hrvati i Srbi, ali, koliko to vrijedi naspram poplave laži i obmane.
Nastojanja da se svi protesti protiv Pogorelice prikažu kao islamski ekstremizam na svu sreću su u stratu demantirana činjenicom da su otvorena pisma univerzitetskih profesora, umjetnika sevdaha, kao i književnika, potpisivali i nebošnjaci. Među bošnjačkim potpisnicima ima tako krupnih imena, odveć historijskih, da bi samo manijaci mogli te velike ličnosti dovesti u kontekst tzv. islamskog terorizma.
Svejedno, ne treba smetnuti s uma da izborni gubitnici, Lagumdžija, Munja & comp., imaju strateški cilj da proizvode haos, destrukciju, nesigurnost i strah, jer im je to jedini način da nekome dokažu kako je njihova frtaljska vlast bila stabilnija od ove. Oni su priželjkivali da studenti dođu pred zgradu FTV, jer su imali pripremljen scenario da provjerenim metodama izazovu konflikt za koji bi optužili studente. Zbog toga su studenti u zadnji čas odustali od protesta pred zgradom FTV.
Crveni kmeri su opstali
Već mjesecima traje medijska haranga na Paddyja Ashdowna, visokog predstavnika u BiH. Njegov je grijeh što je 21. X 2002. s funkcije direktora FOSS-a smijenio Munira Alibabića, čime je samo formalno obezglavljen server Lagumdžijine policijske države. Alibabić je otpustio 200 iskusnih i stručnih službenika FOSS-a, kako bi na njihova mjesta instalirao komunističke kadrove. Usput je instalirao i malo svoje familije, valjda u uvjerenju da će u toj fotelji dočekati penziju. Usput je razvijao i privatni biznis, u uvjerenju da kao samozvani antiterorista ne može odgovarati za kriminal. Ashdownova smjena Alibabića imala je samo formalno značenje, jer je smijenjeni direktor i dalje nastavio komandovati svojim kadrovima. No, crveni kmeri su postali svjesni da će kad-tad doći kraj Alibabićevoj uzurpaciji FOSS-a, i da sa Paddyjem Ashdownom neće imati tal oko svakovrsnog uništenja Bošnjaka, kakav su imali sa Wolfgangom Petritschem. Otud je Ashdown postao glavna meta policijskih biltena 60 minuta, Slobodne Bosne, Oslobođenja i srbofilskih nintelektualaca iz Kruga 99. Putem ovih medija na talambase je hvaljena Alibabićeva glupava izjava – da ga je Ashdown smijenio baš u momentu kad je on lično trebao uhapsiti Radovana Karadžića. Zadrigli primitivizam Bakira Hadžiomerovića u glavnom političkom magazinu FTV najbolja je ilustracija ove harange na Ashdowna; tu nema objektivnosti, zadrške, pristojnosti, argumenata, postoji samo i jedino pijačarsko arlaukanje protiv Ashdowna, koje više ima veze sa divljanjem na fudbalskoj utakmici, nego sa i najgorim, komunističkim novinarstvom. Serija napada na Ashdowna također svjedoči da je cilj Alibabićeve medijsko-policijske mafije destabilizacija BiH, jer je rušenje autoriteta OHR-a upravo ono što je potrebno srpskim i hrvatskim separatistima, kako bi dokazali da BiH ne može funkcionirati, te da je treba definitivno podijeliti.
Wolfgang Petritsch je pripremio sve elemente za konačnu dekonstrukciju BiH. Uz pomoć SDP-Alijanse rastruio je historijsku šansu koju je pružala Odluka o konstitutivnosti; izrežirao je lažne tzv. ustavne promjene i Izborni zakon, kojima se učvrstila Republika Srpska; na štetu multietničnosti prekrajao je općinske granice, pa je Žepče postalo hrvatski grad, itd, itd. Samo je falila još jedna karika u lancu pa da se Karadžićevim i Bobanovim projektima odvežu krila: trebalo je Bošnjake optužiti za tzv. islamski terorizam.
Lagumdžijin i Alibabićev šef Wolfgang Petritsch svim se srcem uključio u režiju montiranog procesa Pogorelica. Za razliku od Ashdowna, koji principijelno tvrdi da ne želi vršiti pritiske na rad pravosuđa ni u kojem slučaju, vrli se demokrata Petritsch i te kako uključio u režiranje procesa Pogorelica. Čak je angažovao svog specijalnog izaslanika za ovaj slučaj, Matijasa Zona, koji je pokazao toliko drskosti i nepoštivanja pravosuđa, da je predmetom Pogorelica mahao i prije nego što je proces počeo. Dakako, sudije nisu smjele reagirati u zaštitu svoje časti, jer im je Petritschev OHR bio hljebodavac, što je pravosuđe dovelo u poziciju ideološke marionete.
Krivosudni komunisti
No, koliko god Ashdown želio poštivati neovisnost i dostojanstvo sudija, i ostati po strani, pitanje Pogorelice, i po montažerskim uzrocima i po općedruštvenim posljedicama, odveć prevazilazi pravosudne okvire, i tiče se i te kako OHR-a. Pogorelica je prvorazredno političko pitanje, sa opakim posljedicama po stabilnost sistema, tim prije što je tzv. neovisno pravosuđe do grla upetljano u živo blato ideologizacije pravosuđa. Budući da je OHR vodio kampanju za reformu pravosuđa, te da je insistirao na zapadnoevropskoj standardizaciji i neovisnosti sudske vlasti, OHR bi morao razumjeti svoju nadležnost u slučaju destrukcije svoga projekta.
Više je nego jasno da su Vrhovni sud, Tužiteljstvo i policijsko-obavještajni organi zatečeni promjenom političkog ambijenta, te da nisu očekivali da bi za očigledne zloupotrebe položaja, u svrhu političkih obračuna, nekada mogli odgovarati. Oni su svjesni da bi okončanje procesa Pogorelica vodilo traženju krivične odgovornosti za sve koji su montirali ovaj proces. Riječ je o tek nekoliko Lagumdžijinih i Alibabićevih namještenika, poglavito iz Tužiteljstva, koji svakodnevno opsjedaju i ucjenjuju istražnu sutkinju Mirjanu Perišić, ali i druge. Ta nekolicina krivosudnih komunista, pod komandom Munira Alibabića, osnovni je uzročnik nesagledivih šteta koje trajanje montiranog procesa Pogorelica nanosi pravnoj državi, demokratskom poretku i građanskoj sigurnosti.
„Ljiljan“, br. 528, 3. III 2003.