Inicijative: Hitno usvojiti zakon o zabrani upotrebe fašističkih simbola
Pozivamo parlamentarne stranke da iniciraju donošenje zakona kojim bi se zabranilo korištenje fašističkih obilježja u BiH. Opstanak Bosne i Hercegovine ovisi od zakonske zabrane fašizma, dakle, četništva i ustaštva.
Američki i evropski politički analitičari konačno su suglasni da je uzrok pobjede nacionalnih stranaka na izborima 2002. uzrokovan Izbornim zakonom, kao i dejtonskim ustrojstvom BiH, koji favorizira etnonacionalne, a ne multinacionalne opcije. Mi smo iz broja u broj ukazivali da je Volfgang Petrič, sa SDP-Alijansom, kroz tzv. ustavne promjene i Izborni zakon, armirao etnonacionalni mehanizam koji vodi daljem i dubljem razaranju BiH. Politički analitičari danas su podijeljeni između dva moguća izlaza iz dejtonskog ćorsokaka: ili definitivne podjele BiH na zatečenom i genocidom ostvarenom realitetu, ili preustroju bh. zakona u skladu sa multietničkim imperativima bh. zajednice, što bi značilo zakonsku zabranu nacionalizma, a time i mononacionalnog stranačkog organiziranja.
Ideju trodjelne podjele BiH i tajno i javno zastupaju s&h hegemonisti, uz pomoć diplomatskih lobija i raznih Volfganga Petriča.
Put do samoodržive BiH
Čini se da postoje nagovještaji slobodnog dijaloga o greškama koje je međunarodna zajednica počinila u BiH, zbog čega je sedam godina prošlo u betoniranju, umjesto u razgradnji, genocidnih i osvajačkih postignuća. Takav dijalog neminovno mora polučiti STAV da je uvažavanje mononacionalnog stranačkog organiziranja, te ustavno legaliziranje etnonacionalne, razarateljske logike, nužno podsticalo odumiranje BiH. To znači da bi borba za samoodrživu BiH morala ići pravcem zakonske zabrane ideologija koje su suprotstavljene biću Bosne.
I u Bosni, kao i u ma kojem živom organizmu, parcijalna, krnjava rješenja imaju značenje odgađanja i razbuktavanja problema. Bosnu je potrebno prilagoditi logici njezine egzistencije. Nužno je suočenje sa paradoksima, poput onog da egzistira Republika Srpska, a da se njen otac Radovan Karadžić proganja zbog zlodjela na kojima počiva RS; poput onog da se navodno teži obnovi bh. multietničkog društva, a da se u Izbornom zakonu, i u Ustavu, podržava nacionalizam, kao suprotnost bića Bosne; poput onog da se zastupa ideja Partnerstva za mir i formiranja jedinstvenog zapovjedništva, a da se na terenu slavi neprijateljstvo strana u sukobu, itd, itd.
Ako se shvati da su parcijalna ili formalistička rješenja – nikakva rješenja, jer su u službi zadržavanja postojećeg stanja, i navikavanja na dejtonsku, genocidom stvorenu BiH, onda će se morati spoznati KONKRETNA rješenja koja mogu BiH vratiti na put samoodrživosti. Ako ćemo tražiti ta konkretna rješenja, onda ih treba shvaćati od korijena, a ne od ofarbanog lišća. Dakle…
Zaljevanje olovom
Bosni je danas, prije nego i jednoj drugoj zemlji na svijetu, potrebno donošenje zakona kojim bi se zabranilo i kažnjavalo veličanje fašističkih država i organizacija, kao i korištenje fašističkih simbola i drugih obilježja kojima se slavi ugrožavanje ljudskih prava. Takav bi zakon u korijenu sasjekao ideološku municiju kojom se hrani ovo legalizirano čerečenje bh. multietničke i antifašističke suštine. Nužno je proglasiti ilegalnim, i grdno kažnjavati, svaki vid konotiranja sa četničkom i ustaškom ideologijom, kao i sa rijetkim oblicima povezivanja Bošnjaka sa muslimanskim fašistima iz Drugog svjetskog rata.
Etnonacionalne oligarhije u BiH su bestidno izrasle na neprijateljstvu prema antifašističkoj bh. suštini; one su, više ili manje, ideološki sljednici Pavelićevih i Mihailovićevih genocidnih projekata iz Drugog svjetskog rata; one su kontinuitet hitlerovštine jer su sve bile kvislinzi Trećeg rajha. Ali, njihova osvjedočena suprotstavljenost antifašističkoj tradiciji BiH, tek je trunka problema. Glavni problem je u tome što je dejton sagrađen na fašističkoj ideji, jer je rehabilitirao i u bh. Ustav ugradio gubitnike iz Drugog svjetskog rata. Kao što su bh. antifašisti u ustav ugradili antinacionalizam, kao esenciju svoje oslobodilačke ideje, tako su se etnonacionalne oligarhije izborile da nacionalizam bude esencija njihove antibosanske, razrateljske ideologije. Bosna, jakako, ne može opstati na nacionalizmu, jer je njegova tradicijska osnova u fašizmu i šovinizmu. Bosna može preživjeti jedino na antinacionalizmu, ali ne deklarativnom i napirlitanom, već na onom konkretnom koji će prepoznati suštinu problema. Suština je egzistencijalna nužnost da se ponovo, zauvijek, porazi, i u zakonu olovom zalije, hitlerovština koja danas čini ustavno biće Bosne.
Antrfile 1
Hrvatska protiv ustaškog fašizma
Opstanak Republike Hrvatske, za razliku od BiH, ne ovisi od zabrane upotrebe fašističkog znakovlja. Hrvatska, kao i Srbija, može opstati i kao fašistička zemlja, za razliku od BiH. Ipak, Hrvatska se bori za afirmaciju antifašizma. Hrvatski kazneni zakon uskoro treba dobiti novi paragraf po nazivom Veličanje bivših fašističkih država i organizacija.
Kazneni zakon RH, koji zabranjuje vrijeđanje ugleda RH, dopunio bi se paragrafima koji glase: 1) Tko proizvodi, uvozi, izvozi, čini dostupnim javnosti ili u tom cilju drži promidžbena sredstva kojima se veličaju bivše fašističke državne tvorevine i organizacije, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine; 2) kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ističe ili na drugi način rabi na javnome mjestu zastave, značke, odore, parole, način pozdravljanja ili druga obilježja bivših fašističkih država ili organizacija, a s ciljem njihova veličanja.
Antrfile 2
Evropa i antifašizam
Njemački kazneni zakon, u člancima 86 i 86a, manifestacije veličanja fašističkih državnih tvorevina i organizacija tretira kao kazneno djelo i propisuje kaznu zatvora. U španjolskom kaznenom zatvoru nigdje nema decidne zabrane isticanja fašističkih simbola, ali se ta problematika tretira odredbom o genocidu. U Španjolskoj se kaznom od jedne do dvije godine zatvora kažnjava svako ko širi ideje i doktrine koje na bilo koji način rehabilitiraju režime i institucije koje su provodile genocid.
U Ustavu Talijanske Republike, koji je snazi od 1948., u XII završnoj odredbi stoji: Zabranjeno je, bilo u kojem obliku, reorganiziranje raspuštene fašističke stranke, kao i korištenje fašističkih sombola.
Njemačka, Španjolska i Italija su zemlje sa fašističkom prošlošću, i razumljivo je što je u njihovim zakonima fašizam apostrofiran kao neprijatelj demokratskog poretka. No, i BiH je zemlja sa fašističkom prošlošću, ali – i sadašnjošću! U drugim se evorpskim zemljama, pak, ne govori o fašizmu, ali je svako poticanje na rasnu, vjersku ili nacionalnu mržnju strogo kažnjivo.
Države bivše Jugosavije su imale nesreću da u Drugom svjetskom ratu imaju fašističke, sluganske režime, ali u njihovim post-yu zakonicima četnički i ustaški oblici fašizma, zasad, nisu ni spomenuti.
Br. 67, 11. XI 2002.