Zlatko Lagumdžija je nasrnuo na moralnu svjetlost bosanske žrtve. Zato je kažnjen SDP, a SDA je sa mindera pokupila plodove inata.
Zašto niko neće da kaže istinu o porazu SDP-a? Ma nije to narod okrenuo ćurak zbog sporosti reformi! Narod i ne zna šta ta riječ znači! Narod se probudio samo zato jer su mu Zlatko Lagumdžija i SDP: pljunuli u nevine žrtve!!!
Narod je sviknut na patnju. Sviknut je da vlast služi vlasti. Svekolika patnja je ljude vratila Bogu. Narod u osami razgovara s bolom. U bolu stanuju svi oni što ih je progutala s&h agresija na našu zemlju. Stanovnici bola su čestiti, bogumilski ljudi. Ubijeni, mlaćeni, paćeni, ni za šta. E na taj prostor moralne čistote nasrnula je Lagumdžijina pogan! S namjerom da izjednači žrtvu i krvnika! Narod je to razumio. I kaznio. Živio narod!
Poganninni from policioth state
Demokratski poraz SDP-a najzreliji je politički događaj u hronici bh. izbora. Bošnjaci su 2000. jedini u BiH glasali za antinacionalističke promjene. Obmanuti su da će promjene zahvatiti cijelu BiH. Ne samo da su Srbi i Hrvati ostali vjerni nacionalizmu, već se i vlast koju su Bošnjaci izabrali izrodila u slugu s&h interesa. Ta vlast je postala tek multietnička zamjena za SDA na 24% bh. teritorije. Za dvije godine SDP nije učinio ništa da se multietnički imperativ BiH ugradi u državne mehanizme; naprotiv, tzv. ustavne promjene i Izborni zakon, SDP je prilagodio bg&zg hegemoniji; SDP se oglušio na inicijative da se u Izbornom zakonu zabrane mononacionalne kandidatske liste, da vlast u izvorištu bude multinacionalna, čime je presjekao granu na kojoj sjedi. Manji je problem što je SDP sam sebe osudio na bošnjačko biračko tijelo, a veći to što je SDP počinio betoniranje zakonskih mehanizama zbog kojih će 76% bh. teritorije ostati s&h nacionalistička avlija.
No, narod ovu priču ne razumije. Niti plaho razumije da je SDP postao leglo organiziranog kriminala, nepotizma, prodaje i pljačke bh. imovine, pa i tala u trgovini drogom i bijelim robljem. Narod jedino razumije da je Zlatko Lagumdžija ljagao odbranu naših golih života, e kako bi se uvukao u zadnjicu onima što zastupaju zlomisao da su svi bh. narodi jednako krivi za rat. Pogani cilj da se žrtva okrivi za svoje stradanje realiziran je kroz optuživanje Bošnjaka za tzv. islamski terorizam. U režiji Alibabe Mumije promovirana je zločinska policijska država. Lagumdžija je na volej dočekao 11. septembar, i šansu da izmišljanjem tzv. islamskog terorizma postane tzv. antiteroristički partner SAD. Otud su se SAD uključile u njegovu predizbornu kampanju. Strategija sataniziranja bosanske žrtve, i aboliranja i danas vitalnog s&h genocidnog terorizma, naišla je na otpor javnosti, ali i biračkog tijela. SDP je kažnjen za grijeh koji nije smio počiniti. Samo bi četnici i ustaše mogli nasrnuti na moralnu svjetlost bosanske žrtve!
Minderology and udbology
Bošnjake ne treba kriviti što su 2000. birali SDP. Bošnjaci su biranjem multietničke opcije posvjedočili demokratsku zrelost, kao shvaćanje da je nacionalizam suprotstavljen biću Bosne. Bošnjake ne treba kriviti ni što su danas birali SDA. Učinili su to iz inata, iz očaja, a ne zbog kvaliteta te lažno reformirane, i od raznih gluposti neočišćene SDA.
U bliskoj budućnosti ćemo se suočiti sa dva degresivna procesa. Prvo će se restaurirati minderologija SDA, jednako strasno kao što su u SDP-u 2000. restaurirali brkatu Udbu, pa su zajmili proganjati i Hasanaginicu, kao fundamentalistički faktor. Kao što je SDP pobjedu 2000. slavio nosanjem krmadi kroz muslimanska sela, tako su neki dan aktivisti SDA, k’o u zelena vremena, u pijanom slavlju uzvikivali tekbir, poganeći i islam i SDA. Očekivati je da SDA-ovci opet nahrupe u džamije, kao u centralni komitet, nakon dvogodišnjeg korziranja u vrijeme džume. No, ovi izuzeci ne moraju odslikavati zvanično reformsko pravilo SDA.
Drugo, oživjet će tzv. demokratska alternativa, nevladine organizacije, ideološki plaćenici, te ljigave filijale SDP-a, čiji je mentalni domet da sve s&h smatraju mutikulturom, a sve bošnjačko nacionalizmom. Oni su dvije godine bili bez posla, iako su im pred nosom mlatarali žestoki s&h nacionalizmi.
I u jednoj i u drugoj ublehi teško će se pojaviti samokritički sud. SDA će vjerovati da je narod zaposve došao tobe, umjesto da razumije da je SDA izbor iz inata. SDP i njegove filijale će forsirati predstavu o maloumnom, od nacionalizma oboljelom narodu. Jah, ali ta obmana ne pije vode! Otkud da narod 2000. bude uman, a 2002. malouman? I, šta je sa s&h nacionalizmom?! Riječ je o svjesnoj bošnjačkoj kolektivnoj odluci da se oduzme povjerenje SDP-u, zbog izdaje i ugursuzluka!
Dugoročna stabilnost i SDA i SDP dala bi se graditi otvaranjem samokritičke rasprave o počinjenim greškama. SDA bi trebala nastaviti put ka multietničnosti u samoj stranci, te osloboditi ulemu od politikantskog ponižavanja. Problem je u tome što SDA nema razloga da povjeruje u svoju feleričnost. Kao ni SDP, do maloprije.
Tzv. demokratska alternativa, koja konobariše pod krovom SDP-a, trebala bi pokrenuti široki spektar rasprava o greškama Lagumdžijine vlasti. Jalova je namjera da se za poraz SDP-a optuži narod. Greška je u Zlatku Lagumdžiji, kao i u debilnosti kadrova SDP-a, koji nisu imali motiva da se odupru samoubilačkim potezima svoga lidera. Ti poltroni su se oglušili na inicijative da se prije izbora održi vanredni kongres SDP-a, da se smijeni Lagumdžija, jer je upozoreno da će Lepi Cane biti sevep SDP-ove propasti. Šta im vrijedi Lagumdžijina smjena danas kad im se propast dogodila? Trebali su reagirati ranije, zbog izgubljene Bosne, a ne danas, zbog izgubljene vlasti!
Patriotski moral bi trebao biti bukvar izborne stabilnosti svake stranke koja računa na bošnjačke glasove.
Br. 65, 16. X 2002.