Nisu Bošnjaci krivi što u rođenoj državi nemaju vojsku koja ih može zaštititi.
Dejtonski sporazum je hrana za četnike i ustaše! Njime je privremeno zaustavljena agresija na Bosnu i Bošnjake. Četnička i ustaška ideologija nemaju nikakvog razloga da posumnjaju u svoju isplativost, budući da od 1992. posluju bez gubitaka. Okupatorska cokula je ostala tamo gdje je i zatečena Dejtonskim sporazumom. Tu nema Bosne. Bosne ima jedva još na 24 odsto bh. teritorije, gdje pod civilizacijskim krovom bošnjačke većine žive zajedničke različitosti. Budući da nije poražena i bh. zakonom zabranjena četnička i ustaška ideja, i ovaj kusur Bosne je pod upitnikom. Dejtonski sporazum Bosnu nije vratio njenom multietničkom i antifašističkom izvorištu, čime je omogućen slobodan razvoj s&h fašizma, u čijoj je srži genocid nad Bošnjacima. Bosnu od nastavka agresije još samo štiti prisustvo američkih trupa. Čim bi četnici i ustaše uvidjeli da se SFOR po neozbiljnosti pretvorio u nekadašnji UNPROFOR, grunula bi agresija ista kao i 1992. godine. Ovaj put se ni Bosna, ni Bošnjaci ne bi mogli odbraniti.
America goes to the chetnicks
Dokle god naspram svoje budućnosti imamo zapete kame i kočeve, vojno i sigurnosno pitanje mora biti osnov našeg političkog interesovanja. Trenutno se niko, izuzev generala Rasima Delića, kritički javno ne osvrće na stanje naše sigurnosti. No, njegovi usamljeni(čki) novinski tekstovi nisu adekvat potrebe da se ovom temom bavi široki politički, društveni i medijski front.
Godine iščekivanja u nama su istesale patriotsku obamrlost. Više nikome nije čudo što je u Srbiji četništvo dominantnije nego prije sedam ili deset godina. Kao da se to četništvo događa njima, a ne nama! Pa dok orgijaju sa crnim zastavama i šubarama, oni to misle na naše vratove! Ove iste iz kojih se na bošnjačkim sijelima ore krmeće pjesme Cece Ražnjatović. Četništvo je utemeljeno na istrazi poturica, i dokle postoji i jedan musliman u Velikoj Srbiji, dotle će pradedovski zavet te divljake obavezivati na klanje. Dejtonski sporazum im je dao Republiku Srpsku kao priznanje za zločine. Četnici su konačno, Dejtonskim sporazumom, dobili međunarodnu licencu; prvi put nakon Drugog svjetskog rata i kratkotrajne britanske podrške Draži Mihailoviću, ovaj teroristički pokret je dobio spoznaju o svojoj validnosti.
SFOR koji je aktivno uključen u politička rješavanja vojnih pitanja u BiH, nije prstom mrdnuo da demontira terorističku ideju koja je u temeljima Vojske RS i HVO. Poražavajuće je ponašanje američkih oficira u SFOR-u, koji priznavanjem četništva i ustaštva blate američku antifašističku tradiciju i ponižavaju sve američke žrtve koje su pale u borbi protiv Hitlerovog fašizma, a time i protiv četnika i ustaša, kao Hitlerovih pomagača. Ako aktuelna borba protiv terorizma svoje historijske korijene ima u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu, onda bi se Amerika morala naći na strani bosanskih partizana, a ne na strani četnika i ustaša. ARBiH je jedini autentični ideološki sljednik bosanskih partizana, koji su odbranili i na ZAVNOBiH-u reafirmirali državnost BiH, kao zajednice ravnopravnih naroda i građana. Umjesto da civilizacijska ideja ARBiH bude okosnica za definiranje vojnih pitanja u BiH, američka se politika u SFOR-u zadržala na obrascu poistovjećivanja fašizma i antifašizma.
Oshtree came za nowe yame
Navodno je učinjen veliki iskorak sa skuckavanjem Odluke o organizaciji i radu institucija odbrane na državnoj razini, koja bi trebala da bude neka vrsta statuta Stalnog komiteta za vojna pitanja; uređivanjem vojnih pitanja na nivou države, BiH bi trebala biti primljena u Partnerstvo za mir. Riječ je o još jednoj dejtonskoj budalaštini koja će antibosanskoj realnosti nadjenuti novo ime, kako bi se pomislilo da ovdje ima jedinstvene države. U suštini sve će ostati isto.
Američki mentori iz SFOR-a neće da razumiju da ni država, ni vojska, ne mogu postojati bez patriotske ideje. Kakva je svrha Stalnog vojnog komiteta, ako u BiH postoje tri vojske od kojih jedino ARBiH baštini ideju zaštite svih bh. građana? VRS i HVO baštine ubijanje druga dva naroda! SFOR očito nije imao ambiciju da vojno pitanje u BiH uredi u duhu slavne bh. antifašističke tradicije koja se tiče ponosa sva tri bh. naroda. Bez toga, dvije će vojske odgajati svoje regrute na ideologiji nacionalnog fašizma. …Čekajući da nastave započeti posao.
Svi dosadašnji sporazumi, u režiji SFOR-a, usmjereni su protiv ARBiH. Sa 221.000, ARBiH je stjerana na 10.000 vojnika. Nikada nije ustanovljen rezervni sastav tzv. bošnjačke komponente, koji bi trebao da broji 80.000 vojnika. Višegodišnja farsa sa Vojskom Federacije namijenjena je razoružavanju ARBiH. Do 30. VIII 1999. trebala je biti okončana integracija ARBiH i HVO, uvedene su sankcije protiv HVO, ali je SDP-Alijansa ukinula te sankcije i produbila stanje podijeljenosti. Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja (Firenca, jun 1996.) sproveden je jedino nad ARBiH. Srbija i Hrvatska, kao logistički centri VRS i HVO, nisu na udaru SFOR-ove akcije presovanja naoružanja. Dakle, jedino bošnjački narod nema zagarantiranu sigurnost!
Nalazimo se u stanju opasne obmane po pitanju naše vojne sigurnosti. Posljednjih sedmica učestale su četničke najave da se oštre kame za preostale bošnjačke vratove. Nek’ general Silvester priča šta hoće, ali Bošnjaci moraju biti naoružani neovisno od nepostojeće Vojske FBiH!!!
Onog časa kad se u BiH stvori jedinstvena vojska, sa antifašističkom, antičetničkom i antiustaškom ideologijom, Bošnjaci će moći imati miran san. Dotad, nek’ čuvaju, kriju i nabavljaju lično naoružanje. Nisu oni krivi što u rođenoj državi nemaju vojsku koja ih može zaštititi.
Br. 60, 4. IX 2002.