SDP je imao zavidan broj glava, ali se sveo na jednu, zalizanu gelom, koja je stekla moć da druge glave odvrće i zavrće k’o šarafe. Da li su sve te glave mogle razglaviti tu jednu? Eto, pokušao je Nijaz Duraković, ali ga niko nije podržao; svi su gledali u svoju guzicu.
Da li je za SDP, i za Bosnu, korisnije da SDP izgubi ili pobjedi na oktobarskim izborima? Odgovor je jasan svima izuzev SDP-ovcima koji su do grla u kriminalu i izdaji Bosne, i koji bi u slučaju poraza morali hodati trećom stranom ulice. Još jedna uboga sorta ne može razumjeti da je odrođeni SDP štetan i za ideju SDP-a i za opstanak Bosne. Riječ je crvenim nostalgičarima, čija je bol za sretnim vremenima socijalizma opravdiva, ali im je debilna ta bezrezervna, nekritička podrška SDP-u, ma kakav da je. Mentalni sklop ovih fanova druga Staljina montiran je u vremenima kada je partija bila najpametnija, tobejarabi, poput Svevišnjeg. Oni ne mogu razumjeti da je samo Bogu dopušten monolog, a da su sve ovozemaljske zavrzlame podložne dijalogu, kritici, promjeni, kako bi se svijet učinio boljim. Svako slijepo vjerovanje u sukobu je sa mehanizmom evolucije, čiji se točkovi odmotavaju na selekciji negativnosti. Dakle, ako nam treba zdrav SDP, a treba nam, onda je do tog cilja moguće dobaciti samo obračunom sa bolesnim SDP-om. Pošto do obračuna ne može doći unutar SDP-a, jer su unutarstranački mehanizmi kontrole upetljani u mrežu bolesti, preostaje samo jedno ishodište: SDP mora izgubiti izbore! I to zahvaljujući svojim članovima i fanovima koji će razumjeti da odbijanjem da glasaju za svoju oboljelu stranku pomažu njenom ozdravljenju.
Living in Gold Hemoroides
U dimenziji u kojoj su se kosmičkim ritmom sklopile kockice za pobjedu SDP-a na prošlim izborima, toliko je krkanska pronevjera povjerenja koje je dato SDP-u. Jedna ogromna revolucionarna energija, krcata patriotizmom, željom za promjenama, za svrgavanjem nacionalističkih ubleha, stavila se u službu SDP-a. Mediji, nevladine organizacije, neovisni intelektualci, svi oni su puhali u jedra promjenama koje bi značile ustoličenje poštene i patriotske vlasti. Ni u najružnijem snu nije se moglo očekivati da će kriminalna vladavina SDA ostati kao uzorit primjer u odnosu na moralnu i patriotsku provaliju u koju je SDP survao bh. stvarnost.
Nevjerovatna je razlika između biserne čistote te energije koja je SDP dovela na vlast, i profiterske kanalizacije koja je izbila na površinu čim je SDP zasjeo na vlast. Biće da su oni što su gurali SDP ishaulcinirali ono čega nema, a da je SDP iznutra već bio toliko truho da ne razumije da je na vlast metnut da služi, a ne da pljačka, prodaje i satanizira Bosnu i Bošnjake. Kao što su nacionalističke stranke došle na vlast bez ikakve logičke potrebe, na nekritičkom talasu rušenja komunizma, tako je i SDP guran više zbog želje da se kazni ulitana vlast, nego zbog samog SDP-a. S druge strane, ta orgomna podrška, koju su moralno i materijalno, bez stida od pristrasnosti, gurali OHR i OSCE, stvorila je od SDP-a demokratskog truta. Njima je vlast došla ‘nako. Kako došlo, tako i oš’lo – kaže narod. SDP nije ničim uslovljen da ispoštuje ukazano povjerenje. Krug 99 je još u startu promovirao da SDP-Alijansa nema alternativu. Kao ni Bog, tobestakvirullah. Zastupati glupost da ma koja vlast nema alternativu samo je dno pameti, a pogotovo intelektualizma. Ispostavilo se da su se neovisni intelektualci i mediji, koji su činili infarstrukturu tzv. demokratskih promjena, očas obikli na parajli ovisnost pod skutima vlasti. SDP je tako ostao u uvjerenju da su bolesti korupcije, izdaje, policijske države, itd., zapravo, blagodeti, samim tim što nemaju alternativu.
Ovdje dolazimo i do nužnog pitanja unutarnjeg funkcioniranja stranke. Svaka stranka koja je bazirana na liderstvu, a ne na liderstvima – bolesna je. Dugoročno, osuđena na propast. Jer, društvo jednog lica nužno stvara ambijent demokratske retardiranosti, zatvara dijalog, blokira mogućnost selekcije gluposti i sankcije za odgovornosti; ovaj u BiH dominantan koncept funkcioniranja političkih partija takođe je suprotstavljen pravilu evolucije, jer majmun vazda ostaje majmun. SDP je imao zavidan broj glava, ali se sveo na jednu, zalizanu gelom, koja je stekla moć da druge glave odvrće i zavrće k’o šarafe. Da li su sve te glave mogle razglaviti tu jednu? Eto, pokušao je Nijaz Duraković, ali ga niko nije podržao; svi su gledali u svoju guzicu. Ta prestrašena šutnja bila je prvi znak da je SDP okupiran autokratskom logikom. Ako je otac Nijaz tako okrutno kažnjen zbog slobode govora, drugi bi bili zbrisani s crvene karte. A brate lijepi, bolje je stanovati u Lagumdžijinoj guzici, uživati u blagodeti hemoroida, nego ostati siroče, k’o Nijaz.
For pigs, against sellam
Bilo kako bilo pred nama je, u nama je, jedna gadna bolest, prema kojoj ne treba imati milosti, tim prije što je izrasla na zdravom patriotskom i demokratskom tkivu. Kampanja koja slijedi biće povod da se sačini hronika zla vladavine SDP-a, u rasponu od okretanja krmadi u bošnjačkim selima u proljeće 2000., ukidanja selama u Maglaju, preko bezbroj kriminala u kojima su brke omastili SDP-ovi gulanferi, pa do antibošnjačkog stampeda u slučajevima tzv. alžirske grupe, Alijine slike s Bin Ladenom, Pogorelice, oružja za Izrael, itd. Poseban fenomen u SDP-ovoj vladavini zla jeste hitro uvezivanje sa mafijom iz prethodne vlasti, što se vidi kroz zaštitu kadrova SDA koji su do grla u govnima organiziranog kriminala. To mafijaško jedinstvo u ideološkim razlikama nije moglo biti zasnovano ni na čemu drugom osim na kontinuitetu pljačke naroda.
Ovaj tekst je ponajviše upućen SDP-ovcima koji bi trebali razabrati da je njihova stranka okupirana iznutra, i da je njena čast uprljana kroz talove sa mafijom iz SDA. Ali i kroz političku trgovinu sa razarateljima BiH. To više nije SDP, to je samo ambalaža iz koje je prognan duh socijaldemokratije, pravde, patriotizma, antifašizma, istine i svega onoga što smo podrazumijevali pod časnim imenom SDP-a. Neokaljani članovi SDP-a nemaju nikakvog razloga da glasaju za nešto što više ne postoji, a što se može opet roditi tek ako SDP popije poraz za otrežnjenje i transformaciju. Vrhunac odanosti ideji SDP-a danas je borba za izborni poraz SDP-a.
Br. 56, 10. VII 2002.