Kako nešto može biti terorističko, ako niko ni prije ni poslije nije podvrgnut terorističkom tretmanu?
Već danima traje mlaćenje prazne slame o Pogorelici, po istim zločinačkim obrascima po kojima je tlačena i u smrt poslana tzv. Alžirska grupa. Krdo političkih i medijskih fašista, državnih terorista, proizvelo je još jednu optužnicu protiv odbrane Bosne. Cilje je isti: dokazati da je odbrana Bosne bila jednako teroristička koliko i agresija na BiH; oreol žrtve treba opoganiti optužnicama za terorizam, kako bi ruglo zločina bilo manje ruglo, a više bh. realnost.
Opoganation the bazznia jertwa
Stranci u BiH godinama instaliraju jednaku krivicu, izjednačavaju krvnika i žrtvu, očvrščavaju rezultate genocida i razvaljuju značenja Bosne. Milioni maraka su uloženi u plaćeničke medije, koji su na milionima stranica prekrajali i skrivali istinu o karakteru rata u BiH. Danas se posljedice agresije tumače kao uzroci. Tačno je da je Alija Izetbegović oslobodilački rat pobiberio panislamističkim glupostima, ali nije kriv Alija što nam je Svijet držao svezane ruke, nametnuo embargo na oružje i saučestvovao u s&h genocidu. Tačno je da je Alijina politika beskućnička, ali takvom su je uspjeli napraviti svekoliki agresori na RBiH, koji su ucjenama, prisilama, uvozom mudžahedina i panislamističkih vibratora – slabili političku odbranu Bosne. Da je Svijet u aprilu 1992. stao iza državnih organa RBiH, da nam je dao pravo na odbranu, vraga bi Aliji naumpalo da se blentavi sa stvaranjem krijeposne muslimanske države. Svijet, kad hoće, umije lijepo nametnuti pravila ponašanja. Moralo je to biti učinjeno 1992., pa ne bi bilo ni tzv. Alžirske grupe, ni Pogorelice, a bogami ni Srebrenice, ni genocidne Republike Srpske. Ali, Svijet nije htio to. Svijet je htio – ovo.
Multikultura je preskupa za održavanje, ako slijeva i zdesna imate dvije hegemonističke sile koje su zainteresirane za svoj dio kolača. Sporazum iz Karađorđeva nisu skrajali blentovi, već stratezi koji su znali da podjela Bosne može dobiti išaretsku podršku Svijeta, koji nije horan da se bihuzuri. I tada, a i danas, jedini problem su Bosanci, dakle oni koji nemaju nacionalne alternative. Od 1992. su genocidno ubijani, izgladnjivani, ucjenjivani, kako bi pristali na dejtonski fašizam. Nakon što je u Dejtonu zašalovana podjela Bosne, nastupio je projekat njenog betoniranja ustavnim i funkcionalnim sadržajima. Prvi i najvažniji dio tog projekta bilo je i ostalo – opoganiti žrtvu. Jer, ako bi bosanska žrtva opstala u svome izvornom značenju, ona ne samo da bi svjedočila protiv genocidne politike UN-a, Evrope i Amerike, već bi i politički obavezivala bh. budućnost. Opoganjivanje bosanske žrtve jedan je od najsloženijih i najpoganijih projekata u političkoj povijesti Svijeta.
Unitet state’s terorism
U našem poimanju stvarnosti još su žive nesvrstane iluzije o dobroti Svijeta. Ne shvatamo da Svijet funkcionira kao sicilijanska mafija, i da materijalne interese (duhovni su šminka!) ostvaruje sa pozicije sile, ucjene, zločina. Tako je bilo u u vrijeme agresije na RBiH, tako je i danas. Ustoličavanjem marionetske SDP-Alijanse stvoreni su optimalni uvjeti da stranci krenu u završnu fazu redizajniranja istine o ratu u BiH. I to sa toliko drskosti, bahatosti, neustrašivosti pred historijskom odgovornošću; očito je da su uvjereni u konačan ishod svog projekta, jer samo sa nacionalnim nestankom Bošnjaka njih neće imati ko pozvati na odgovornosti i krivično goniti.
Nakon državnog terorizma nad tzv. Alžirskom grupom, Bosna se još jednom, u kreiranoj hajci, trpa u kontekst tzv. islamskog terorizma. Iz naftalina je izvučena Pogorelica. Golim okom se mogu raspoznati isti obrasci totalitarne i orvelovske države, kakvi su manifestirani u zločinu nad tzv. alžirskom grupom. Ovdje možda i još drastičnije, jer se kroz krivične prijave Federalnog tužioca protiv trojice AID-ovaca očituju tolike nebuloze da se normalan insan prestravi pred spoznajom u kakvoj to terorističkoj državi živi.
Dakle, šta je problem? To što je bio taj kamp za obuku? Ma to nije nikakav problem! Februar je 1996., rat jedva da je stao, logično je da se ljudi obučavaju. Niko se ne pita koliko je tada bilo četničkih i ustaških kampova za obuku mučenja i klanja! Tvrdi se da je Pogorelica bila teroristički kamp. Ma iđi biži! Da li je bosanska vlast za 1300 dana agonije vršila masovne likvidacije, silovanja, deportacije? Nije! Da li je likvidiran iko od onih koji su u ratu Aliju i SDA handrili na svakom koraku? Nije! Pa kako onda nešto može biti terorističko, ako niko ni prije ni poslije nije podvrgnut terorističkom tretmanu? Italija je godinama uvježbavala napad na SFRJ, ali nas nikad nije napala. Jedno je obuka, a drugo djelovanje. Od Pogorelice niko nije stradao. U krivičnoj prijavi se trojica AID-ovaca optužuju za špijunažu. Federalni tužilac je genije! Pa ja šta će raditi tajna policija nego špijunirati?! Špijunira nas i ovaj sad što je, taj Munja, pa ga niko ne ganja! Ljudi su optuženi i za držanje oružja. Pa ako šef policije ne smije držati oružje, ko smije?! Pravo je čudo kako ovi što smišljaju te krivične prijave nemaju ni toliko pameti da to učine makar s malo uvjerljivosti.
Zziwottinjska farma
Možda se nekad dokaže da su trojica AID-ovaca počinila neki zločin, i da im je mjesto u hapsani. Ko zna, možda se dokaže i da je Zlatko Lagumdžija izbjegavao donošenje Zakona o regulisanju kvalitete naftinih derivata, jer je i na tome, sa Petričem, drmao milione maraka? Svašta se može dokazivati. Ali, niko nije kriv dok se to ne dokaže! U gnjecavim, pederskim medijima, trojica su AID-ovaca već nazvani teroristima. Dignuta je hajka za njihovo uhićenje. To jeste sramno, i stravično, ali je još sramnije i stravičnije to što smo mi ove ljude – otpisali. Možda oni pojedinačno nisu zaslužili ni lijepu riječ, ali su kao građani BiH zaslužili da ne budu tretirani kao životinje u klaonici. Danas je dželat pred njihovim vratima, a sutra pred tvojim, ili mojim.
Br. 50, 1. V 2002.