Kako je OHR pokušao sakriti Odluku suca Čarlsa Erdmana kojom se dozvoljava političko zalaganje za ukidanje entiteta.
Politički sistem u BiH je fašistički, a s demokratijom ima veze koliko i Josif Visarionovič. Dejtonska fašizacija je usmjerena ka razaranju, a ne ka reintegraciji Bosne. Ne bismo imali ništa protiv da se oštrim mjerama iz političkog života eliminiraju dvojnici Radovana Karadžića i Mate Bobana. No, oni bivaju glavni aduti OHR-a i OSCE-a. Represivni mehanizam okrenut je ka dokusurivanju bosanskoga, širenju srpskoga i getoiziranju hrvatskoga uticaja. To bi se moglo dokazivati konkretnim slučajevima.
Kriwa su domacha gowna
Srbofilski OHR i OSCE ne bi mogli fašizirati Bosnu, s ciljem njenog uništenja, da imamo patriotske snage koje bi se tome suprotstavile. Na žalost, naš politički život čine degenerici koji su u strahu i sluganstvu postali moralne i patriotske sline. Oni pred Volfgangom Petričem drhte k’o djeca pred strašilom. Problem bosanske politike je što su lični, profiterski interesi došli na mjesto kolektivnih, koji haman nikad nisu ni ustoličeni. Ne znamo ko smo, ni šta hoćemo. Ali znamo da se dobro živi od izdaje Bosne. Klap paušal 2000 maraka, klap upravni odbor 1000, klap komisije 1000, klap privatizacijske mutljavine desetine hiljada, itd. – a svega toga ne bi bilo ako začačkaš po fašizaciji Bosne, pa te Petrič makne iz političkog života. Dakle, nije kriv Petrič što je fašista, već su krivi naši političari što su govna.
Sedam dejtonskih godina nam je prošlo niušta. Jedino su s&h secesionisti imali korist od tog mrtvila, jer su bošnjački povratnici, umjesto svojim kućama, odlazili u preseljeništvo. Politički Dejton je mrtav, jer je mrtav Aneks sedam! Krivci su i bivša i sadašnja vlast, jer su ganjali lične šićare dok je Bosne bivalo sve manje. Jedino bi radikalan zaokret bosanske politike mogao nadoknaditi izgubljeno: ukidanje entiteta, zakonska zabrana nacionalizma, regionalizacija BiH po prirodnim, a ne etničkim kriterijima… Fašisti iz OHR-a i OSCE-a znaju da je dogorjelo do nokata, da se u izdaji došlo do dna, da će se pojaviti političke snage koje će Dejton vratiti na početak; stoga se sprema serija represivnih odgovora.
Petričewa chetnix tintara
Posljednjih sedmica štampa je puna najava OHR-a da oko 300 kandidata neće moći izići na izbore. Ne bi bio problem da je to 300 ekstremista koji sprečavaju povratak i šire nacionalnu mržnju. Problem je što se na spisku nalaze i neki naši političari koji su izustili mogućnost ukidanja entiteta i regionalizacije BiH. Bila bi to svojevrsna deklaracija fašizma da OHR posmjenjuje ljude koji se zalažu za reafirmaciju multietničnosti kroz ukidanje genocidnih, ratom i prisilom stvorenih entiteta.
OHR i OSCE u svojim istupima ne kriju fašističku retoriku. Oni otvoreno govore jezikom totalitarnih režima. – Ured OHR-a nikada ne najavljuje svoje odluke i poteze. Kandidati koje smijeni Visoki predstavnik nemaju pravo da se ikome žale. Iz ovog citata se vidi sva represivna nakaznost Petričevog OHR-a, koji poput Svevišnjeg pritišće dugmad na ljudskim sudbinama. Smjenjivanje je jedna strana medalje, dok druga svjedoči o propagandi straha. Svim političarima je poručeno da mogu biti smijenjeni ako počnu misliti svojom glavom, a ne Petričevom četničkom tintarom.
Analizom medijskih istupa glasnogovornika OHR-a moguće je utvrditi da se oni apsolutno ne plaše četničke i ustaške politike u BiH, već isključivo buđenja bh. patriotske alternative, koja ne bi bila njihova marioneta. OHR nema odgovor na pitanje – kako odbraniti dejtonski fašizam ako se pojavi politička snaga koja će povesti međunarodnu kampanju za defašizaciju BiH, za realizaciju Tužbe pred Svjetskim sudom pravde, za sve što je u Bosni trebalo biti normalizirano, a postalo je gore od najgoreg. Zamislite da dobijemo vlast čiji će kadrovi biti spremni na žrtvu, ali će do posljednjeg gurati ideju Bosne, zašta postoje mnogi neotvoreni i svjesno zaboravljeni frontovi! Toga se plaši OHR.
– Mandat Visokog predstavnika je jasan i svi oni koji budu kršili Dejtonski mirovni sporazum biće smijenjeni. Moguće su smjene zbog zagovaranja ukidanja entiteta – rekao je nedavno jedan od glasnogovornika OHR-a. U brojnim tekstovima o smjenama nije naveden nijedan drugi razlog osim – zagovaranja ukidanja entiteta. Dakle, tu smo.
Oni nam ga pushe!
Eh evo sad da vidite kako je OHR obična folirantska bagra s malom pameti i velikom glavom, k’o i svaki međed. Ožeži! Glavni sudac Izborne apelacione potkomisije Čarls Erdman je 9. novembra 2000. donio Odluku (sl.br. 00-GE-88,00-GE-91) u kojoj se kaže: Zalaganje za BiH bez entiteta, niti neslaganje sa potpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, ne predstavljaju kršenje principa Dejtonskog sporazuma, niti Pravila i propisa Privremene izborne komisije (…) To je samo izražavanje političkih mišljenja, kojim se ne poziva na upotrebu nezakonitih sredstava za postizanje političkih ciljeva – presudio je Erdman i time četničkoj politici Volfganga Petriča metnuo omču oko vrata. OHR sad čini sve da ovu Odluku pokuša staviti van snage. Teško, bogme. Pošto su glupavi, na jednom mjestu kažu da – Odluke Apelacione potkomisije više nisu na snazi, a na drugom (što je Petričevom Odlukom dopunjeno u Izbornom zakonu) – da na izborima neće moći učestvovati svi oni koje je smijenila i Apelaciona potkomisija. Odluke Potkomisije su, dakle, važeće! Uhvaćeni su za balss!
Ovim ekskluzivnim objavljivanjem skrivane Odluke suca Erdmana propao je mafijaški pokušaj OHR-a da smjenjuje političare koji se zalažu za ukidanje entiteta. Kao što je presudio Erdman, takvi stavovi su – legitimno političko mišljenje, kojim se ne poziva na upotrebu nezakonitih sredstava. Sve političke stranke mogu slobodno u svojim javnim istupima, u sloganima, spotovima, na plakatima, itd. tražiti ukidanje entiteta. OHR im više ne može ništa!
Br. 49, 17. IV 2002.