Oslobođenje je objavilo vijest da je Fatmir Alispahić održao tribinu u prepunoj sali Studentskog doma u Nedžarićima. U demokratskoj zemlji ne bi trebalo biti ičeg problematičnog u tome što su se studenti okupili da čuju nečije izlaganje o političkim aktuelnostima. No, za Policiju SDP-Alijanse to je bilo dovoljno da na studentsku tribinu pošalje trojicu uniformisanih policajaca. Zašto? Niti je uvodničar nekakva važna ličnost čiju bezbjednost treba štititi, niti su studenti rulja koja bi mogla počiniti incident. Dakle, policijska trojka tamo nije došla kako bi štitila bezbjednost. Po toj logici bi policija trebala dežurati i u studentskim menzama, gdje god se okupe više od tri studenta. Suština policijskog dolaska na tribinu u Nedžarićima je u utjerivanju straha u kosti, kao u najcrnja komunistička vremena! Oni su došli da bi svojim prisustvom stavili do znanja, poslali poruku, da je svaka studentska politička aktivnost opasna, i da je pod prismotrom.
Vrhunac drskosti dogodio se nakon tribine, kada je policijska trojka, u studentskom restoranu, od desetine stolova odabrala sto za kojim su sjedili domaćini i gost. Nalikovalo je to na kabadahijski stil, kad ti krkani sjednu do stola ne bi li izazvali frku. Policajci su čeznuli za ma kakvim pogrešnim pokretom kako bi imali razloga da izvade pendreke, da naprave gužvu, da proizvedu skandal u kome bi studenti bili optuženi – da se ne bave studiranjem, već politikom. I to krivom politikom.
Student’s dream
Dolazimo, dakle, do sociopolitičkog profila nove vlasti koja, kao i onomad SKJ, studente smatra legalnim tek u debilnim okvirima pionirske kape i marame. Zanimanje studenata za politiku ne isključuje njihovo zanimanje za školovanje. Studenti u politici nemaju veze sa studentima na fakultetu. Političko interesovanje pripada njihovom slobodnom vrijemenu. Bolje je da se mladi ljudi bave politikom, nego heroinom. Međutim, boljševička vlast je od inteligencije oduvijek tražila robotski odnos prema političkoj stvarnosti. Partija je ta koja misli za nas! Tito je u svojoj vladavini imao samo dva debela potresa: Staljina 1948. i studente 1968. godine. Demokratska vlast se ne bi trebala plašiti studenata u politici. Čak šta više, to bi trebala podržavati. Zbog pluralizacije društvenih odnosa. Zbog razvijanja kritičke svijesti kao jedinog pokretača društvenog napretka. Međutim, SDP-Alijansa među studente šalje policijske trojke! Zašto? Zato što zna da je zla, i da bilans njenih izdaja nalikuje na svilen gajtan koji nije teško stegnuti. SDP-Alijansa zna da su studenti najjača propagandna sila, čije bi političko buđenje bilo nepremostivo. Mogućnost promjena ovisi od kritične mase djelatne snage. Studenti nisu oboljeli apartčici. To je ona mladalačka energija koja kad daje – daje sve od sebe. To su oni što noćima ne moraju spavati jer umiju budni sanjajti san o svome cilju. To su oni što im ne možeš ništa! Otud SDP-Alijansa pokušava metodama represije ugušiti političko i revolucionarno buđenje studentske političke armije.
Studenti nemaju šta izgubiti. SDP-Alijansa im je stvorila kriminalni društveni ambijent u kome njihove diplome nemaju nikakvu vrijednost. Pravila budućnosti su uspostavljena na zlometrima korupcije, kriminala, političke podobnosti i izdaje Bosne i Hercegovine. Šta u tom ambijentu može tražiti akademski obrazovan čovjek? Ništa! Otuda se studentima političko aktiviranje nameće kao jedina mogućnost za promjenu postojećeg stanja.
Upravo posljednjih mjeseci stekla se kritična masa argumenata koja studente može uvjeriti da politička pasivnost ide u korist njihove štete. Oni konačno razumiju da njihove obrazovne ambicije ovise od političkog ambijenta. Odnos prema obrazovanju je stvar plemenitih i uzvišenih ideala: steći znanje kako bi se znanjem služilo društvenoj zajednici. Ali, društvena zajednica, koju je ustanovila SDP-Alijansa, funkcionira na posve drugim frekvencijama. Sistem vrijednosti je prilagođen mafijaškoj, primitivnoj, kičerajskoj, lihvarskoj logici. Znanje je prognano! Poštenje je prognano! Bosna je prognana! Prognan je studentski san!!! I zato ga treba vratiti u život. Političkim promjenama. Rehabilitacijom smisla. Otporom besmislu, u kome danas nema mjesta za studentski san.
Waking of new energy
Na žalost, ne treba gajiti iluzije da bi studenti danas mogli učiniti značajniji revolucionarni iskorak u svome političkom aktiviranju. Oni su ipak odrasli u hipokrizijskom miljeu koji je posijala SDA, a požnjela SDP-Alijansa. Znatan broj mladih ljudi prihvaća pravila razvrata i spremno je pridružiti se sistemu zla. Jedini je problem što nema dovoljno atraktivnih mjesta za veliki broj mušterija. Bez obzira na to, dominantan je broj studenata koji život zamišljaju u suglasju sa svojim čestitim akademskim ambicijama. U sudaru sa stvarnošću, rađa se opravdani bunt. No, riječ je tek o sirovoj energiji nezadovoljstva, a ne o profiliranom i ideološki usmjerenom djelovanju. Međutim, i ta probuđena energija dovoljan je razlog za pozornost. Samo je korak do njenog ideološkog artikuliranja, do njenog aktiviranja s ciljem rušenja lažnih i izdajničkih vrijednosti ovog društva. Da li studenti mogu prevazići ambijent u kome su odrasli, i zasanjati društvo profesionalnih i socijalnih vrijednosti? Da li se uopće mogu organizirati s ciljem promišljanja ove teme? A da to ne nalikuje na one glupave i sterilne seminare OSCE-a na kojima se o demokratiji priča kao o kravama u slikovnici. U ovoj zemlji su problemi sa imenom i prezimenom koji vape za konkretnim ključem. Dakle, SDA i SDP-Alijansa su na hiljade načina izdale i prodale ovu zemlju. Danas se koriste stanjem pat-pozicije; politički izbor je podijeljen na bipolarni bezizlaz. Tu izrežiranu rampu treba prevazići ustanovljavanjem nove političke energije, one koja bi bila po mjeri studentskog sna. Imaju li studenti (i njihovi roditelji) snage da o tome razgovaraju? Da odrede cilj? Da krenu ka tom cilju? I time zaobiđu ovu klopku koja su nam, uz OHR i OSCE, postavili izdajnici Bosne i Hercegovine.
Dolazak policijske trojke na običnu studentsku tribinu svjedoči da se SDP-Alijansa plaši studenata. I da je toliko izgubljena i isprepadana da vjeruje kako može manirima policijske države sačuvati svoju kriminalnu vladavinu. SDP-Alijansa se danas ne treba plašiti studenata. Studenti su tek političke bebe u pelenama. Možda naprasno odrastu. Zbog sebe i svoje djece.
Br. 45, 20. II 2002.