Ako ne budu pritvoreni i krivično gonjeni oni koji su montiranim procesom tzv. alžirskoj grupi fašizirali naš pravni sistem – bit će ozvaničen najcrnji vid državnog terorizma. Niko neće biti siguran, jer će se policija i pravosuđe služiti metodom fašističke države.
Svjetski rat protiv terorizma je izgubljen onog časa kada su prekršena pravna, demokratska i humanistička načela. Amerika je bez ikakve potrebe poziciju žrtve i moralne superiornosti podredila militarističkom siledžijstvu. Patriot Act, kojim se ratno pravo nadređuje civilnim i demokratskim vrijednostima, otvorio je vrata svekolikom razvaljivanju zapadnih vrijednosti. U BiH, koja je okupirana političkim provincijalizmom, ispoljen je sumanuti koncentrat antiterorističke histerije.
Mi smo jedini od početka upozoravali na ove procese. Tri mjeseca poslije hapšenja tzv. alžirske grupe u BiH demokratska javnost otvoreno govori o zloupotrebi države u tlačenju ljudi kojima se ne može dokazati krivica. Toj osudi pridružuju se i neke međunarodne organizacije. Postavlja se logično pitanje: da li će se državne instance prizvati pameti i da li će neko krivično odgovarati za neviđenu kafkijanizaciju građanskih prava i sloboda?
Raspad svjetskog pravnog poretka
Naporedo sa sve snažnijim zapadnim otporom zloupotrebi američkih vrijednosti, Bušova administracija tone dublje. Valjda u spoznaji da ne može natrag. Povlačenje iz procesa hapšenja američke slobode značilo bi priznavanje odgovornost za antiamerikanizaciju Amerike. Amerika mora dotaknuti dno. Teško je povjerovati i da bi bh. vlasti (Alijanse za promjene) mogle otvoriti proces istrage protiv svojih ljudi koji su sramnim procesom tzv. alžirskoj grupi fašizirali bh. državu, poručivši građanima da se više niko ne može osjećati sigurnim.
Trenutno se pred očima civilizacije odvija besramno kršenje Ženevske konvencije; Amerikanci uhapšene talibane briju i odvode u vojni logor na Kubi. Prvo, s kojim pravom ih briju, kad je brada izraz garantiranih vjerskih sloboda ovih ratnih zarobljenika (nije li to iživljavanje?), a drugo, s kojim pravom im sude oni, a ne međunarodno pravosuđe. Ako su SAD, logikom jačeg, sebe metnuli iznad UN-a i međunarodnog prava, onda je ovo uvod u orvelovski teror i raspad svjetskog poretka. Naša država je u tom procesu uvučena na stranu zla.
Komunistička upotreba policije i pravosuđa
Proces tzv. alžirskoj grupi najdrastičniji je primjer državnog terorizma u BiH. Hapšenje šestorice Alžiraca u oktobru 2001., koji su (bili) državljani BiH, u svjetskim je medijima najavljeno gromoglasno. SFOR je saopćio da je – u Bosni razbijena ćelja Al-Kaide, a generalni sekretar NATO-a Džordž Robertson da je – najmanje jedan od njih imao redovne kontakte sa vodstvom Al-Kaide. Bosanska javnost je s pravom podržala hapšenje tako opasne terorističke skupine za koju se tvrdilo da je planirala napade na Ambasadu SAD u Sarajevu. Kad se ispostavilo da za tri mjeseca trajanja pritvora osumnjičenima nije iznesen nijedan konkretan dokaz – bosanska javnost je ostala mutava. Zašto?
Valjda zato što ove državljane BiH alžirskog porijekla većina bh. domorodaca ne doživljava kao svoje ljude. Oni su Alijino maslo. Otud imamo osjećaj da se sve ovo događa u Alžiru, a ne u Bosni. Zapravo smo nemoćni da razumijemo da ovdje nije riječ tek o nekakvim afričkim sudbinama, već o BOSANSKIM ZAKONIMA. A od zloupotrebe ili kršenja tih zakona ovisi pravna sigurnost svakog od nas. Dakle, u procesu tzv. alžirskoj grupi nisu ugroženi nekakvi bosanski Alžirci, nego – mi sami! Ako se dozvoli takva manifestacija državnog terora, uskoro ćemo se u režimskim kazamatima umjesto naturaliziranih Bosanaca nalaziti mi.
Proces tzv. alžirskoj grupi po pravnim karakteristikama podsjeća na komunističku upotrebu policije i pravosuđa. Mislilo se da u ovoj zemlji više nikad mrak neće gutati ljude, a zakon biti mrtvo slovo na papiru. Kafkin Proces, koji počinje rečenicom – Neko je oklevetao Jozefa K. – preselio se iz literature u našu stvarnost, u kojoj kleveta može biti osnov da vas se zatvori i da vam se oduzme državljanstvo. Dakle, neko je u antiislamskoj histeriji smislio da ovi ljudi planiraju napasti Ambasadu SAD u Sarajevu.
Vrhovni sud u živom blatu
U ovom tekstu ćemo kao paradigmatski uzeti primjer osumnjičenog Ait Idir Mustafe, i zbog toga što se ovaj građanin, svojom komunikativnošću i vedrinom, najsnažnije inkorporirao u bosansko društvo. Stotine njegovih prijatelja, a prvenstveno karatista čiji je bio trener, od prvog trenutka nisu vjerovali da bi Mustafa mogao imati ikakve veze sa onim zašta ga optužuju. Njegova krivica je bila što je kao humanitarac, ekspert za kompjutere, imao uobičajeni poslovni kontakt sa drugom dvojicom osumnjičenih. U njegov dom, gdje živi sa suprugom Sabihom i sinom, u maniru Gestapoa je 18. X 2001, oko tri ujutro, upala Policija, uhapsila ga, pretresla kuću, pokupila kompjuter, diskete, mobitel i notes. Izvršeno je vještačenje pokupljenih stvari, ali ništa nije nađeno.
Istog dana je Vrhovni sud FBiH donio Rješenje (Kri-98/01) kojim mu se u trajanju od mjesec dana određuje pritvor. Iako je Mustafa osporio sve navode iz prijave, istražni sudac je u obrazloženju naveo da je – iskaz osumnjičenog u vezi s navedenim činjenicama u kaznenoj prijavi. Kako, pobogu, ako je čovjek osporio navode koji ga terete!!!
– Obzirom da se radi o kaznenom djelu međunarodnog terorizma (…) određena je mjera pritvora imajući u vidu da osumnjičeni borakvom na slobodi mogao uništiti, sakriti, ili krivotvoriti dokaze i tragove važne za kazneni postupak, kao i uticajem na svjedoke ometati kazneni postupak, a posebno dovršiti pokušano kazneno djelo, (…) ukazujući da je pritvor neophodan radi sigurnosti građana – kaže se, između ostalog, u ovom Rješenju, a da se ne navodi ni jedan jedini dokaz po osnovu kojeg Ait Idir Mustafa ima veze sa kaznenim djelom međunarodnog terorizma. Slijede logična pitanja: kako bi to Ait Idir Mustafa mogao uništiti ili krivotvoriti dokaze, ako nema nikakvih dokaza ni za njegovo pritvaranje, kako bi mogao dovršiti pokušano kazneno djelo, ako nema dokaza da ga je pokušao izvršiti, kako bi mogao ugroziti sigurnost građana, itd. itd.?!! Ove nevjerovatne logičke šupljine svjedoče u kakvo se živo blato uvalio Vrhovni sud Federacije.
Pinočeovsko pravosuđe
Sutradan je, po svome advokatu Namiku Silajdžiću, Ait Idir Mustafa uputio žalbu u kojoj je na osnovu svih ovih nelogičnosti dokazivao da je pritvor neosnovano određen, te je predložio da se pritvor ukine. Kao što se u ovoj sumanutoj pomami moglo i očekivati, Krivično vijeće Vrhovnog suda je žalbu ocijenilo kao neosnovanu, te svojim grotesknim stavovima zapravo posvjedočilo da je proces montiran. U Rješenju (Kv-77/01 od 23.10.2001.) dosegnuto je samo dno pinočeovskog poimanja pravne države. U Obrazloženju Rješenja Krvično vijeće tvrdi da – postoje konkretni podaci koji su dovoljno valjani da bi ukazivali da je osumnjičeni izvršilac krivičnog djela, te da – prikupljeni materijali sadrže dovoljno podataka. Kakvih? Pazite sad ovaj citat!!! – Kod osumnjičenog Ait Idir Mustafe pronađen je mobilni telefon sa više memorisanih brojeva a prema njegovoj sopstvenoj izjavi, on se poznaje sa dvojicom ostalih osumnjičenih u ovom predmetu. ZEMLJO OTVORI SE! Pa kakve to veze ima?! Čovjek je optužen da je izvršio krivično djelo međunarodnog terorizma u pokušaju zato što, čovječe Božiji – ima mobilni telefon. I zato što ima memorisanih brojeva. I zato što poznaje dvojicu takođe osumnjičenih, koji su takođe humanitarci. U ovoj opakoj komediji od pravosuđa dalje se veli: Svi ovi podaci daju ozbiljne indicije o međusobnoj vezi svih osumnjičenih. To znači da niko nikog ne smije poznavati, niti imati ičiji telefonski broj, jer ako taj zgriješi, i ti si kriv što si ga poznavao. Ako je Mustafa kriv što je poznavao onu dvojicu, onda bi trebalo pohapsiti i sve koji su poznavali Mustafu? U ovoj zemlji su samo u vrijeme Informbiroa glave letjele ‘nako, zato što si poznavao nekog ko je oklevetan.
Kriv si zato što kažeš da nisi kriv
Vrhovni sud je po osnovu Rješenja (Ki-101/01 od 30.10.2001.) odredio sprovođenje istrage zbog postojanja osnovane sumnje da su: …djelujući kao organizirana teroristilčka grupa, u namjeri da nanesu štetu SAD-u, planirali nanošenje nasilja kojim bi doveli u opasnost život ljudi i imovinu SAD-a, posebno Ambasade SAD-a u Sarajevu, u kom smislu su preduzeli organizirano posmatranje objekta i ljudi u Ambasadi SAD-a, radi utvrđivanja kretanja zaposlenog osoblja… – kaže se, između ostalog, u ovoj pravosudnoj fantaziji koja više liči na patološku paranoju Ilije Čvorovića iz filma Balkanski špijun, nego na iole ozbiljan pravni akt.
U istom aktu se navode i iskazi okrivljenih (Belkacem Bansayah, Saber Lahmar, Ait Idir Mustafa, Boudella Hadž, Boumediene Lakhdar, Nechle Mohamed), u kojima svi redom negiraju optužbe za koje svakako ne postoje dokazi. Međutim, istražni sudac ponavlja glupost i konstatira sljedeće: Imajući u vidu načine odbrana okrivljenih te materijalne dokaze koji se nalaze u spisu, istražni sudac smatra da ima dovoljno elemenata koji pružaju osnovanu sumnju da su okrivljeni počinili kazneno djelo… Dakle, istražni sudac je svoju odluku temeljio na načinima odbrane okrivljenih. Kako? Okrivljeni kaže da nije kriv, a sudac tome što okrivljeni izjavljuje da nije kriv vidi da je okrivljeni kriv. Ko biva, ne bi on govorio da nije kriv ako već nije kriv. Pa takve lakrdije od prava nije bilo ni u Staljinovom Sovjetskom Savezu!
Pošto mjesec dana pritvora nije bio dovoljan da se izmisle dokazi na osnovu kojih bi se podigla optužnica protiv tzv. alžirske grupe, Vrhovni sud je osumnjičenim 16. 11. 2001. (Kv-84/01) produžio pritvor za još dva mjeseca. I ovdje je ponovljeno da bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogli dovršiti pokušano krivično djelo međunarodnog terorizma, opet bez ikakvih dokaza. – Postupak iz objektivnih razloga nije okončan budući da nisu izvršena potrebna vještačenja – kaže se u Obrazloženju.
Vrhunac skandala
Istog dana događa se najskandaloznija stvar u cijelom slučaju. Rješenjem (02/1-13-4-101) Federalni MUP oduzima državljanstvo BiH Ait Idir Mustafi i ostalim iz grupe. Zašto je ovo vrhunac skandala? Zato što je zamjenik ministra Tomislav Limov donio Rješenje kojim se kažnjava državljanin BiH za koga u momentu oduzimanja državljanstva nisu postojali dokazi da je kriv. Limov je Ait Idir Mustafi oduzeo državljanstvo BiH – zbog osnovane sumnje da je počinio pokušaj krivičnog djela međunarodnog terorizma. Na osnovu osnovane sumnje nikome se ne može oduzeti državljanstvo BiH! Može, tek ako se ta sumnja dokaže pred pravosudnim instancama. Zbog toga je akt Tomislava Limova ortodoksno zlodjelo zloupotrebe policije i državnog terorizma najgore vrste! Jer samo u fašističkim režimima osumnjičeni mogu biti okrivljeni bez dokaza ili okončanja sudskog postupka. U demokratskim, svako je nevin dok mu se krivica ne dokaže. Budući da Bosancima alžirskog porijekla kojima je doministar Limov oduzeo državljanstvo nije dokazana krivica – državljanstvo im treba biti vraćeno, a oni koji su fašizirali bh. državu trebaju biti smijenjeni, pritvoreni i krivično gonjeni. Zasad, oni su jedini – teroristi.
“Walter”, br. 43, 23. I 2002.