Ukidanje mononacionalnih stranaka u Izbornom zakonu preduvjet je za uspostavu sistema koji će garantirati revitalizaciju i razvoj bosanskohercegovačkog društva kao prirodnog uporišta državnosti Bosne i Hercegovine.
Narednih dana predstoji otvaranje ključnog pitanja za političku budućnost BiH. Približava se zakazani rok ucjene za usvajanje Prijedloga izbornog zakona, budući da u septembru u Gruziji zajeda Parlamentarna skupština Vijeća Evrope, na kojoj bi se trebalo odlučiti da li će BiH ući tamte, ili ostati vamte.
Bezmalo šest godina nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma naša zemlja se nalazi u procesu završne disolucije svojih povijesno temeljenih društvenih i državnih značenja. Za nekoliko godina BiH će izgubiti svrhu postojanja! Potreban je radikalan zaokret ka uspostavi političkog sistema koji će podražavati revitalizaciju i unapređenje vrijednosti koje čine smisao BiH.
Present Perfect Tense
Multietnička suština BiH već deset godina se razgrađuje političkim sistemom koji podražava etnonacionalne podjele. Temeljna je greška počinjena kada je za prve postkomunističke izbore 1990. dozvoljeno formiranje mononacionalnih stranaka, a time i uspostava segregacijskih vlasti. Tada je počinjeno nasilje nad Ustavom BiH koji je svim bh. narodima i građanima garantirao jednakopravnost i konstitutivnost. Državljani BiH su iz prirodne pozicije ravnopravnosti na cijeloj bh. teritoriji, protjerani u bezizlaz da budu manjina u odnosu na druga dva, ili tri, naroda.
Protuustavno nasilje je mononacionalnim strankama omogućilo da postanu nosioci nacionalnih legitimiteta, i da kao nacionalne vlasti zakonomjerno teže uspostavi suvereniteta na svom dijelu bh. teritorije. Legaliziranje prava na nacionalni suverenitet bilo je katalizator rata u BiH, kao i uzročnik segregacijskih mirovnih sporazuma iz Vašingtona i Dejtona.
Dejtonska stvarnost svjedoči da postojeći politički, tj. izborni sistem, definitivno nije u mogućnosti revitalizirati bh. društvo, kao osnovno uporište bh. državnosti. Zbog postojanja mononacionalnih stranaka, tj. vlasti, u BiH jačaju segregacijska etnonacionalna društva, koja su agresivno suprotstavljena smislu Bosne i Hercegovine. Etnonacionalne oligarhije su svjesne da ih tek nekoliko godina dijeli od zacrtanog cilja, kada će bh. podjele metastazirati od povijesnog izuzetka ka povijesnom pravilu. Sa humanističkog i demokratskog aspekta nemoguća je resocijalizacija pripadnika drugog ili trećeg naroda u apartheidski ambijent. Nemoguće je očekivati i najmanji pomak ka demokratskoj ili ma kakvoj revitalizaciji BiH – sve dok se ne izmijeni sistem koji podražava podjele, apartheid i segregaciju.
Prijedlog izbornog zakona na žalost opstaje na obrascima kojima se podražava disolucija bh. društva i države. Ne postoji racionalno i časno opravdanje za usvajanje izbornog zakona koji će, uz pomoć faktora mrtvog vremena, voditi definitivnom odumiranju BiH.
Future continius tense
Ako se misli podržati budućnost BiH, onda nedvojbeno treba ispraviti grešku kojom je stvoren politički sistem suprotstavljen prirodnom i povijesno utemeljenom multietničkom karakteru bh. društva. To znači da izborni zakon treba obavezati političke stranke na ravnomjernu zastupljenost svih bh. naroda na izbornim listama, uključujući političku jednakopravnost i tzv. četvrtog naroda u BiH, tj. onih građana koji svoje nacionalno opredjeljenje definiraju bosanstvom, ili drukčije. Politički prostor tzv. četvrtog naroda pripada i jednakopravnosti svih koji su svrstavani u kategoriju Ostalih.
Kao što je OSCE naložio da na izbornim listama mora biti trećina žena, tako bi bosanskohercegovački izborni zakon propisao da na svim listama, u svim izbornim jedinicama, bez obzira na popis stanovništva, treba biti ravnomjerna zastupljenost Srba, Hrvata, Bošnjaka i Ostalih, koji bi na listi bili redoslijedno zastupljeni. Ako bi Srbi i Hrvati koji su u Tuzli u manjini imali jednaka politička prava kao Bošnjaci koji su u većini, tako bi i u Banjoj Luci gdje su Srbi u većini, Bošnjaci i Hrvati imala jednaka politička prava, iako su u manjini. Time bi bila odstranjena mogućnost da pripadnik ma kojeg bh. naroda bude manjina u ma kojoj izbornoj jedinici u BiH, ili ma kojoj društveno-političkoj zajednici. U ruralnim sredinama koje su i prije 1990. bile monoetničke, ovo bi se pitanje rješavalo drukčije.
Dalo bi se razmišljati i o deplasiranosti parlamentarnih instanci (Dom naroda i Ustavna komisija FBiH; Ustavna komisija RS) gdje se danas transparentno, i neučinkovito, navodno štite nacionalna prava. Kontradikcija postojanja ovih parlamentarnih instanci proizilazi iz njihove obaveze da se bore protiv pojava neravnopravnosti koju sam sistem imanentno generira. Zaštita nacionalnih prava u BiH smještena je na vrh hijerarhije političkog mehanizma u BiH, odakle se može tek vršiti monitoring destrukcije, bez mogućnosti da išta trajno promijeni; takva zaštita jedva da može djelovati parcijalno, od slučaja do slučaja, ali ne i preduprijediti nadmoć političkog mehanizma koji u temelju proizvodi i umnožava kršenja jednakopravnosti; zaštita je moguća tek ako potiče odozdo prema gore, od početnih oblika političkog života ka sistemu koji se grana prema instancama svih nivoa zakonodavne i izvršne vlasti.
Ukidanjem mononacionalnih stranaka i uvođenjem multinacionalnih stranačkih listi, vlast u BiH bi na svim nivoima u začetku imala bosanskohercegovački karakter. Tako bi Odluka o konstitutivnosti bh. naroda dobila stvarnosni, praktičan i djelotvoran smisao, budući da bi mehanizam političkog sistema imanentno bio posvećen zaštiti i afirmaciji konstitutivnosti, jednakopravnosti i slobode svih bh. naroda i građana. U suprotnom, nemoguće je govoriti o primjeni Odluke o konstitutivnosti bh. naroda, jer se konstitutivan ne može biti djelomično, niti uz pomoć parlamentarnih bajpasa koji u suštini zadržavaju odnos većinskih i manjinskih naroda, čime jačaju vitalitet apartheidskog i segregacijskog sistema, koji kroz odumiranje bh. društva dovodi do obesmišljenosti bh. državnosti.
Politička budućnost Bosne i Hercegovine time ima samo jedan smislen izbor: Ukidanjem jednonacionalnih stranaka u Izbornom zakonu ustanoviti politički sistem koji će garantirati revitalizaciju i razvoj bosanskohercegovačkog društva, kao prirodnog uporišta državnosti BiH.
Br. 31, 22. VIII 2001.