Ili će se učiniti odlučan zaokret ka povijesnom pravilu zajedništva i tolerancije, ili će BiH uskoro skončati na povijesnom izuzetku – koji već živi kao dejtonsko pravilo.
Mrtvac se mrda! Ili se to samo prikaza prikazuje? Šta god da se vrpolji u crijevu pokojnika, usud mu je da se opet smiri. Bosna živi svojom korumpiranom smrću. Otud je teško vjerovati da glasovi otpora dejtonskom bezumlju i stranjskom jednoumlju nisu puke prikaze, već stvarnost. Hičme put su nam se prikazivale prikaze, a na sabahu bi sve postajalo ukleto gore.
Barem po medijskom kalendaru, vrijeme u BiH se drukčije mjeri poslije majskog četničenja u Banjoj Luci i julskog dersa Nijazovog o lopovima među strancima. Najednom su i zakleti sljepci odlučili progledati i napisati koju o ugroženosti Bošnjaka i o sumnjivim poslovima međunarodnih jebisara. Gdje im je prije godinu-dvije bio taj vrli analitički um pa da prepoznaju da je međunarodna strategija u BiH antibosanska, mafijaška, usmjerena na zadržavanje s&h apartheidnih tvrđava? Dalo se to uočiti na segregacijskom prekrajanju izbornih Pravila i propisa, na multikulturnoj toleranciji blokade Aneksa sedam, na nacistifikaciji medijskog prostora i razvaljivanju BHT…
Zgnyechena muxa & utowlyen megged
Staljinističke čengele Volfganga Petriča svjedoče o diktatorskoj izopačenosti bh. stvarnosti. Triperaška demokratska javnost odšutala je kada je OSCE, parčanjem BiH na izborne jedinice, protuustavno prekrajao Pravila i propise, te namještao pobjede s&h secesionistima; kada je OHR aminovao aneksiju pola Bosne od SRJ, pod jagnjećom kožom tzv. specijalnih odnosa; šutalo se i kada je Petrič 19. VII 2000. od članova Ustavne komisije, koji su trebali raspravljati o neustavnosti mandata OSCE-a, tražio da mu se bez izuzetka u potpunosti povinuju: Svaki pokušaj potkopavanja autoriteta smatrat ću pokušajem opstruiranja Mirovnog sporazuma. To što se uhelaćeni narodni poslanici nisu pojavili na sjednici Ustavne komisije, paradigma je načina na koji OHR i OSCE završavaju svoje okupatorske poslove.
Zar je trebalo da čedo nacizma prokulja nad Ferhadijom, pa da se počne uočavati očitost – nastavka agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima!? Ne, to nije postignuće ovdašnje demokratske volje, i sazrelosti, već nemogućnosti da se pred očima zgnječene muhe sakrije utovljen međed. Da je servilna domaća pamet kritički objektiv otvorila koju godinu prije, do danas bi izgradili upravu nad svojim sudbinama. Avaj, ali SDP je hotio i tutu pojest’ samo da zasjedne na vlast, makar i feleričnu, i podaničku. Umjesto da ostane vjeran bh. principima, i po cijenu da tripartitni mufljuzi optrče još jedan, počasni krug. Alijansiranjem fildžana učvršćene su bh. podjele, što je i bio cilj onih što budućnost BiH vide kao šniclu iz Karađorđeva, bez bošnjačkog priloga. Nepriznavanje izbornih rezultata, kojima se legitimiziraju s&h sile secesionizma – jedino je što su trebale učiniti demokratske snage. Pa nek’ se onda OSCE pravda svojim mentorima. Kolaboracija sa prokazanim razaračima BiH, najgori je izbor koji se mogao počiniti.
And the cappa and the shacka
Poslije 100 dana tuberkuloze, prihajaju nam plodovi izdisaja. Sad se SDP ibreti što je neprincipijelna i nejasna podrška stranaka iz RS. Zar se uopće moglo očekivati da će našminkani kleronacionalisti iz RS podržati ideju ma kakvih promjena? Svaka promjena je nesrodna genocidnom bitku RS. Tek bi ukidanje nacionalnih stranaka i reforma Dejtona mogli oživjeti mrtvaca. Ali SDP je samo lafinaški misionar promjena. Dokazuje to i sjednica Glavnog odbora SDP-a na kojoj su se potvrdile zebnje da je ova stranka tek SDA u drugom pakovanju.
Na iznenađenje slobodarske učmalosti, nekoliko je autora sačinilo britke analize lupetanja GO SDP. Kraj jula treba bilježiti kao moguće vrijeme rađanja kritičkog odnosa spram nove vlasti, iako je i prije bilo debelih povoda, i usamljenih pokušaja, da se javno razmatraju neprincipijelnosti SDP-a. No, tolika količina moralnog i patriotskog jada ovaj put se nije mogla zaobići.
SDP potpuno preuzima totalitarne obrasce od SDA! I još gore! Oni javno jadikuju što poslovni ljudi iz SDP-a nemaju valjan tretman u biznisu kojim se bave. Pa šta oni misle?! Da bi članska kartica SDP-a trebala biti garancija uspjeha u biznisu?! Poslije takve minderske legitimacije, ne treba da čudi što SDP državne poslove smješta u stranačke kancelarije, gdje raspravlja o vladinim agencijama, zavodima, pravosuđu, itd. I još se, koje li ironije, buni što su neke stranke Alijanse ministarstva pretvorile u svoje stranačke centrale. Pa upravo SDP funkcionira po Alijinom obrascu: država to sam ja. Ima li i jedan važniji funkcioner a da nije stranački visoko rangiran? I da ne strepi pred ideološkim šarafom svoje fotelje?
No, ono na čemu se dibidus provaljuje aktuelni trenutak SDP-a jeste frazeologija o ekonomskim reformama, zaustavljanju i procesuiranju korupcije. Siti su i haman ne znaju da narod skapava od gladi. Socijalna slika je kontejnerska. Gdje je ta obećana pomoć? Investicije? Bolji život? Narod naveliko priča da mu je pod SDA bilo bolje. Možda zato što je SDA imala alternativu, pa je krala šakom, ali ne i kapom; ono iz kape je ostajalo narodu. SDP nema alternativu. Oni kradu bez straha od promjena, a utaljeni žiranti su im evropski i američki egzekutori BiH. Dokle god SDP ne otvori istragu o korupciji i kriminalu u svojim redovima, neće imati moralno pravo da bilo koga isljeđuje. Zato i ne isljeđuje. Jer kriminal u BiH ne govori ideološkim jezicima, već hropti u snošaju bratstva i jedinstva između bivših i sadašnjih pljačkaša bh. naroda.
Survival & zayebanccya
SDP je u posjedu historijske odgovornosti za sudbinu BiH. Vrijeme nam dramatično ističe. Za koju godinu ovdje neće egzistirati kritična masa Bošnjaka, naroda koji čini smisao postojanja BiH. Bošnjaci se pod socijalnim i bezbjednosnim pritiscima etnički čiste, iseljavaju, pljačkaju, obezglavljuju. Bosanstvo umire. A SDP se zajebava! Ako se odmah ne učine radikalni medijski i politički zaokreti u pravcu antifašističke i humanističke rehabilitacije BiH – mi smo gotovi. Šest godina smo zalud vjerovali. Vrijeme je za ISTINU. Vrijeme je za STAV. Jer nema kompromisa sa multietničkim bićem BiH! Ili ćemo opstati na povijesnom pravilu zajedništva i tolerancije, ili ćemo nestati na povijesnom izuzetku – koji već živi kao dejtonsko pravilo.
Naša je ljudska obaveza da se borimo za opstanak.
Br. 30, 8. VIII 2001.