Nema ni istine ni pomirenja dokle god se budućnost BiH pokušava graditi na tekovinama fašizma.
U petak, 27. jula, navršit će se 60 godina otkad je ustankom u Drvaru otpočelo ispisivanje najsvjetlije stranice bh. historije. Pobjeda bh. naroda u antifašističkoj borbi 1941. – 1945. čini revolucionarnu renesansu smisla Bosne i Hercegovine. U to čvorište se ulijevaju prethodna stoljeća bh. jedinstva u razlikama, i iz njega izviru iskustva na kojima je jedino moguće postojanje ove zemlje. U svenarodnoj borbi protiv Hitlera i domaćih majmuna, u stvarnost su se iskalile univerzalne civilizacijske vrijednosti: sloboda, solidarnost, jednakost. Da nije bilo ideološke, komunističke zloupotrebe ove časne borbe, mi bismo s pravom mogli reći da su se biblijska i kur’anska etička učenja ovaplotila u oslobođenoj Bosni. Naši su ljudi živjeli u stvarnosnoj predanosti uzvišenim idealima.
Travestitum Akrepozius
U posljednjem desetljeću ideja bratstva i jedinstva priglupo je i tragično prognana iz naše stvarnosti. Iako je bratimljena sa egzistencijalnom suštinom BiH. Razumljiva je potreba šizofrenih nacionalnih separatista da pokopaju duh bh. antifašizma i zajedništva. Imanencija nacionalnih oligarhija je razgradnja bh. društva. Ali, kako razumjeti travestiju SDP-a i njegovih profiterskih satelita koji od pomena bratstva i jedinstva bježe k’o šejtan od križa? Potaman im je da zbog imovinskog koristoljublja budu pravni sljednici Saveza komunista; ali im je haman previše komunjarski da se vežu za bratstvo-jedinstvo; pobogu, kao da to ima ikakve veze s komunizmom? Reafirmacija bratstva i jedinstva posve je kompatibilna futurističkim vizijama BiH, koje su suprostavljenje dejtonskoj, segregacijskoj i apartheidnoj agoniji.
U tom grmu leži akrep političkih, moralnih i patriotskih hipokrizija u BiH. U normalnim zemljama politički identitet se temelji na povijesnim i prirodnim značajkama. Politički identitet BiH danas izvire iz – genocida. Naša je država uređena po mjeri genocidnih teritorijalnih osvajanja. Bh. ustavni i izborni mehanizam podržava disolucijske političke snage. Mogućnost suprotstavljanja ovoj anomaliji sputana je zapetim staljinističkim fermanima OHR-a i OSCE-a koji čekaju svakog ko se zlu suprotstavi. U grotlu antidemokratskog i antihumanističkog terora OHR-a i OSCE-a ipak ostaje prostor za suptilno političko djelovanje ka istinskim promjenama. Hajde što šute nacionalisti. Ali, otkud se svekolika alternativa, na čelu sa SDP-om, izopačila u nakaznog poslušnika?!
The Bintliz Degenorium
Svijest da BiH ritmom dana odumire u dejtonskom smrtobatoru zahtjeva otpor. Suprotstavljanje antibosanskoj nakani polazište treba imati u civilizacijskim i povijesnim univerzalijama. O kakvoj to demokratiji govorimo ako je u BiH instaliran sistem koji građane, u njihovim političkim pravima i slobodama, podređuje po nacionalnim pripadnostima? Da bi se uklonio taj sistem, treba ukloniti postignuća genocidne agresije. Treba redefinirati Dejton i unutarnje uređenje BiH odrediti idejom jedinstva sviju, pred zakonom, u pravima i obavezama. Idejom bratstva, slavenskog bratstva, treba strateški oplemeniti društveni prostor, kulturu, medije, školske programe, itd. Onako kako se u svim normalnim državama brani i afirmira ideja državnosti.
Ovo što danas imamo u društvenom prostoru jeste influenca antibosanskog ustavnog sistema. Primjerice, umjesto da se integrira tv prostor, na kulturološkom kontinuitetu TVSa, stranci nam nametnu nekakvog bintliza da podjeli bh. rtv po dejtonskim šavovima. Umjesto da obrazovni sistem ide ka reafirmaciji zajedničkih znakova, naše škole postaju regrutni centri za proizvodnju nacionalističkih degena; u RS su već proizvedene generacije u koje je usađena mržnja prema BiH i domoljublje prema Srbiji. Umjesto da privreda teži reintegraciji, podržavaju se nacionalne privatizacije. …Za ovih pet i po godina ni reprezentacija u fudbalu nije sabrana, a kamo li šta više. Ovi kroki ilustrativi prirodan su rezultat, proistekao iz ustavne antbosanštine koja podupire sve što je protiv smisla postojanja BiH.
Ni okupatori, ni njihovi kelneri iz tzv. alternative, dosad se ni u primislima nisu bavili ključnim zahvatom za opstojnost BiH: ukidanjem nacionalnih stranaka. U ukidanju ovog antibosanskog zla okupatori osjete opasnost za stabilnost dejtonskog apartheida, čiji je cilj da nas protokom vremena uvuče u ćorsokak bez povratka; ustavno i izborno ukidanje nacionalističkih pravila poremetilo bi zafuntanu s&h podjelu BiH, u kojoj stranici vide ključ trajne stabilnosti. Čime nego patriotskom prostitucijom objasniti to što SDP i druge multietničke stranke nisu nikada insistirale da se izborna pravila prilagode Odluci o konstitutivnosti, tako što bi stranačke liste uvažavale nacionalni ključ!? Obaveza da se na izborne liste stavlja najmanje trećina žena, kao i ukidanje Poplašenove stranke – dokazuju da se mogu činiti takvi zahvati. Odgovor na pitanje – zašto se ne čine? – objašnjava konačne ciljeve međunarodne strategiji u BiH.
Hipokryzium ugurzuzorium
Političke prirode u BiH lako je raspoznati na njihovom odnosu prema Dejtonu. Oni što, tobože u ime demokratije, govore o implementaciji Dejtonskog sporazuma, lafinaši su sa dna kace; demokratija i implementacija antidemokratskog brloga ne idu zajedno. Budući da se SDP, taj čuvar naših antifašističkih tradicija, zalaže za politički Dejton, logično je da ne može tražiti ukidanje nacionalnih stranaka i druge zahvate koji bi se temeljili na ustavnoj reafirmaciji povijesnih i kulturoloških bh. pravila. Ti ugursuzi demokratije u vlastohlepnoj pomami zaboravljaju na svoju povijesnu zadaću – da Bosnu vrate Bosni. I zaboravljaju da ne postoje vremena koja ne pamte.
Umjesto odlučne revolucionarne kampanje za ozdravljenje BiH, oni se bave usavršavanjem korupcije u svojim redovima i estradnim mahnitostima, kao što je ona lidera im slagumdžije – da će njegova familija odlučiti o tome da li će prihvatiti dužnost premijera. Malo je falilo da se zabrinuti narod, kao u Međugorju, okupi pod njegovim pendžerima i popali svijeće. Luciferovska infekcija SDP-a produbljuje se maltretiranjem penzionera i ukidanjem invalidnina ratnim stradalnicima; jerbo biće da nema istine i pomirenja ako će SDP pomagati, kako Matić reče – falangiste, iliti fašiste Armije RBiH. A zapravo nema ni istine ni pomirenja dokle god se budućnost BiH pokušava graditi na tekovinama fašizma.
Obilježavanje 60. godišnjice antifašističkog ustanka u BiH razotkriva dvojni moral suorganizatora ove manifestacije: SDP-a i SUBNOAR-a. Preživjeli partizani su pristali da časno naslijeđe svih bh. naroda dadnu u vlasništvo jedne partije, koja to danas ničim ne zaslužuje, i da time postanu jeftina ideološka filijala stranačkih interesa. Umjesto da jedan od najslavnijih datuma naše povijesti ima državne atribute, svodi se na ideologizirani kusur, isto kao što je SDA širinu islama svodila na svoju pijačarsku mjeru.
Br. 29, 25. VII 2001.