Šejtani na vrhu igle
Haker u dijalogu (…) Svaka rasprava o bošnjačkom dijalogu je prije svega, u ovom trenutku, rasprava o vlastitim slabostima, o mangupima u vlastitim redovima, o vlastitom rušenju institucija sistema, o vlastitom nepoštivanju zakona, a ne metafizičko naklapanje o tome koliko šejtana može da stane na vrh igle, ili ko je kome tetak ili daidža.
No, to skidanje maski mnogima ne odgovara. Očit je primjer nedavni slučaj s povredom privatnosti Fatmira Alispahića, čovjeka koji je pojam bošnjačkog dijaloga, a čiji ni sadržaj niti karakter ne poznajemo, institucionalizirao u Tuzli. To da mu je “haker” ušao u privatnu elektronsku poštu, i da je ta pošta javnosti obznanjena, skandalozna je stvar i kriminalni čin najgore vrste. Naravno, za to niko neće odgovarati, baš kao što nije odgovarao ni za pad Srebrenice. Tu kategorija odgovornosti jednostavno ne postoji. Svi mi koji primamo anonimne pismene prijetnje o likvidaciji, čije se porodice uznemiravaju a telefoni prisluškuju, čija se privatnost, apsolutno u duhu najcrnjeg parapolicijskog totalitarizma, narušava samo zato što nismo “dobri Bošnjaci”, znamo koliko je to ogavno. Sa našim stavovima, kao i sa stavovima Fatmira Alispahića, treba javno polemizirati i ta javnost je jedini oblik valjanog bošnjačkog dijaloga.
Šaćir Filandra
DANI, 23. II 2001.