Ignoriranjem 150.000 glasača HDZ učvršćuje se “Herceg-Bosna”
Posljedice koje će na budućnost BiH ostaviti felerično instaliranje na vlasti Alijanse za promjene biće teško ispravljive. Dvije manje parlamentarne stranke predlagale su nove izbore, ali pod uvjetom da izborna pravila budu prilagođena Odluci o konstitutivnosti, bez koje se ništa ne može smatrati demokratskim promjenama. OSCE nije htio uvažiti brojna upozorenja da će postojeći, nacionalistički, izborni sistem dovesti do regresivnih rezultata. Nakon što se to i ispostavilo, ugledni bh. intelektualci su, kao rijetko dotad, bili jedinstveni u ocjeni da je OSCE odgovoran za demokratski knock down. Međunarodni forum Bosna je sa mostarskog skupa poslao vrlo oštru ocjenu demokratskog bankrota OSCE, a pravni eksperti Univerziteta u Sarajevu su se složili da je “međunarodna zajednica pred izbore djelovala kontraproduktivno, homogenizirajući nacionalno biračko tijelo u RS, i učinivši da HDZ u BiH bukvalno trijumfuje”. Štampa je bila jedinstvena u rezignaciji spram očekivanja da će BiH pratiti demokratske promjene u susjedstvu. Glas naučne i pučke javnosti nije ničim obavezao pretendente na bosanski prijestol da se suprotstave implementaciji besmislenih izbornih nestignuća. Uz pritisak OHR i OSCE smišljena je Alijansa za promjene, koja je od glave do pete uvozna roba. Platforma oko čijeg formalizma se okupilo deset stranka polemički se može demontirati u svakom segmentu, jer ako je neko “za efikasnu provedbu Odluke o konstitutivnosti”, onda ne može biti i za uspostavu vlasti koja ignorira tu Odluku; ako je neko za “efikasno suzbijanje uzurpacije i zloupotrebe vlasti, a posebno korupcije”, onda bi morao prvo počistiti pred vlastitim vratima, itd.
Nakana OHR i OSCE je da isposluju kakvu god promjenu vlasti i obznane svojim vladama da nisu zalud trošili pare; i članice Alijanse će rađe zanemariti suštinu bh. potreba, nego šansu da zasjednu na herlav tron. Stranka za BiH je uspjela da isposluje nešto od časnih ultimatuma, ali Petričeve “ustavne komisije” nisu ni izbliza valjan odgovor na zakonske i izborne zahvate koje bi trebalo poduzeti u cilju implementacije Odluke o konstitutivnosti.
Postojala su mišljenja da bi “front demokratskih i patriotskih stranaka” trebao ostaviti OSCE u brlogu počinjenih grešaka, privremeno odustati od ustoličenja Alijanse, pa čak i po cijenu da na vlasti ostanu iste kriminalne ublehe. Takav pritisak na OHR i OSCE učinio bi da se usvoji Odluci o konstitutivnosti primjeren stalni izborni zakon, da se ide u novi izborni proces, i da ova zemlja konačno dobije vlast po mjeri svojih ustavnih kompasa. Zašto to nije učinjeno? Prvi razlog je hića lidera i posilnika alternative da ostvare svoje prostodušne snove o vlasti, mercedesima i tjelohraniteljima, pa makar i ozvaničili bodljikave žice etnonacionalnih podjela. Drugo, toliko je snažna ta servilna veza prema OHR i OSCE da ne postoji mogućnost kritičke svijesti i stava u odnosu na nakaradnu i tromu politiku centralnog komiteta. Svakako, valja uzeti u obzir i računicu da bi SDP, nakon s&h homogeniziranja, teško zadobio ovako snažnu podršku bošnjačkog biračkog tijela. U tom pogledu, Stranci za BiH će mnogo više odgovarati svaki naredni izbori.
Blasfemija patriotizma uzajamno je i kod političara i kod javnosti otupila svijest da bi interesi BiH trebali biti temeljni svjetionik svih htijenja i stremljenja. Zato se od Alijanse nije očekivalo da žrtvuje svoje ovozemaljske ambicije za interes BiH. Suverena vladavina Alijanse na ovih 24 odsto bh. teritorije tek će potvrditi nebosansku vlast s lijeve i s desne strane naše preostalosti. Sve što će ostati isto izvan našeg multietničkog fildžana ošinut će pečat na još jedan čin u drami čerečenja BiH.
Predstava koja još uvijek traje glede & unatoč HDZ svjedoči o pozadini antibosanskih namjera u koje se upetljala obnevidjela Alijansa za promjene. Prvo je OSCE izrežirao da HDZ zadrži i ojača svoje pozicije. Potom je HDZ ko fol tražio da dobije komad izvršne vlasti. Alijansa je proglasila da “nema saradnje s nacionalnim strankama”. (Šta su HSS i NHI?) Ignoriranjem oko 150.000 hrvatskih glasača biće legitimiziran suverenitet HDZ u kantonima sa hrvatskom većinom. OSCE i OHR upravo podstiču ovakvo ishodište. Šta je konačni cilj?
Međunarodna zajednica je 1992. navratila SDA i HDZ da nadglasaju SDS oko raspisivanja Referenduma. Nadglasani su Srbi, jer ih je većina glasala za SDS. Valja shvatiti da u BiH još ne vrijede pravila građanske parlamentarne demokratije. Tek kad se svi bh. narodi, pojedinačno, većinski opredijele za multinacionalne stranke, ili kad izborni zakon zabrani jednonacionalne stranke, biće moguće stranačko preglasavanje.
Dotad nije pametno legitimizirati hrvatsku “republiku srpsku”. Bez obzira što OHR i OSCE vrše pritisak u tom pravcu. Oni znaju šta čine.
“Oslobođenje”, kolumna Diwanhana, 16. I 2001.