Ovaj komadić vremena je samo agregatno stanje, podatno zakonitostima prirode.
Kao što je naučnik Viktor Frankenštajn sa ushićenjen kreirao svoje čudovište, tako se kalhemičari bh. sadašnjice odnose prema hrđi koju su proizveli iz plemenitih metala. Oni sa ponosom uživaju u kičerajskoj i sintetičkoj semantici državnosti čija povijest, ispade tako, počinje od Dejtonskog sporazuma. Automehaničari vremena su uspjeli da rikverc pretumbaju u prvu brzinu, pa i nije nikakvo čudo kad sebe vide kao prve ljude nakon Adema i Have. Ta šibicarska magija će se raspršiti kad se istjeraju šejtani iz sata na Bosni i Hercegovini. Pamtiće se to kao ružna prošlost, i – kao šega.
Predmet našeg diwana nisu te šizije, već ideje na kojima je moguće graditi budućnost Bosne i Hercegovine. Donatorska kesa inicirala je zadnjih godina veliki broj filozofijada, na kojima su umni ljudi izrekli mnogo umnih riječi o perspektivama BiH.
Njihove rasprave o Bosni često su se bazirale na filozofičnom lamentiranju nad iskasapljenim bosanskim ljepotama. Kao da je ta žalopojka dovoljna da nas, koji mislimo bosanski, uvjeri da smo, ipak, živi. Sa takvom skrušenošću se prisjećamo dragog rahmetlije ili pokojnika, imajući osjećaj da je tu, uz nas, dok o njegovim dobrotama govorimo.
Mudrosti o Bosni, i perspektivama povratka povjerenja, potaknute su isključivo ratnim razaranjem bosanskog duha. Nemoguće je zanemariti i razorno višegodišnje etnonacionalnih režima, čiji je politički bitak uslovljen stanjem straha od različitosti. Historijsko iskustvo nakon Drugog svjetskog rata pokazuje da je moguće međunacionalno pomirenje, obnova tolerancije i komšiluka. Ne treba da plaši to što danas u BiH nema vladajuće ideološke kohezije kakva je postojala nakon 1945. godine. Nju zamjenjuje ekonomsko-tržišna ideologija. Na kraju, spremnost ljudi da nakon Drugog svjetskog rata obnavljaju vrijednosti zajedničkog života u neku ruku je, bez obzira na socijalistički kontekst, bila uvjetovana individualnim ekonomsko-socijalnim interesom. Suprotstaviti se eventualno ideji zajedništva značilo je raditi protiv samoga sebe. To znači i danas, samo u drugoj uzročno-posljedičnoj konstelaciji.
Bosna današnja i treba da ima svoje uporište u Bosni jučerašnjoj. No, koliko god danas crpilo snagu iz jučer, treba se pribojavati klonuća pred uzaludnošću poistovjećivanja ova dva duhovna prostora. Bosna jučerašnja objektivno se ne može roditi u sadašnjosti. Ne samo zbog ratnog sjemenja, i zbog tragova prisilnih nacionalnih homogenizacija, već zbog drukčijih političko-ekonomskih uvjeta koji oblikuju duhovnost ljudi. Vajarsko umijeće socijalizma, kojemu je imanentan duh solidarnosti i posvećenosti uzvišenim ljudskim osobinama, podržavao je bosanske prostore tolerancije i bliskosti. Tržišna ekonomija to može, ali ne onako kako je to bivalo u Bosni. Pacifističke i demokratske perspektive oslanjat će se na interesne tržišno-ekonomske mreže, a mnogo manje na osjećaj da je zajedništvo htijenje bosanskog duha, oslonjenog na porijeklo, duhovnost, kulturu, a prije svega – zajednički jezik. No, to nije uzrokovano isključivo ratom. Sa smrću socijalizma umrli su mnogi sociološki i politički imperativi koji su bili srodni biću Bosne i njenih ljudi. Do otuđenja bi svakako došlo, ne samo među bosanskim narodima, već i unutar njih samih. Ako je već tako, onda bi rasprave o Bosni trebalo počinjati od perspektiva koje interesno povezuju ljude u ovoj državno-pravnoj zajednici. To je polazište iz kojeg će možda ponekad iskriti kvalitativi duhovnog zajedništva kakvo slavimo u bosanskoj prošlosti, a koji bi sutra mogli postati svima uočljiva esencija zajedničkih vrijednosti i posebnosti.
Realne pretpostavke nam daju za pravo da rasprave o Bosni obogatimo pozitivnim futurističkim vizijama. Ako je moguće porušiti Berlinski zid, šprdati se sa Staljinom u Moskvi ili sa Hitlerom u Berlinu, onda je za vjerovati da će neki još nerođeni Bosanci s gnušanjem, podsmijehom i neshvatanjem ignorirati današnje mitomanije, podjele, svekolike naukuse i gluposti. Ne treba u ovome trenutku vidjeti status quo Bosne i bosanskoga, jer je ovaj komadić vremena samo agregatno stanje, koje je podatno zakonitostima prirode. Povijesna zakonitost govori da je riječ o povijesnom izuzetku. Fizički gledano, tržišno-ekonomske perspektive govore o međusobnoj usmjerenosti bosanskih različitosti, što podrazumijeva i zajedničko uključivanje u postojeću internacionalnu mrežu raznorodnih komunikacija.
„Oslobođenje“, kolumna Diwanhana, 11. IX 1999.