Očito je da iza terorističke prijetnje o rušenju svih džamija u Vitezu stoji HDZ, ali policijski organi politički taktiziraju u strahu da istini pogledaju u oči i da pritvore lokalne moćnike.
Iako Bošnjaci iz svih krajeva BiH hrle u megamarket FIS Vitez, gdje se snabdijevaju od glave do pete, i ostavljaju ogromna finansijska sredstva, situacija u ovom gradiću pod nezvaničnom tzv. herceg-bosanskom upravom je debelo zabrazdila u segregaciju Bošnjaka. Zapravo, izgleda da se nikada nije ni promijenila u odnosu na pozicije koje je vojna hunta Mate Bobana ostvarila u vrijeme agresije. Privid da je Vitez otvorena i neopterećena trgovinska zona, u kojoj niko nikog ne pita za naciju, srušen je prijetnjom koja je u pismenoj formi stigla na ruke predsjedavajućeg Općinskog vijeća Vitez Muhameda Rehibića.
Vjerski primitivizam
Naime, grupa anonimnih mještana hrvatske nacionalnosti je zaprijetila da će sve džamije u Vitezu, sa većinskim hrvatskim stanovništvom, biti sravnjene sa zemljom, ukoliko do 11. narednog mjeseca, ne prestane dernjava sa džamija.
Mogli bi pomisliti da iz grupe mještana hrvatske nacionalnosti stoji, recimo, jedan šovinistički nastrojen Hrvat. Ovaj potpis ispod anonimnog pisma ne mora značiti ništa, pa se ni pismo ne bi moralo tretirati kao relevantan izraz mišljenja većinskog hrvatskog stanovništva. Ko god da stoji iza anonimnog pisma, napisanog na tri stranice, očito je da prema Bošnjacima i islamu ima krstaški, apartheidski, genocidan odnos. Kazati da je ezan, kao muslimanski poziv na molitvu – dernjava, samo je dno primitivizma. Nazivati ma čiju molitvu Bogu – dernjavom – svjedoči, prije svega, o odrođenosti od ma koje vjere tog uma koji ne razumijeva da je Bog jedan, svima, i da ga Bog, i kad mu se čini da je samo njegov, poziva na ljubav, praštanje, toleranciju. Pozivanje na mržnju, u ime Boga, zapravo je bogohuljenje i Boga i vjere. Jednako bi vrijedilo da je neko, u ime Bošnjaka, u Sarajevu, Tuzli ili Bugojnu, tražio da se utiša dernjava zvona.
Ovo hrvatsko blaćenje ezana podsjetilo nas je na jedan sličan događaj u kome su neki Srbi ezan poistovijetili sa zavijanjem psa. Prije četiri godine Tuzla je ugostila delegaciju Novog Sada, u kojoj su bili i novinari, koji su po povratku napisali morbidnu reportažu o Tuzli, u kojoj su na ulizivačko gostoprimstvo Tuzlaka uzvratili onako kako su odgojeni. U reportaži, između ostalog, piše: Šetamo dalje. Rashlađujemo se vodom sa gradske česme, kad se odjednom malim trgom prolomi glas hodže sa obližnje džamije: Uauuauuu! Zamalo da svi trkom pobegnemo! Uz ovaj dio teksta zakačena je fotografija česme, sa potpisom: U deset do pet sa džamije se javio hodža, što bi trebalo da je nekakvo čudo, valjda samim tim što se sa džamije javio hodža koji zavija kao pas. Pored ovoga, novosadski novinari su pravili šprdnju i sa tragedijom na Kapiji.
Ova dva događaja nas uvjeravaju da se i u hrvatskom i u srpskom nacionalističkom primitivizmu na isti način doživljava muslimanska molitva: sa ironijom, podsmjehom, gnušanjem, nipodaštavanjem, netrpeljivošću. Za jedne je ezan dernjava, a za druge onomatopeja zavijanja psa.
Providna koincidencija
Dakako, ovi incidenti ne bi zasluživali širu pažnju da iza njih ne stoje institucionalni predstavnici srpskog i hrvatskog naroda. Zvanična delegacija iz Novog Sada koja je 2000. godine posjetila Tuzlu nije direktno potpisala ovaj skandalozni tekst, ali jeste odabrala novinare koji će po povratku u Novi Sad napisati reportažu. Odabirom novinara koji o ezanu razmišljaju kao o zavijanju psa, delegacija Novog Sada je zapravo podržala blasfemiju nad tuzlanskim svetinjama.
U slučaju Viteza stvar je još očitija. Naime, sa istim zahtjevom, ali bez prijetnje, na sjednici Općinskog vijeća Vitez, istupili su vijećnici HDZ-a. Oni su prosvjedovali zbog glasnosti ezana, tvrdeći da to iritira građane hrvatske nacionalnosti. Ono što u legalističkim okvirima nisu smjeli reći za općinskom govornicom, očito su, dva dana prije, pretočili u anonimno pismo, u kome se poručuje: Ukoliko dernjava sa džamija ne prestane bit ćemo prisiljeni da poduzmemo nasilničke mjere.
Kada se zna da je u razmaku od dva danas stiglo pismo, u kome se prijeti izvršenjem terorističkog akta, odnosno, i da su vijećnici HDZ-a javno predložili stišavanje ezana – onda, uistinu, paradoksalno zvuči informacija da je Policijska uprava Travnik pokrenula istragu o ovom slučaju, koja je u toku. Šta se ima istraživati nešto što je bjelodano? Da je vremenski razmak između ova dva zahtjeva, jednog terorističkog i jednog legalističkog, recimo, pola godine, pa da se i nekako svari filozofija policijske istrage. Međutim, u situaciji gdje je teroristička prijetnja stigla danas, a gdje se za dva dana HDZ pojavio sa ublaženom varijantom istog zahtjeva – ne bi trebalo da postoji ikakva dilema. Smiješno je pretpostaviti da su se vijećnici HDZ-a onako, sami od sebe, dosjetili da od predsjedavajućeg Vijeća Muhameda Rehibića zatraže isto ono što su tražili anonimni Hrvati, doduše, uz prijetnju rušenja svih džamija, i uz uvredu da je muslimanska molitva deranje.
Budući da se radi o opasnoj terorističkoj prijetnji, čija bi realizacija dovela do nesagledivih posljedica, policija ne bi smjela politički taktizirati, skrivajući vinovnika pod floskulama tipa istraga je u toku.
Da je kojim slučajem SDA kreirala ovakvu terorističku prijetnju, mnogi bi već bili iza rešetaka. Bošnjački kadrovi su se zatvarali i bez ikakvih dokaza, tek na osnovu klevete, a kako bi se tek zatvarali kad bi postojala i jedna indicija o njihovoj umiješanosti u ma kakav terorizam. Hrvati su tu, pak, u povlaštenom položaju. Jednostavno, ustaški terorizam više nije moderan. Moderan je onaj, holivudski, tzv. islamski.
Walter, Br. 108, 25. V 2004.