Hronologija poraza: Slomljena krila naše Armije
Dok pismeni jordame, estradne gazije nam uništavaju moralni i politički kapital, iza kojeg stoji 200.000 bošnjačkih žrtava
Dvanaest godina poslije formiranja, Armija RBiH ne postoji. Legalna oružana sila međunarodno priznate RBiH isparena je ubrzo nakon Dejtonskog sporazuma. A možda i prije, sa odustajanjem Predsjedništva RBiH od Platforme koja je proizišla iz Referenduma o suverenitetu RBiH. Suluda odluka Izetbegovićevog rukovodstva da usred rata derogira ključni politički dokument, otvorila je vrata svođenju ARBiH na jednu od strana u sukobu. Kontinuitet međunarodne strategije iz Karađorđeva je razoružao Bošnjake, a Srbe i Hrvate u BiH naslonio na svoje Dejtonom legalizirane, do zuba naoružane matice. Sljedeći genocid bi bio konačan, i grdno krvaviji.
Ukratko, to bi bila priča o ARBiH.
Poraz do balčaka
Sve drugo što bismo mogli kazati u povodu 12. godišnjice ARBiH bilo bi lamentiranje nad našom ciganskom sudbinom. …Možemo pretpostaviti opasnost u kojoj se nalazimo, budući da smo samo mi razoružani. Možemo srkati gorčinu zbog užasnog statusa demobiliziranih boraca. Ljudi koji su se borili za časnu ideju zajedništva i tolerancije, već godinama imaju značenje poražene i posramljene vojske. Za razliku od četnika i ustaša kojima su Amerika i Evropa ostvarili ciljeve, i koji imaju zavidan socijalni tretman.
Baš kao što su ga imali Titovi partizani. Borci ARBiH danas i u moralnom i u materijalnom smislu gore stoje nego preživjeli Titovi partizani; herlavo stoje i njihovi praznici, za razliku od raznoraznih partizanskih šestih aprila. …Poraz do balčaka. Kad se tome doda kampanja kojom se antifašisti iz ARBiH klevetnički preimenuju u tzv. islamske teroriste, onda se ovaj balčak stoput ubalčači.
Valja razdvojiti stvari koje su nam napravili drugi, i one koje smo napravili sami sebi. Eto, zbog međunarodne zajvere protiv BiH nismo mogli poraziti četičku i ustašku huntu. Ali, nismo morali do golema zora sebe svoditi na stranu u sukobu. Eto, mogli smo razumjeti da nam je poraz nametnut, ali se nismo morali ponašati kao poražena armija, sakrivajući svoje časti k’o guja noge. Eto, mogli smo razabrati četnički i ustaški interes da svoje zločine aboliraju optuživanjem bosanskih patriota za tzv. islamski terorizam, ali nismo morali u ovaj projekat bjelati k’o tele u šarena vrata, dopuštajući da kleveta opstane na pijedestalu istine. Na kraju, nismo smjeli dopustiti da ojađene borce ARBiH doživljavamo kao fukare i pijandure, a ne kao ljude kojima bi morali biti odano zahvalni, i dužni, za svoje preživjele živote.
Ko je to morao voditi računa o našoj moralnoj i patriotskoj higijeni? …Sve institucije i pojedinci koji se na ma koji način pozivaju na patriotizam, bošnjaštvo, islam. Eto, osnovano je prije koju godinu tzv. Udruženje za zaštitu tekovina borbe za BiH, ali je od svega ostalo – ništa.
O ovom udruženju moram govoriti u prvom licu. Bio sam jedan od njegovih osnivača. Najmanje pola aktivnosti ovog Udruženja su moje autorsko djelo. Kada sam pred izbornu skupštinu u decembru 2003. javno rekao da Udruženje treba osvježiti, ojačati, jer ne radi dovoljno, skinuli su mi glavu. Na skupštinu uopće nisam pozvan. Isparen sam. Udruženje više ne pokazuje znakove života. U njemu sjede mrtvaci. Bezbeli misle da su na pravom putu. Baš zato je ARBiH svedena na tzv. islamski terorizam. Hem nepismene, hem otekle, hem mrtve glave – tu ne mogu ništa promijeniti.
Estradna nakaza
E, sad dolazimo do fotografije objavljene na jednom bošnjačkom internet sajtu (SeherBosna.com) odakle se sa spremnim oružjem, palestinskom zastavom i arapskim slovima predstavlja patriotska platforma ARBiH? Mladić na fotosu prije liči na mudžahida Hezbolaha, nego na borca ARBiH. On, zapravo, predstavlja upravo onu nakazu koju od boraca ARBiH medijski proizvode četnici i ustaše. Pošto borci ARBiH ni djelima, ni izgledom, ne liče na ovu nakazu, mogli bismo se zapitati – nisu li ovaj sajt, i ovaj mladić, finansijski podržani od ustaške i četničke emigracije, kako bi širili iskrivljenu sliku o ARBiH. …Da su bogodom, jer bi to bilo manje opasno, manje štetno, nego kad ovako, u sopstvenoj gluposti, obavljaju poslove za četnike i ustaše.
SeherBosna.com je patriotski sajt. Njihov nijet je iskren, pošten, naivan. Njihova mahana je nepismenost, politička, ali i bukvalna. Vidi se to iz sljedećeg citata: SeherBosna je predvodnik borbe za istinu koja će putem ovog novog medija (Interneta!) za nekoliko godina biti dostupna svakom domaćinstvu na našoj Planeti. Ko biva, svako će domaćinstvo naše Planete čitati istinu sa SeherBosna.com. Nemaju domaćinstva pametnija posla. Drugi biser kaže da je – SeherBosna patriotska organizacija bošnjačkog naroda koja djeluje u svim zemljama svijeta – a to se objašnjava činjenicom – da su (naše) informacije realno gledajući dostupne bilo kome ko je priključen na internet bez obzira gdje se on nalazi. To bi bilo to – djelovanje.
Sofisticirana četnička i ustaška propaganda će sa ovog sajta pokupiti samo fotos, kao sliku za ram bošnjačke militantnosti. Njih ne zanima činjenica da opasni mladić sa fotosa ne bi smio zanoćiti u Foči ili Bratuncu, među bošnjačkim povratnicima. On je gazija samo na estradi. Poput onog manijaka iz Preporoda u Australiji koji poziva Bošnjake da vojnim putem osvoje Beograd.
Frustracija koja kipti sa ovoj sajta svjedoči o rezultatima koji su postignuti čergarskim odnosom bošnjačkih intelektualaca prema Armiji RBiH. Dok pismeni jordame, estradne gazije nam uništavaju moralni i politički kapital, iza kojeg stoji 200.000 bošnjačkih žrtava.
Walter, Br. 105, 13. IV 2004.