Bijela tabija (2015)
(Dokumentarni film “Bijela tabija“ u produkciji BHRT-a je priča o historiji tvrđave koja se proteže kroz više vremenskih perioda, od srednjevjekovnog, osmanskog, do austrougarskog perioda, a koju nam priča „vječni sarajevski vojnik“, zatočenik vremena, kroz svoje susrete sa uhodama, putopiscima, vojskama i vladarima. Sarajevo Graphics Group je ovaj dokumentarni film uključila u online verziju projekta „4D virtuelna prezentacija Bijele tabije“, koji pored toga sadrži i virtualna okruženja pojedinih faza u razvoju objekta Bijele tabije od srednjeg vijeka do danas.)
SCENARIO
SARAJEVSKI VOJNIK
Ja sam sarajevski vojnik, zatočenik vremena, ostavljen od smrti i prolaznosti. Svjedočim stoljeća, ratove, požare, tuge i radosti. Star sam koliko prvi kamen koji je u sarajevske bedeme uzidan da zaustavi tuđe vojske. U ovu sam priču ušao da vam pokažem svoj dom, u Bijeloj tabiji, koja je srce starog grada Vratnika, što dominira istočnim, prirodnim vratima Sarajeva.
Mene su pohodili mnogi, oni odlazili, a ja ostajao. Sve drugo će proći, Sarajevo će biti, svi drugi će otići, a ja ću ostati da pripovijedam priču o njihovoj prolaznosti, i o mome trajanju, u vječnosti Sarajeva.
Mnogi su u mnogim vremenima sanjali Sarajevo na koljenima, zato su mnogi, u mnogim vremenima, slali svoje izvidnice, da pobilježe ima li se Sarajevo odakle braniti. Sve njih je zanimao moj dom, dom vječnog sarajevskog vojnika. Ja sam ih dočekivao dobrotom i sumnjom, ja sam ih ispraćao sa porukom da Sarajevo ima svoj Vratnik, svoju Bijelu tabiju, odakle se stoljećima motri na one koji zlomisle i zlonose.
SARAJEVSKI VOJNIK
Sjećam se tako, jučer je bilo, kad je Splićanin Andrija Grgičević 1626. godine došao do mene, da se raspituje za tvrđavu. On je za potrebe njemačkog cara dao prvi opis prvobitnog utvrđenja na Vratniku. Piše o staroj, ne baš tako velikoj tvrđavi, sa četiri vrlo male kule. U njoj su bili, veli on, jedan do dva topa srednje veličine. Zapisao je i da sam u tvrđavi stanovao ja, sarajevski vojnik, aga, koji je obavljao i funkciju dizdara.
Poslije će, sa istim nijetom, do mene doći opat Pavle Rovinjanin. Bilo je to 1640. godine. Pavle Rovljanin je prolazeći kroz Sarajevo, vidio “nešto tvrđice, četvrt neznatnu”. Tako je zapisao.
Giovani Morosini, pratilac mletačkog poslanika na putu u Istanbul, pohodit će me 1672. godine, te ostaviti zapis u kome veli da se istim smjerom, onim kojim se pruža varoš u Sarajevu, diže četvrtasta tvrđavica, koja ima četiri tornja i brani varoš.
TELOP / GLAS
Vratničkim bedemima je bio opasan prostor od 495.596 m², nepravilnog oblika. Debljina zidova iznosila je oko dva metra. U sklopu bedema izgrađeno je pet tabija:
– Bijela,
– Strošićka,
– Žuta ili Jekovačka,
– tabija na Ravnim bakijama,
– tabija na Zmajevcu,
i tri kapi-kule:
– Višegradska,
– kapi-kula na Ploči i
– kapi-kula na Širokcu, te pet kapija i nekoliko kapijica.
SARAJEVSKI VOJNIK
U Sarajevo stoljećima niko nije mogo ući i iz Sarajeva izaći a da ga ne vidim, u tihe noći da ga ne čujem. Tu pored moga uzglavlja slijevali su se zvukovi konjanika i karavana. Kroz Vratnik, pored Bijele tabije, na mjestu Višegradske kapije, prolazio je jedan od glavnih puteva u srednjem vijeku i osmanskom periodu, tzv. Bioski put, koji je vodio do Višegradske kapije i dalje na istok.
SARAJEVSKI VOJNIK
Poslije će do mene doći opisi i skice štapskih oficira Eugena Savojskog iz 17. stoljeća, koje se čuvaju u ratnom arhivu u Beču, po kojima je tvrđava građena u vrijeme hladnog oružja i vjerovatno je nastala krajem 14. stoljeća.
Prvo je podignut srednjovjekovni grad, koji je proširen u 18. stoljeću, da bi za vrijeme austrougarske uprave postao tvrđava. Ostatak utvrđenja na Vratniku proteže se na padinama sjeverno i istočno od Bijele tabije.
TELOP / GLAS
Tvrđava je bila četvorougaonog oblika sa četvrtastim ugaonim kulama i
kapijom na polovini sjevernog zida.
Prvobitna tvrđava – pravougaona osnova dimenzija 75 x 50 m.
Četiri kule kvadratne osnove na uglovima i petom iznad ulazne kapije.
Obim tvrđave oko 300 m.
Zidovi u visini od oko 7,0 m. Debljina zidova 1,40 m.
Ulaz u tabiju na sjevernoj strani.
Ulaz obezbijeđen manjom kulom, dimenzija 6,0 x 6,0 m.
SARAJEVSKI VOJNIK
Vidim da neki od vas misle kako sam ja sva ova stoljeća samovao u Bijeloj tabiji. Taman posla… Živjeli smo, radovali se, ašikovali, sevdalinke pjevali… Jedino, drugi su odlazili, a ja ostajao, da dočekujem i ispraćam generacije Sarajlija, u vremenima između buna i ratova. Živjelo nas je, tako, među bedemima vratničkog grada 1841. Godine, oko 2000 stanovnika, u 360 kuća. Bilo nas je 1937. godine 6000 stanovnika u gotovo 1000 kuća.
TELOP / GLAS
Vratnički grad je na površini od 495.565 m2 obuhvatio 11 mahala i dio dvanaeste, koje su, prema datumima gradnje džamija u njima, već bile formirane tokom 16. stoljeća.
SARAJEVSKI VOJNIK
Ja, sarajevski vojnik, vidio sam mnogo vremena, ali nisam vidio mnogo svijeta. O onome što ima izvan Sarajeva pričali su mi putnici koji su me pohodili. Kazali su mi da postoji sličnost grada na Vratniku u Sarajevu sa gradovima srednjevijekovne Evrope. Grad na Vratniku sličan je gradovima u Slavoniji, Sremu, gdje je dominirala srednjevijekovna mađarska arhitektura gotičkog smjera.
SARAJEVSKI VOJNIK
Ponajviše sam razgovarao i jaranisao sa Evlijom Čelebijom, za njegovog boravka u Sarajevu 1660. godine. Čelebija je, poslije, dao ponajbolji opis moje tvrđave. Čelebija o tvrđavi piše da je malena, zidana od kamena, obima četiri stotine koraka i da je sagrađena prije nego što su Osmanlije osvojile ovo područje. Na sjevernoj strani ima mali opkop (hendek), a na jugoistočnoj strani do Miljacke utvrđenje je prirodno branjeno provalijom, dubokom “za dva minareta”. S te strane tvrđavi ne može da se naudi iako je propala. Još je zabilježio nekoliko detalja: da grad ima četvrtastu gvozdenu kapiju koja je okrenuta prema istoku; da je tvrđava ruinirana sa strane druma za Mokro i od uzvišica što se nalaze s onu stranu Degirmenlije (iznad Višegradske kapije) i da ne bi mogla da odoli topovskoj vatri.
SARAJEVSKI VOJNIK
Bila je to godina 1806. kada mi se pojavio jedan načičkan gospodin, kao iz putujućeg cirkusa da je pobjegao. Još kad reče da se zove Chaumette de Fosseés, pomislio sam da je skrenuo s pameti ili sa mnom šalu zbija. Zapravo, bio je on jedan od onih koji su obilazili i bilježili ove krajeve, za potrebe svojih vladara. Taj čudak sa čudnim imenom, Chaumette de Fosseés, opisao je poslije susreta sa mnom sistem za odbranu Sarajeva u kome pominje tri tvrđavice u obliku kvadrata, okružene sa četiri kule građene prema starom sistemu utvrđivanja. Povezane su zidovima, veli on, debelim dvije i po do tri stope, visokim 14 do 15 stopa. Zidovi zatvaraju izvjestan broj kuća i kućeraka. To se zove grad ili kastel u kome tvrđava, najviše uzdignuta, zauzima jedan brežuljak koji je na povoljnom položaju.
TELOP / GLAS
Na arheološkom prostoru Bijele tabije pronađeno je mnogo ostataka, kao što je široka sjekira iz 15. stoljeća, palčani prsten strijelca (15. stoljeće), madjarski novčić (16. stoljeće), mehanizam kresiva (18. stoljeće), jatagani, keramika i ostaci objekata korištenih u vojne svrhe.
(O Tabiji u srednjevjekovnom periodu)
SARAJEVSKI VOJNIK
Ja, sarajevski vojnik, zatočenik vremena, ostavljen od smrti i prolaznosti, susretao sam putnike iz 16. stoljeća koji su prolazili kroz Sarajevo i pohodili Bijelu tabiju. Bili su to glasnici koji su svjedočili da je u srednjem vijeku na području Bijele tabije postojalo manje utvrđenje. Rani osmanski izvori takođe posredno govore o postojanju tvrđave na Vratniku.
Pisanih izvora iz srednjeg vijeka o ovom gradu nema, ali su ostali opisi raznih putnika i uhoda koji su prolazili kroz Sarajevo u 16. i 17. stoljeću.
Mislio sam i da je Katarino Zeno jedan od onih što putuju i pamte očima i ušima. Ali, ne bi tako. Dok smo razgovarali, on je izvadio orlovo pero, umakao ga u mastilo i njime pisao i risao po listinama. Katarino Zeno je ostavio prvi zapis o postojanju utvrđenja na Vratniku, u svome Putopisu iz 1550. godine. Zabilježio je postojanje tvrđave iznad Sarajeva, te naveo da u Sarajevu postoji tvrđava podignuta na brijegu jednog brda. Zeno ne navodi da su tvrđavu gradile Osmanlije, kao što navodi za neke druge objekte.
SARAJEVSKI VOJNIK
Prvi kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Ćiro Truhelka, došao mi je jedne godine, potkraj 19. stoljeća, sa dvije srednjevijekovne kacige, koje su iskopane na samom području kastela na Vratniku. Došao je da ispipa moje sjećanje i čuje moje mišljenje, a on sam je ove iskopane kacige svrstao u mletački period, otprilike u 15. stoljeće.
SARAJEVSKI VOJNIK
Jedan od posljednjih istraživača koji me pohodio, i sa mnom muhabetio, bio je čuveni istraživač bosanske prošlosti Alija Bejtić. Bilo je to 1977. godine, četiri godine prije nego što će Alija napustiti ovaj svijet. Šetali smo, obilazili sarajevske spomenike i tumačili prošlost Sarajeva. Alija Bejtić je poslije iznio pretpostavku i dao niz dokaza o tome da se rani osmanski izvori, koji pominju utvrđenje Hodidid, kao i aktivnosti prvih nosilaca osmanske vlasti u župi Vrhbosna od 1435. godine, odnose na grad na Vratniku, koji je podignut krajem 16. stoljeća.
TELOP / GLAS
Postojala su tri srednjovjekovna grada oko Sarajeva:
– Teferič iznad Krupca, na jugoistočnom rubu Sarajevskog polja
– Stari grad u Bulozima
– grad na mjestu današnje Bijele tabije na Vratniku.
SARAJEVSKI VOJNIK
Kasniji istraživači su ustvrdili da je utvrda na Vratniku bila bez bastiona, kao zasebnih artiljerijskih utvrda, a to znači da je nastala najkasnije do 14. stoljeća, u vrijeme kada ovdje još nije bilo upotrebe topova. Prva vijest o vatrenom naoružanju u Bosni potiče iz 1378. godine.
(O Tabiji u osmanskom periodu)
SARAJEVSKI VOJNIK
Ja, sarajevski vojnik, zatočenik vremena, ostavljen od smrti i prolaznosti, najrahatniji sam bio tokom 16. stoljeća, kada je Osmansko carstvo bilo u jačanju, a granice Carevine daleko od Sarajeva. Oko mene nije bilo ratova i frtutmi, pa ni potrebe da se kuju sablje i zida neko utvrđenje.
Uspostava osmanske vladavine i zauzimanje tvrđave (1448-1450) nije donijela promjene na utvrđenju, osim što je tu uveden garnizon vojnika za koje je sagrađena džamija posvećena sultanu Mehmedu Fatihu. Od namaza do namaza, dan za danom, godina za godinom…
Učinilo mi se da ću izgubiti ime, da više nikad Sarajevu neće zatrebati sarajevski vojnik.
TELOP / GLAS
Tako je bilo do prodora princa Eugena Savojskog 1697. godine.
Rušilački pohod pokazao je da u tvrđavu ne može da stane više do 200 vojnika i da u nju ne može da se skloni više od 400 Sarajlija.
SARAJEVSKI VOJNIK
Bila je godina 1709. godina, godina kad se oko mene sakupiše telali uplašene raje. Došao je i kadija, uspravan k’o svijeća da s nama muhabeti i vijeća. Zatražismo da se temeljito popravi tvrđava, svjesni da nema sigurnog grada bez dobre tvrđave. Potkraj iste godine ponovo smo pisali Porti da nam nedostaje bilo kakva tvrđava ili palanka u koju bi moglo da se skloni najmanje 10.000 duša.
TELOP / GLAS
Tvrđava je proširena između 1729. i 1739. godine.
SARAJEVSKI VOJNIK
Gradnja je započela za vrijeme Gazi Ahmed-paše Rustempašića Skopljaka, koji je dvije godine ranije postavljen za najmesnika u Bosni. Odmah je došao do mene, da mi uz kahvu opriča kako planira proširiti već postojeće utvrđenje.
Veli ti meni Gazi Ahmed-paša kako će sagraditi bedeme koji će opasati 450 kuća, a da ostane praznog zemljišta za još toliko kuća. Isplanirao je da zid bude dugačak sahat hoda, debeo dva aršina, visok 10 aršina…
Vanjski bedemi su potaman pojačani tokom ovo perioda, kada je izgrađeno pet vratničkih kula i tri kapije. Gradnjom bastiona, džebhanom (skladištem oružja) i još nekim objektima, stara srednjovjekovna tvrđava opkoljena je novim utvrđenjem iz osmanskog doba i postala je „ičkala“, to jest unutrašnja tvrđava.
TELOP / GLAS
Grad je temeljitije popravljen i proširen 1816. godine, pod nadzorom državnog neimara Halil-efendije. Postoji opis utvrđenja koji kao da potiče iz perioda nakon izgradnje. Prema ovom opisu…
…zidovi grada su debeli dva hvata, ali nema šanca;
…ima 12 baterija i isto toliko kula na kojima je postavljeno 80 srednjih topova;
…u gradu je četa janjičara kojim zapovijeda aga, a broji 12.000 ljudi;
…unutar zidina ima 12.000 kuća.
Gledajući osnovu grada na Vratniku, snimljenu 1881. godine, ovaj opis bi odgovarao zatečenom planu.
(Hećimoglu Ali-paša)
SARAJEVSKI VOJNIK
Ja, sarajevski vojnik, zatočenik vremena, ostavljen od smrti i prolaznosti, svjedočim da je Hećimoglu Ali-paša, zatekavši u Sarajevu mnogo grobalja, zapovijedio da se sve to kamenje povadi i uzida u vratničke bedeme.
Niko nije smio reći ni „ha“ ni „bu“ na tu njegovu zapovijest, jer je Hećimoglu Ali-paša bio heroj svoga doba, kao pobjednik u boju kod Banje Luke 1737. godine.
A on je nastavio gradnju tvrđave poslije Ahmed-paše, koji je premješten iz Bosne 1730. godine. Nadigao je Hećimoglu Ali-paša i staro i mlado, i ulemu i narod, da grade tvrđavu. Godinama smo kopali, tesali, prenosili i nosili kamene blokove, jedan za drugim, drugi za trećim, i tako redom, u kolonama, k’o mravi.
Poslije će se ustanoviti da su u kulu na jugoistočnom dijelu tvrđave ugrađeni i neki finije obrađeni kamenovi, koji sadrže motive sa srednjevijekovnih nadgrobnih spomenika, bezbeli, stećaka. Prepoznate su i šare sa nišana koji datiraju iz druge polovine 15. i s početka 16. stoljeća. Tako je to zapovijedio Hećimoglu Ali-paša.
(Vojna muzika Mehter)
SARAJEVSKI VOJNIK
Ja, sarajevski vojnik, zatočenik vremena, ostavljen od smrti i prolaznosti, počeo sam sa dolaskom Osmanlija braniti grad u ritmu vojnih marševa, i tako je do danas. Vojni muzikanti sviraju stoljećima, a mi mašemo sabljama i urlamo topovima.
Sa dolaskom Osmanlija došli su i vojni muzikanti. Unutar bedema su bila i dvojica trubača, jer su janičari uvijek bili praćeni mehterima. Historija mehtera seže do najstarijih pisanih izvora o turskoj historiji, do tokozvanog Orhonskog zapisa iz osmog stoljeća, u kojima se spominje upotreba muzike u vojnim pohodima.
Mehter je naziv za vojne orkestre koji su pratili janjičarske jedinice u njihovim vojnim pohodima, kao i sultana i druge osmanske uglednike za njihovih javnih nastupa. Mehteri su se pojavili od 1453. na temeljima duge tradicije upotrebe muzike u vojne svrhe.
Mehteri su imali veliku ulogu i u miru, kao oznaka sultanove moći, pa tako i u vrijeme osmanske vladavine u Sarajevu. Bubnjevi i mehter su također služili u svrhu širenja vijesti i najava u ime države.
(Džamija)
SARAJEVSKI VOJNIK
Ja, sarajevski vojnik, zatočenik vremena, ostavljen od smrti i prolaznosti, klanjao sam prvi namaz u džamiji sultana Mehmeda Fatiha. Džamija je bila baš onakva kakvu opisuje Evlija Čelebija u svom putopisu iz 1660. godine.
Čelebija o džamiji sultana Mehmeda Fatiha (1451-1481) piše da je među mnogobrojnim džamijama u Sarajevu “prva gore u gradu”, te da je “pogodna, malena i skromna”. Smrtnicima nije poznato kada je džamija srušena, pa se vjeruje da je opstala do 1811. godine.
Kao što sam vam rekao, uspostavom stalne osmanske vlasti, srednom 15. stoljeća, ništa bitnije se ne mijenja u izgledu tvrđave. Granice i vojne daleko, a mir nam pod nogama.
U tvrđavi je uspostavljena posada timarlija i za njihove potrebe izgrađena je ova džamija.
Na austrijskoj karti iz 1882. godine ucrtani su temelji džamije u obliku osmougla, sa ulazom koji je bio paralelan sa ulaznom kapijom tvrđave, na sjevernoj strani.
Ostaci temelja su pronađeni tokom arheoloških iskopavanja. Unutar bedema je bila i kuća imama, dva mujezina i dva trubača, baruthana i nekoliko prostorija za smještaj vojnika.
U ljetnja predvečerja nebom se rasprostre ezan sa munare koje više nema, poziv na akšam, u džamiji koje više nema. Sarajevske munare ne daju da se izgubi to što se ne vidi, a traje.
(Baruthana – pošta sa golubovima pismonošama)
SARAJEVSKI VOJNIK
Ja, sarajevski vojnik, zatočenik vremena, ostavljen od smrti i prolaznosti, mnogo sam drugovao sa golubovima. Vojniku je nekad golub bio vredniji od sablje, jer ti je golub znao donijeti haber o putu i bespuću.
Prva pošta u osmanskom periodu bila je na mjestu baruthane. Odatle su se pošiljke slale i primale pomoću golubova pismonoša, koji su kroz historiju bili najbolji prijenosnici poruka na veće udaljenosti, jer su bili brži od jahača. Posebnost goluba pismonoše je da, čak, i kada leti iz zemalja udaljenih više od 800 kilometara, vraća se svojoj kući, tamo gdje se izlegao. Osmansko carstvo je donijelo i ustanovilo ovaj vid prenošenja poruka.
Prema zapisima Evlije Čelebija, u Osmanskom carstvu bilo 600 dućana u kojima su se prodavali golubovi.
(O Tabiji u austrougarskom periodu)
SARAJEVSKI VOJNIK
Ja, sarajevski vojnik, zatočenik vremena, ostavljen od smrti i prolaznosti, bio sam svjedok dolaska pljevaljskog muftije Šemsekadića u Sarajevo, 4. avgusta 1878. godine, kada smo odlučili braniti Bosnu od od Austro-Ugarske. Uprkos otporu, jedinstvu, ogorčenju, austrijske trupe su ušle u Sarajevo 19. avgusta 1878. Godine.
Ali, Sarajevo nije šutke palo. Borili smo se.
Austrijanci su nadirali sa Pašinog brda prema sjevernoj tabiji sarajevske tvrđave, na Ravnim bakijama.
Bilo nas je oko 600 branitelja, sakupljenih oko ove tabije na kojoj smo raspolagali sa dva topa. Žutu tabiju su gađale austrijske baterije. Tog dana sarajevska tvrđava se još držala, iako su joj bili onesposobljeni topovi, do 12 i30, kada su Austrijanci prodrli u nju. Još oko 14 sati vodila se borba oko Žute tabije. Oko 14 i 30 pucnjava je prestala i Sarajevo je bilo zauzeto.
SARAJEVSKI VOJNIK
Austrijske vlasti su 1886. godine započele gradnju kasarne na mjestu kasnije kasarne Jajce. Tri godine poslije vršene su popravke na gradu. Taj kompleks je bio sasvim drugačiji od zgrade kasarne Eugena Savojskog, građene 1913. i 1914. godine. Ime Jajce kasarna je dobila 1915. po gradu Jajcu iz kog se te godine u ovu kasarnu preselila vojna bolnica.
SARAJEVSKI VOJNIK
Pretpostavlja se da je stari srednjovjekovni grad postojao sve do 1878, kada je na tom prostoru izgrađeno novo austrijsko utvrđenje. U jedan bedem tog novog utvrđenja uklopljen je, čini se, posljednji vidljiv ostatak starog grada. Na spoljnim kamenim zidovima vidljivi su otvori za puškarnice. Nakon uspostavljanja austrougarske vlasti, srušen je objekat u unutrašnjosti i zaravnjen centralni prostor. Dograđeno je zdanje koje se sastojalo od većeg broja prostorija, a koji je prepoznatljiv i danas. Zidan je krupnim pravilno tesanim krečnjačkim blokovima, a okviri prozora su od pješčara.
(Rekonstrukcija 1889. godine)
Sa dolaskom Austro-ugarske se promijenilo štošta. Eto, otišli su moji golubovi, da lete ‘nako, što im se leti. Došao je telegraf, pa telefon, pa šeširi, pa automobili, pa haj-haj.
Tako je bilo i sa tvrđavom.
Prateći uspostavu austrougarske vladavine, tvrđava je značajno izmijenjena rušenjem zgrada unutar bedema. Centralno područje je tada poravnato i izgrađene su nove grupe zgrada, koje su se značajno razlikovale u vrsti gradnje.
(Kraj)
SARAJEVSKI VOJNIK
Sve drugo će proći, Sarajevo će biti. Samo sarajevski vojnik, zatočenik vremena, ostavljen od smrti i prolaznosti, traje i pjeva:
– Ja sam vojnik sreće, mene metak neće.
– Zašto, bolan, imaš sreće da te metak neće?
– Zato, bona, komšinice, što gledam ti bijelo lice.
Ma šalim se…
Sloboda Sarajeva je starija od vremena.
Zato ova priča u ovoj priči.