Srpske i hrvatske obavještajne i propagandne strukture sve agresivnije sataniziraju bošnjački narod. Srbi su izmislili da se – SDA sprema za rat, a Hrvati da bi – islamski ekstremisti iz Bosne mogli destabilizirati čitavu regiju. Njima se, u svojoj gluposti, pridružio Preporod iz Sidneja koji kao prvu tačku tzv. Bosanskog nacionalnog programa poziva Sarajevo da napadne Beograd.
Pokrenuta je koordinirana agresija srpskih i hrvatskih obavještajnih službi koje preko svojih plaćenika u Sarajevu optužuju Bošnjake da spremaju novi rat protiv Srba i Hrvata, s ciljem izlaska na more i na Drinu. Po konstrukciji optužbe ispada da su Bošnjaci spremili i prošli rat. Iz više izvora Bošnjaci se kontinuirano optužuju i da su povezani s Al-Kaidom. U akciji koja treba da stvori uvjerenje da su Bošnjaci opasnost za Balkan sudjeluju i ovdašnje medijske, policijske i sudske strukture, predvođene Zlatkom Lagumdžijom i Munirom Alibabićem. Krajnji cilj ove operacije je dovođenje Bošnjaka u stanje zebnje i političke defanzive, kako bi velikosrpskom i velikohrvatskom projektu ostao otvoren prostor za redefiniciju Dejtonskog sporazuma, u duhu sporazuma iz Karađorđeva o podjeli Bosne.
Projekat satanizacije Bošnjaka
Nakon što je policijski i alkoholičarski bilten Slobodna Bosna objavio na naslovnoj stranici da se SDA sprema za novi rat, nije se pojavio ni jedan jedini tekst koji bi istraživao ovu opasnu tvrdnju. Međutim, desetine srbijanskih internet sajtova su prenijeli ovu izmišljotinu. Ispostavit će se da je ovim klevetičkim napadom pravljena medijska odstupnica za skandal u vezi pronalaženja planova Vojske RS za napad na Federaciju, a što je otkrio SFOR prilikom upada u prostorije obavještajne službe Vojske RS. Time postaje jasno da je Slobodna Bosna dio velikosrpske obavještajne strukture.
Sve ovo se događa nakon što su objavljeni dokazi o uvezanosti Federalne obavještajne službe (FOSS), sudstva, te nekoliko medija, sa beogradskim APIS-om (bivši KOS). Ustanovljeno je da APIS-ovi dokumenti, koji se distribuiraju širom svijeta, s ciljem širenja i jačanja lobističke velikosrpske mreže, sadrže i materijale koje u svom posjedu jedino može imati FOSS. Budući da se FOSS odbio povinovati predstavnicima nove vlasti, te da je uprkos OHR-ovoj smjeni Munira Alibabića ostao pod komandom smjenjenog direktora, više je nego jasno da je Beograd na velika vrata u Sarajevu instalirao svoju obavještajnu službu.
Upoređivanje APIS-ovih dokumenata, sa materijalima FOSS-a, ali i sa tekstovima u Slobodnoj Bosni i Oslobođenju, razotkrilo je da je beogradski APIS centrala svih aktivnosti koje se posljednjih godinu-dvije vode u Sarajevu s ciljem satanizacije i optuživanja Bošnjaka za tzv. islamski terorizam. Dosad se moglo tek pretpostavjati da hegemonistički Beograd tajnim kanalima, ostacima KOS-ove mreže, vodi operaciju sarajevske satanizacije Bošnjaka, koja se realizira pod logotipom demokratije, multikulture, antiterorizma i sličnih zvučnih kulisa.
Beograd ima prvorazredni interes od ocrnjavanja Bošnjaka u međunarodnim okvirima, jer će time abolirati i učvrstiti zločinački projekat Republike Srpske, ali i sa srpskog kolektiviteta skinuti odgovornost za činjenje i podržavanje genocida nad Bošnjacima. Danas se, pak, sa sigurnošću može tvrditi, i konkretnim argumentima dokazivati, da beogradski APIS vodi operacije za satanizaciju Bošnjaka.
Izgleda da je projekat satanizacije Bošnjaka po prvi put nakon raspada SFRJ objedinio srpske i hrvatske obavještajce, jer se i iz jednog i iz drugog korpusa ravnomjerno sasipaju klevetnički rafali po istini o bosanskom ratu. Priroda ove saradnje istovjetna je razlozima zbog kojih su od 1992. godine sarađivali Radovan Karadžić i Mate Boban. Naime, onoliko koliko bude uspješan projekat satanizacije Bošnjaka, toliko će biti čvršće etnonacionalne pustinje bh. Srba i hb. Hrvata. Beograd i Zagreb nikada nisu odustali od svojih ingerencija nad osvojenim i etnički očišćenim bh. teritorijama. Bošnjačka politika, u svim ideološkim varijantama, nikad se nije pretjerano bunila protiv domaćinskog ponašanja susjednih država u BiH. Primjerice, saradnja Zagrebačkog sveučilišta za Hrvatskim sveučilištem u Mostaru nikome ne smeta. A takvih je oblika skrbi na stotine.
To znači da i Beograd i Zagreb imaju podjednak interes od definitivnog uništenja Bosne, a što je nemoguće dokle god u međunarodnim razmjerama živi uspomena na sve bošnjačke Srebrenice, na koje Bošnjaci nisu odgovorili istom mjerom, niti su uopće pomislili da na zlo uzvrate zlom. Ideja o povezivanju Bošnjaka sa tzv. islamskim terorizmom došla je kao spas u zadnji čas, jer se već činilo da će uspomena na bošnjačko stradalništvo u s&h genocidu postati politički obavezujući faktor.
Nakon početka američkog rata protiv terorizma, situacija se posve izmijenila. Danas se kleveta nad bošnjačkim narodom nameće kao politički obavezujući faktor. Bez obzira što se radi o notornim lažima, izmišljotinama, konstrukcijama, čiji se autori, naredbodavci, distributeri i konzumenti odveć prepoznaju.
Velikosrpska bolest u Hrvata
Činilo se da iza projekta sataizacije Bošnjaka stoji samo KOS-ovska, beogradska struktura, valjda zbog transparentnosti sa kojom zagovaraju pripapajanje RS Srbiji u zamjenu za suverenitet Kosova. Bilo je iluzorno misliti da se hrvatski politički faktor stavio u neutralnu poziciju spram ovog projekta. Svehrvatskoj ambiciji, dakako, bliža je varijanta pripajanje tzv. Herceg-Bosne Hrvatskoj, nego ta deklarativna podrška Federaciji koja uzalud zaživljava skoro deset godina.
Na brojnim hrvatskim internet sajtovima mogu se pronaći tekstovi koji su po idejnoj sadržini identični tezama svesrpskih svemislilaca. No, najekstremniji istup u ovom pogledu imao je hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čavić koji je u intervjuu za Washington Times rekao sljedeće: Ogranici Al-Kaide djeluju u Bosni, te preporučio da se – Bušova vlada treba žestoko uhvatiti u koštac sa ovim problemom. – Ako se ništa ne poduzme, islamske esktremističke skupine mogle bi u budućnosti destabilizirati čitavu regiju.
Radikalne islamističke skupine u Bosni planiraju terorističke napade. Širenje islamskih ekstremističkih skupina prijeti potkopavanjem krhkog mira u Bosni – neke su od Čovićevih opasnih kleveta koje se sve mogu džuture smlatiti jedinim pitanjem: Ako je to sve baš tako opasno, kako je moguće da se nikad dosad nije dogodio ni jedan verbalni, a kamo li oružani napad tih izmišljenih islamskih ekstremista u Bosni?!! No, Čović jako dobro zna šta čini ispaljujući plotune kleveta i laži.
Dakle, vidjeli smo kako i srpski, i hrvatski, i kvislinški – unutarnji politički faktori čine istu stvar: odašilju u svijet poruke o Bošnjacima koji se spremaju za rat, i koji su, kao navodni islamski ekstremisti prijetnja miru u Evropi i Dejtonskom sporazumu. To ima veze sa istinom koliko i ma kakva suluda izmišljotina, kao kad bi, recimo, rekli da su Šveđani, ili Francuzi, povezani sa radikalnim islamom pa ugrožavaju mir u Evropi. Dakako, ove klevete nisu same sebi cilj.
No, ovu opasnost ne prepoznaju bošnjački političari. Nema nikakvog organiziranog informativnog i propagandnog otpora, kojim bi se pravovremeno demantirali i po svijetu slali demantiji sa činjenicama u koje se svako može uvjeriti. Računa se da je dovoljno to što mi i Dragi Bog znamo šta je istina, pa će pravda sama po sebi doći na svoje. …Kao što je, eto, došla u Foči, Rogatici ili Višegradu gdje više nema ni Bošnjaka, ni tragova bošnjačkoj vjeri. Užice su nekad bile grad sa muslimanskom većinom. Beograd je, kažu, dobio ime po bjelini brojnih džamija. Za stotinu godina, ako nas bude, Foča će nam biti daleko kao i Užice. Dakle, ništa se ne može riješiti samo od sebe, tako što ćemo zamisliti da je život film u kome uvijek pravda pobjeđuje.
Kazati da smo sami sebi najgori neprijatelji, odveć djeluje kao fraza. Ali, neprevaziđena, jer je dosad ni jedna druga definicija po tačnosti nije nadrasla. Ovo govorimo ne samo zbog potpunog odsustva ma kakve političke odbrane pred sve zahuktalijim procesima satanizacije Bošnjaka, koje moraju imati svoj cilj, i svoj kraj, već i zbog trapavosti i kontraproduktivnosti nekih bošnjačkih struktura za koje bi bilo bolje da ne postoje, nego što rade u korist bošnjačke štete.
Komad budale
Prije neki dan je na moju kućnu adresu došao materijal Bosanskog kulturnog društva Preporod iz Sidneja, naslovljen kao Bosanski nacionalni program. U obavijesti se kaže da je istovjetan materijal poslat na 280 adresa. Taj tzv. Bosanski nacionalni program se sastoji samo od tri rečenice: prva – Historija nas obavezuje da Sarajevo mora napasti i pobijediti Beograd; druga – Srbiju moramo vratiti u granice Beogradskog pašaluka, a sve teritorije koje je Turska poklonila, uključujući šest nahija Zvorničkog Sandžaka (Loznicu, Šabac, Užice, Kraljevo, Čačak i Požegu) vratiti matičnoj državi Bosni i Hercegovini; treća – Bosanski Sandžak koji je poklonjen Crnoj Gori i Srbiji na Berlinskom Kongresu od 13. 6. 1878. moramo vratiti matičnoj državi Bosni i Hercegovini. To je dakle program koji rješava sve naše probleme.
U prvi mah sam pomislio da se neko šali. U drugi mah sam pomislio da su ove gluposti zlodjelo beogradskih obavještajaca koji taj materijal o spremanju Bošnjaka za rat distribuiraju s istim ciljem kao i Slobodna Bosna. Onda sam saznao da postoji taj čovjek s bošnjačkim imenom koji stoji u potpisu i koji je sve ovo poslao na 280 adresa. Dakle, stvar je istinita, vjerodostojna i opasna.
Preporod iz Sidneja je poslao poruku da Sarajevo mora napasti Beograd. Prvo, Sarajevo više ne može napasti ni Rogaticu, a kamo li Beograd. Drugo, teško je oteti se primjedbi da je lako iz Sidneja zagovarati i voditi napade i ratove. Treće, i najbitnije, ovaj materijal po svojoj namjeni posve odgovara velikosrpskoj i velikohrvatskoj propagandnoj nakani sataniziranja Bošnjaka. Da li tvrdili da se SDA sprema za novi rat, do Drine i do mora, ili tvrdili da radikalne islamske ekstremističke grupe planiraju terorističke napade, ili tvrdili da Sarajevo mora napasti Beograd – posve je isto. S tim što iza jedne od ovih opasnih gluposti stoji bošnjačka institucija u dijaspori, na čijem je čelu čovjek koji se potpisuje kao Dr. Mustafa Karavdić – President. Neko ko poznaje ovog čovjeka, i ko do njega može doći, trebao bi upozoriti njegovo presidentsko visočanstvo da čini velike gluposti i da Bosni i Bošnjacima nanosi ogromne štete. Šta kojeg vraga radi taj Šaćir Filandra, generalni maneken Preporoda, osim što nosa šiz cipele po Sarajevu!!?
Nakon programa i poziva ovog bošnjačkog i Preporodovog debila za napad na Beograd, ni Beograd, ni Zagreb više ne moraju izmišljati radikalizam i ekstremizam u Bošnjaka. Zahvaljujući Presidentu, dobili su prvi autentičan dokument koji svjedoči da gdje ima dima ima i vatre. Zalud sad što je ovaj njihov dim nastao bez naše vatre. Tu je President da iz dalekog Sidneja izigrava vatru koju će gutati bošnjački narod.
Walter, Br. 80, 14. V 2003.