Walter

Generalna proba Alijine smrti

 

Alija Izetbegović ne smije umrijeti! Sve dok ne povuče svoj potpis sa genocidnog Dejtonskog sporazuma.

Na Svjetski dan pobjede nad fašizmom, na letećem ćilimu trača, Bosnom je prostrujala vijest: Umro Alija Izetbegović. Vijest je eksplodirala uveče, dok su na tv-u prašile meksikanske serije pune suza i histerije. Noć je pokušavala da liči na 4. maj 1980. godine, na Titov smrtovdan, i mnogi su se nostalgično vratili 22 godine u rikverc. Salkinica je uplakana nazvala Jusufagincu, rasplakana Jusufaginca dajđu Nuragu, a saburli dajđa Nuraga je okrenuo tajni broj Mudžiburahmana koji je saopćio radosnu vijest: Alija je živ! I ja sam čuo da je Alija umro, pa sam ga nazvao da ga pitam da li je to tačno. Taman kad su se Salkinica i Jusufaginica zauzele da uče za rahmet Alijinoj duši, dajđa Nuraga reče: Spavajte mirno, Alije je bilo i Alije će biti. Utom Salkinica i Jusufaginca opet upališe televizore i pojačaše španski, te nastaviše suosjećati sa meksikanskim žrtvama izdaja i kurvaluka. Kao što je bilo ‘vako, moglo je bit’ i ‘nako. Sigurno je jedino da će mizanscen Alijine smrti nalikovati na ovu morbidnu šalu, koja je za sat-dva pregazila pregaženu Bosnu, što tugom, a što radošću.

Before halalossung
Za razliku od Zlatka Lagumdžije koji ima biološke šanse da nas handri naredne dvije-tri decenije, Alijina životna perspektiva se ograničava na nekoliko godina. Njegova smrt će izazvati grotesknu i patetičnu katarzu u našem ugroženom narodu; žene će imati razloga da plaču, a djeca da se smiju što im nene i matere đabe plaču za nekim ko im nije dolazio u kuću. Narod koji voli da plače, i da lumpuje nad suzama, dobiće još jedan praznik. Bošnjaci, u dominantnoj većini, komunističkim srcem vole Aliju, ne zbog njega samog, već zbog toga što se ovdje ne može živjeti bez druga Tita. Uz magistralne ceste i sad možete kupiti one kičerajske rezbarije sa Alijinim izvitoperenim likom. U seoskim odborima SDA i u bošnjačkim sirotinjskim kućama te ikone zauzimaju udarno mjesto, ravnopravno sa televizorom i tespihom. Islamski! Alijin lik će na tapiserijama ostati sve dok Alijinu smrt ne prekriju snjegovi, ruzmarin i šaš. Ali, Alija je još živ, politički miniran ucjenom, u svim mogućim pozama i antipozama, a generalna proba njegove smrti nas na vrijeme upozorava da se preračunamo šta bismo od njega mogli zaiskati prije nego mu halalimo.

Yal si inssan, yal si haywan
Idemo u sridu! Gospodine Alija Izetbegoviću molimo Te da povučeš svoj potpis sa Dejtonskog sporazuma i da priznaš da si taj potpis metnuo pod prisilom i ucjenom! Ako nam u formi zvanične izjave podariš istinu o ucjenjivanju Tebe i bosanske delegacije da potpišete dejtonsku podjelu Bosne, mi, pred kojima je život, imaćemo šansu da se izborimo za budućnost Bosne. U međunarodnom pravu postoje jasne odredbe da se – ništavnim smatraju svi ugovori koji su potpisani pod prisilom. Bečka konvencija iz 1969. kaže da je – ništavan svaki ugovor zasnovan na prevari (član 49), prinudi (član 51), prijetnji ili upotrebi sile (član 52).
Svi mi znamo da je Dejtonski ugovor tri i po godine iznuđivan ubijanjem, izgladnjivanjem, etničkim čišćenjem, ali je taj genocidni akt nemoguće oboriti dokle god Ti, Alija Izetbegoviću, svojim potpisom stojiš iza njega. Drugi, takođe bitan razlog zbog kojeg imaš moralnu obavezu da povučeš svoj potpis sa Dejtona, jeste neoboriva činjenica da nisu ispoštovane dogovorene obaveze iz Sporazuma, a prvenstveno aneks sedam; ne samo da se ljudi nisu vratili kućama, već su još desetine hiljada ljudi, pod apartheidskim pritiscima, napustili Bosnu. Aneks sedam, kao središte Dejtonskog sporazuma, nepopravljivo je mrtav. Dejtonski sporazum je, zahvaljujući Tvome potpisu, postao pravni i legalni okvir za nastavak mirnodopskog genocida nad Bošnjacima, čime se dovršava ubijanje bh. države. Sudbina Bosne nije u Božijim, već isključivo u Tvojim rukama! To znaju oni koji su Te ucijenili ko zna čime, ako pokušaš povući potpis. Ako si pravi vjernik, a tvrde da jesi, onda ćeš znati da je život tek proputovanje i čak iskušenje u kome se ljudi dijele na insane i hajvane. Znat ćeš da Te na onom svijetu čekaju oči ubijenih i još nerođenih Bosanaca, čija će žrtva, i čiji će životi, ovisiti od Tvoje odluke da li ćeš povući svoj potpis sa dejtonskog genocida.

Alija have the glawa
Povlačenje Izetbegovićevog potpisa sa Dejtonskog sporazuma vratilo bi bh. stvarnost na pozicije iz 1992. godine. Za pregovaračkim stolom bismo imali RBiH – državu bez entiteta. U koordinaciji sa realizacijom Tužbe BiH protiv SRJ za genocid, pred Svjetskim sudom pravde, izbile bi se mogućnosti za postojanje genocidne Republike Srpske, odnosno, moglo bi se tek razovarati o regionalizaciji BiH na prirodnim i ekonomskim, a ne na etnonacionalnim kriterijima.
Alija Izetbegović je čovjek koji ima glavu na ramenima. I u glavi mozak. I u mozgu pamet. I u pameti, valjda, moral. On bi morao znati da se sa njegovom smrću gubi temeljna mogućnost da genocidni Dejtonski sporazum bude doveden u pitanje. Sa Alijinim preseljenjem na onaj svijet, i Dejtonski sporazum će se preseliti u bosansku crnu budućnost. Vjerovatno zauvijek.

Br. 52, 15. V 2002.

Na današnji dan

Kalendar

Maj 2002
P U S Č P S N
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031  

Arhiva

Kategorije