Koja to crna ruka upravlja šahovskim figurama na bošnjačkoj ploči? Ko to unaprijed izračunava profil ličnosti koje mogu služiti i poslužiti u razbošnjačenju Bošnjaka? Možda ta crna ruka i nije tako i toliko moćna, koliko je rasuta i isprepadana ona neodrođena bošnjačka inteligencija, čija je jedina mahana što ne vidi dalje od nosa.
Između Muhsina Rizvića, kao obnovitelja Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, i Šaćira Filandre kao predsjednika ove bošnjačke institucije, razlika je nalik kao između Alije Izetbegovića, kao osnivača SDA, i Sulejmana Tihića kao uništivača SDA. Rahmetli Muhsin Rizvić se bošnjačkom baštinom i zaštitom Bošnjaka od otrova velikosrpske kulture bavio u zlo doba, kada je muslimanska identifikacija nosila konkretne opasnosti i žrtve, a Šaćir Filandra se Bošnjaka prihvatio kad je to postalo profitabilno, pa se preko rendanja Bošnjaka moglo riješiti i stambeno pitanje i koješta. Ovaj akademski profiter je svojim malograđanskim računom, za osam godina predsjednikovanja, uništio „Preporod“, jer je ovu instituciju za zaštitu bošnjačkog duha pretvorio u marionetu šutnje, podaništva i odobravanja dejtonske destrukcije bošnjačkog identiteta. Nada da će odlazak Šaćira Filandre sa čela „Preporoda“ otvoriti mogućnost moralne i patriotske obnove ove važne bošnjačke adrese – izgubljena je. U subotu, 16. januara, „Preporod“ su preuzele Filandrine „filandre“ (oni hepekovi što se vrte kako vjetar puše), tako da će novi predsjednik biti Šaćirov kolega sa Fakulteta političkih nauka Senadin Lavić, dok će predsjednik Matičnog odbora biti pisac Hadžem Hajdarević. To je isto kao da je SDP-ova asocijacija tuntelektualaca „Krug 99“, sa islamofobima iz „Oslobođenja“ i „Dana“, preuzela upravljanje BZK „Preporod“, jer su i Filandra, i Lavić i Hajdarević bivali što kolumnisti što saradnici ovih antibošnjačkih adresa. Šta se događa? Razbošnjačenje i razmuslimanjenje bošnjačkog naroda preko bošnjačkih glava koje filuju, i kojima upravljaju, velikosrpski i velikohrvatski milicajci.
Drvosječu za predsjednika
Prije mjesec-dva Hadžem Hajdarević se razgolitio pred bošnjačkim narodom, jer je u „Dnevniku“ Duške Jurišić optužio bošnjačku žrtvu da terorizira Srbe i Hrvate, koji će biti prinuđeni da se otcijepe od Bosne i Hercegovine: „Kao što je Jugoslaviju srušio najbrojniji narod nekadašnje zajedničke države, srušili su je Srbi, tako bi Bosnu i Hercegovinu, kao državu, mogli srušiti Bošnjaci, kao najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini.“ Kako je moguće da neko ko potlačene Bošnjake optužuje da nekoga ugrožavaju, i da će uništiti Bosnu i Hercegovinu, nedugo potom doživi takvu afirmaciju, i takvo priznanje, da bude postavljen za predsjednika Matičnog odbora najvažnije bošnjačke kulturne institucije? Obnovitelji i predsjednici „Preporoda“ Muhsin Rizvić (’90-’93.), a potom Enes Duraković (’93-’94.) i Munib Maglajlić (’94-’01.), svojim su djelima zadužili bošnjački narod, jer su dali iznimne doprinose na afirmaciji bošnjačke književne baštine, ali, kakve veze sa Bošnjacima ima taj Senadin Lavić, osim što je na Krugu 99 bacao blato po Bošnjacima, stavljajući ih u isti brlog sa etnonacionalnim velikosrpskim i velikohrvatskih politikama? Nije li to sramna degradacija časti i poštenja koju su u ovu instituciju ugradili profesori Rizvić, Duraković i Maglajlić? Nije mala stvar, već je ogromna drskost, na ove hrastove bošnjačke duhovnosti kalemiti najnovijeg Hadžema Hajdarevića, ili Senadina Lavića kojega, uz uvažavanje njegovih akademskih referenci, ne prepoznajemo kao čovjeka od vezanosti za bošnjačku kulturu i tradiciju. A ako Senadin Lavić već nije na tragu naučnog doprinosa trojice zaslužnih predsjednika „Preporoda“, šta će onda na čelu institucije koja bi trebala da se bavi zaštitom i afirmacijom bošnjačke baštine, a ne trljanjem politozofijskih izlizanki i prepisivanki o Adornu, etnonacionalizmu i koječemu? Jedino objašnjenje je da će se „Preporod“ izroditi u latentnu političku adresu, odakle će se širiti autodestrukcija, kojom će politički lideri ove kulturne institucije utjerivati Bošnjake u nepostojeću krivicu, u strah od sebe, u podaništvo prema drugima. Budući da Senadin Lavić nema bibliografskih pretpostavki za ono čime bi se trebao baviti „Preporod“, njegovo postavljenje za lidera ove važne institucije, ravno je postavljenju diplomiranog defektologa Sadika Ahmetovića za ministra sigurnosti BiH, a iz čega izviru neki drugi predračuni. Koja to crna ruka upravlja šahovskim figurama na bošnjačkoj ploči? Ko to unaprijed izračunava profil ličnosti koje mogu služiti i poslužiti u razbošnjačenju Bošnjaka? Možda ta crna ruka i nije tako i toliko moćna, koliko je rasuta i isprepadana ona neodrođena bošnjačka inteligencija, čija je jedina mahana što ne vidi dalje od nosa.
Neki su bošnjački autoriteti morali za ovih osam godina u Šaćiru Filandri prepoznati štetotičnu, i za „Preporod“ i za bošnjački indentitet. Nije se jednom Filandra provalio kao advokat dejtonskog, konačnog plana za Bošnjake. Kada je nakon 11. septembra u režiji kvislinga iz SDP-Alijanse buknuo teror „antiterorizma“, Filandra se lizao s vlastima, trčkarao po OHR-u, pisao kolumnu u „Danima“ i šutnjom podržavao sataniziranje Bošnjaka. Pisao je da „Bošnjaci nisu nikad bolje stajali u svojoj povijesti“, a bjelodano je da su raseljeni, opljačkani, kadrovski istisnuti sa državnih pozicija… Upravo je Filandra bio predvodnik teze o nužnosti „deviktimizacije Bošnjaka“, što će reći tjeranja Bošnjaka da zaborave svoje žrtve. Zar to nisu bili dovoljni signali da „Preporod“ treba spašavati od Šaćira Filandre, u ime bošnjačkih nacionalnih interesa?! Pošto su ljudi od stava rastjerani iz „Preporoda“, ostala je što zakupljena, što neobrazovana struktura, koja je ponovo glasala za Filandru, odnosno za njegov treći mandat pod imenom Senadina Lavića. Delegati su glasali kako ih je Filandra navio, jer Filandra odobrava putne troškove, pa je logično što delegati nisu mogli prisjetiti, gospodarastih akademskih figura trojice velikih predsjednika, Rizvića, Durakovića i Maglajlića, da bi njihove pojave uzeli kao kriterij i usporedili sa nadolazećim likom iz pjesme „Nervoznog poštara“: „Mi smo drvosječe, potaman nam sve, oko nas su zelene šume bosanske…“ Da su malo pročešljali po internetu, našli bi mnoštvo pijačarskih situacija kojima predsjedava Senadin Lavić, a u kakvima se nikad nisu našli ugledni profesori Rizvić, Duraković i Maglajlić. Evo izvoda iz jedne od takvih diskusija: „Kad se sjetim kako me svojevremeno Senadin Lavić maršnuo iz kancelarije jer mu se taj dan nije potpisivala moja prijava za istraživački (iako je to bio treći put da dolazim da kreten stavi svoj potpis na prijavu), sumnjam da se išta posebno može postići ako je većina kadra poput Lavića.“ Eh, eto, taj što marška sad će da bude glavni za najtananije niti bošnjačke duhovnosti.
Plaza za gusjenice
U međuvremenu, usavršava se mehanizam otimanja ljudskih prava Bošnjacima. Pravo na bezbjednost, pravo na informaciju, pravo na otpor… – sve je izmaknuto ispod nogu. U vrijeme pravoslavnog Božića dogodila se povezana serija terorističkih napada na bošnjačke povratnike. Ne radi se o slučajnosti, o incidentu, već o planiranoj akciji teroriziranja Bošnjaka, putem bacanja ručnih bombi u bošnjačke avlije i sasipanja rafala iz automatskog oružja po zidovima bošnjačkih kuća. A Filandra bi da se deviktimiziramo usred viktimizacije! Grmilo je od Karadžićeve Krajine, preko Karadžićeve Romanije, do Karadžićevog Podrinja, gdje god je četnička kama Bosnu oslobodila od komšiluka. Ali, ova serija terorističkih napada nije bila vijest u emisijama državnih rtv kanala, jer bi ta vijest demaskirala ublehu Mitropolita Dabrobosanskog koji je lažno obećao dobre (a ispade terorističke) vibracije božićnog slavlja, već je i božićni povod iskoristio kao mogućnost da napadne reisu-l-ulemu što ne reagira kad neko u Bošnjaka patrijarha Pavla nazove sotonom. Pa nije reisu-l-ulema Regulatorna agencija za komunikacije da začeplja usta Bošnjacima! Prošli su, evo, mnogi dani, a mitropolit se ne oglasi u povodu pravoslavnih bombi i rafala kojima su terorizirani Bošnjaci u povodu Božića, pa bismo taj teror trebali razumijevati kao prazničnu radost i ljepotu srpskog jezika.
Bošnjačka inteligencija, koju, eto, simboliziraju čelnici „Preporoda“, ne bi se smjela miriti sa odgajanjem genocidnog političkog ambijenta, kakav je vladao u Hitlerovoj Njemačkog 30-tih godina ili u Miloševićevoj Jugoslaviji 80-tih godina. Ali, ta hibridna, dejtonska inteligencija u Bošnjaka, ne samo da se miri sa kontinuitetom genocida, već i sudjeluje u negiranju kulture pamćenja, koja bi trebala biti fundament društvene i političke prakse u Bošnjaka. Niko u BiH ne terorizira ni Srbe, ni Hrvate, a Bošnjaci su i od Srba i od Hrvata neprestano izloženi organiziranom teroru njihovih pravojnih formacija. Na to ne reagira ni ministar sigurnosti Sadik Ahmetović, ni bezbjednosne instance, ni dejtonski mediji, ali ni bošnjačka politička i akademska elita. Sudeći po zločinačkoj šutnji, kao izrazu saučesništva, izgleda da se ovi teroristički napadi i ne događaju. Možda bi novi predsjednik „Preporoda“ znao teoretski odrediti situaciju u kojoj umjesto da se reagira na terorizam, kako bi se zaštitila žrtva, žrtva se optužuje da je kriva za ugrožavanje drugih, pa i onih koji ugrožavaju žrtvu. Upravo tako je Hadžem Hajdarević odigrao kada je optužio Bošnjake da ruše Bosnu i Hercegovinu.
Dok se u šutnji dejtonskih institucija odvija teror nad Bošnjacima, dotle se u halabuci tih istih institucija na godinu-dvije zatvora osuđuje nekakav čovjek koji zaprijetio uredniku „60 minuta“ Bakiru Ha. Koji dan poslije državna televizija objavljuje kako je u liftu Federalne tv osvanuo grafit „Bakir bandit“, pa se javnost izvještava kako se o tome vodi istraga, jer je vrijeđanje Bakira Ha. važnije za bezbjednost države od bombi i rafala kojima se zasipaju bošnjački povratnici. Dotle smo zglajzali da je državna vijest kad neko Bakira Ha. nazove banditom, a državna vijest nije kad se dogodi serija terorističkih napada na bošnjačke povratnike. Može li na ovo ostati miran ma koji bošnjački intelektualac koji se smatra poštenim, slobodnim, dostojanstvenim? Ovakvih je situacija bivalo i prije, ali, niko od čelnika BZK „Preporod“ na njih nije reagirao. Ta šutnja im je bila preporuka, kod Mirka Pejanovića, recimo, ili u „Nezavisnim novinama“, recimo. Ali, ako su njihove stražnjice već okrenute prema služenju nebošnjacima, zašto će im onda atributi navodne brige za Bošnjake? Zato što Šaćir Filandra treba Banjoj Luci samo kao andrićevski Ćorkan, a nikako kao dostojanstven Bošnjak. Zato što glumac Enis Bešlagić treba Zagrebu samo kao ubogi Šemso, a nikako kao normalan lik. BZK „Preporod“ je bošnjački duhovni resurs koji je okupiran u ime rasprodaje bošnjačkog dostojanstva. To je bestidni šverc intelektualnih gusara kojima je korupcija duha normalno agregatno stanje. …Prodajem svoj narod da bi si kupio lijepe i skupe cipele.
Uostalom, ima taj Senad Lavić priliku da dokaže kako mu idoli nisu Derviš S., Šaćir F., Enver K., Hadžem H., Vildana S., već su mu uzori i putokazi Muhsin Rizvić, Enes Duraković, Munib Maglajlić, a bogme i reisovi Čaušević i Cerić. Bošnjački dunjaluk odveć je podijeljen na one što hodaju uspravno i one što plaze k’o gusjenice.
Broj 260, 22. I 2010.