Zatvaranje tzv. parademata neće ništa razriješiti, osim što će: prvo, razbuktati podjele među Bošnjacima, drugo, otvoriti okvir za represivno djelovanje velikosrpskih policijskih snaga protiv svake grupe Bošnjaka koja može biti optužena da je tzv. paradžemat.
Zatvaranje tzv. paradžemata, po naredbi Islamske zajednice, jedan je od najdramatičnijih događaja u bošnjačkoj povijesti. Razni su režimi rušili i zatvarli džamije, ali nikada se takav zulum nije mogao vezati za Islamsku zajednicu, kao što se – očito usljed nesporazuma – vezuje danas. Šta više, neki ugledni Bošnjaci zagovaraju da se ovaj posao obavlja uz asistenciju organa sigrunosti – „jer oni su ti koji imaju kompetencije“, a što bi značilo da policija mandali i pečati tzv. paradžemate i hapsi one koji se u njima zateknu. Da li slutimo kamo se sve može otkotrljati ova grdna priča?
Nadvila se teška i sumorna slutnja, kao 1945. godine, kada su bošnjački agenti Partije i Udbe prognonili, hapsili, pa i likvidirali one Bošnjake koji su držali do vjere i običaja. Pa ni tada se Islamska zajednica nije našla u iskušenju da bude servis i za kakvu represiju nad Bošnjacima. Svaki čestit Bošnjak volio bi da naredba o zatvaranju tzv. paradžemata bude realizirana u tišini, bez posljedica, neovisno od pitanja: da li je to ispravno ili nije? Ali, sam događaj nema veze sa vjerskim pitanjima, već sa stvaranjem ambijenta u kome će velikosrpski represivni aparat imati odriješene ruke da hapsi i maltretira Bošnjake pod optužbama da su organizirani u tzv. paradžemate. U tome i jeste dramatičnost ovog događaja. Čini se da reisu-l-ulema Husein Kavazović ne razumije ušta se upustio, kada je pristao da Islamska zajednica bude instrument velikosrpske obavještajne kuhinje i agenture. Nije tako davno ministar sigurnost Dragan Mektić najavio ovo što sada radi Islamska zajednica!
Bratoubilački ponor
Prirodna je strepnja svakog čestitog Bošnjaka da se Islamska zajednica ne strese i rastrese, prirodna je želja da ostane jedinstvena, kao kičmena i najstarija bošnjačka institucija. Takav osjećaj trebao bi prvi baštiniti svaki Reisu-l-ulema. Zato se sa biranim riječima i sputanim osjećajima dotičemo ove teme o zatvaranju tzv. paradžemata, jer slutimo da ovaj slučaj trenutno ima više rušiteljskog, nego graditeljskog potencijala. Sama činjenica da jedna vjerska zajednica zatvara mjesta na kojima se moli Bogu, mogla bi biti presudna da se iskreni vjernik opredijeli protiv policijskog metoda Islamske zajednice. Nema te islamske adrese koja bi mogla skovati nebulozni izraz „paradžemat“, a da ne podstakne podjelu među muslimanima, samim tim što jedan džemat smatra ispravnim, a drugi neispravnim, a što je jednako nebulozno kao kad bi neko rekao: moja vjera je dobra, a tvoj nije. Islamska zajednica je u pravu u pogledu nastojanja da jedinstvo bude što čvršće, ali su joj metodi pogrešni. Pogrešna je šutnja u kojoj se odvija ovaj gigantski zahvat, jer Bošnjaci odoše u konflikt, a niko ih ne zaustavlja, niko im ne objašnjava šta se događa.
Ispravan je motiv Islamske zajednice da se suzbije djelovanje tzv. tekfirdžija, onih što nagovaraju našu djecu da idu u Siriju. U to ne treba sumnjati, i to treba podržati. Ako takvih ima, onda je obaveza svakoga da ih u tome zaustavi. Zasad, mi znamo da je jedan broj Bošnjaka, na žalost, otišao u tu sirijsku papazijaniju, gdje ne mogu pomoći ni vjeri, ni Siriji, ni Bosni, ni Bošnjacima. Zato je korisno odvraćati ljude od te budalaštine. Ali, ključno je pitanje: da li je zatvaranje tzv. paradžemata adekvatan odgovor na ovo pitanje? Niti su tzv. paradžemati uzročnik ovih odlazaka u Siriju, niti će njihovo ukidanje razriješiti problem! Vrijedi li taj potez Islamske zajednice ovog mučnog utiska koji će ostati u narodu, ove sumnje da Islamska zajednica šuruje sa velikosrpskim agentima u dejtonskoj državi? Istovremeno, niko u dejtonskoj Bosni ne traži ukidanje Četničkog ravnogorskog pokreta i rastjerivanje 30.000 uniformisanih četnika. Islamska zajednica je pristala na podvalu da je problem u tzv. paradžematima, a nije problem u realno opasnom četničkom terorizmu. Hapse se čestiti muslimani, zatvaraju se džemati, a četničke jedinice marširaju naoružane i spremne.
Jedini pozitivan efekat koji Islamska zajednica može za sebe isposlovati – jeste da SIPA i druge velikosrpske policijske i medijske agenture pohvale reisu-l-ulemu Kavazovića kao svog saveznika. Zar su vrijedne te velikosrpske pohvale, u odnosu na strepnje, zbunjenosti i pokude običnog naroda? Može li neko pronaći makar još kakvu korist od zatvaranja tzv. paradžemata? – ako smo saglasni sa jednostavnom logikom da nikakav fizički prostor, neka soba u kojoj se klanja, ne može biti uzročnik odlazaka u Siriju. Kako soba može biti kriva i za šta!!? Pa valjda je kriva glava što je u sobi, a glavu ne pravi soba, već je pravi duh dijaloga, razgovora, ubjeđivanja. Eto, zatvorit će se 64 tzv. paradžemata, pa će one glave, što im je u glavi odlazak u Siriju, otići na neko šesto mjesto i misliti kako misle. …Ako se s njima ne bude razgovaralo. Teško je uopće razabrati toliku količinu plitkosti u Islamskoj zajednici, i onima koji aplaudiraju ovoj budalaštini – da se vjeruje kako će zatvaranje nekakvog prostora utjecati da se promjeni sadržaj u nečijoj glavi.
Ako je logički jasno da zatvaranje tzv. paradžemata neće imati nikakvog efekta u borbi protiv tzv. islamskog terorizma – jer terorizam nije soba – onda je još jasnije da se radi o okviru za velikosrpske represije nad Bošnjacima. Legitmitet koji je antivehabijskoj revoluciji dala Islamska zajednica, već je pojačao podjele u Bošnjaka, zaoštrio te animozitete prema tzv. vehabijama, a koji se godinama serviraju od velikosrpskih medijskih i obavještajnih krugova. Zar nam nije dovoljno upratiti medijske naslove u kojima se poručuje da je – Reisu-l-ulema objavio rat vehabijama – a što na društvenim mrežama rezultira otvorenim bošnjačkim porukama (samo)mržnje prema Bošnjacima koji nose bradu?! Ovaj ozvaničeni obračun Islamske zajednice sa tzv. vehabijama, otvorio je bratoubilački ponor, jer je traumatizirani Bošnjak konačno shvatio da su „brade i nogavice“ krive za sve naše nevolje. Nesputano se širi mržnja, zagovara se protjerivanje tzv. vehabija, traži se njihovo hapšenje, iako niko ne odgovara – a zašto bi neko bio kriv zbog svoga ljudskog prava da izgleda kako mu se prahne, i da vjeruje kako mu je ćeif?! Napose, a gdje je ta krivica tzv. vehabija? …Osim što nam se s vremena na vrijeme ovdje instaliraju beogradski igrači poput MuameraTopalovića ili Mevlida Jašarevića, da za pare, ili neki drugi interes, počine zlo, koji će postati batina za Bošnjake. Zatvaranje tzv. paradžemata upecalo je Bošnjake u sopstvenu mrežu, gdje je progon jednih muslimana u ime drugih muslimana legitimiran pečatom Reisu-l-uleme. S druge strane, eruptirale su poruke netrpeljivosti prema reisu-l-ulemi Kavazoviću. Duhovni lider Bošnjaka nema šansu da se zadugo davraniše od uvjerenja velikog broja Bošnjaka da mu nije mjesto tamo đe mu jeste prijestol. Da li zatvaranje tzv. paradžemata vrijedi ove cijene?
Tačka sukoba i interesa
Važno je razumjeti da velikosrpska kuhinja u Bosni, ili cionistička kuhinja u Siriji ili Palestini, operiraju sa zavadom među muslimanima kao svojim glavnim oružjem, i to tako što se određeni cilj prikaže u jednom svjetlu, a realizira u drugom. Eto, Islamska zajednica je prihvatila da tzv. borbu protiv terorizma vodi kroz zatvaranje tzv. paradžemata, u tankoumnom uvjerenju da će to nešto razriješiti. Ništa to neće razriješiti, osim što će: prvo, razbuktati podjele među Bošnjacima, drugo, otvoriti okvir za represivno djelovanje velikosrpskih policijskih snaga protiv svake grupe Bošnjaka koja može biti optužena da je tzv. paradžemat. Ove dvije tačke su jedini, i to negativni efekat od zatvaranja tzv. paradžemata.
Da li je moguće da reisu-l-ulema Kavazović uopće nije svjestan na kako tanak led je navučen od onih koji ga savjetuju, a koji su ga ubijedili da je problem u tzv. paradžematima i tzv. vehabijama, a ne, recimo, u mlitavosti i šićardžijskoj okoštalosti mnogih medžlisa i glavnih imama koji su svojim neradom dozvolili da se razviju paralelni, umnogome kvalitetniji i sadržajniji, tokovi muslimanskog vjerskog života? I šta će se dogoditi? Neće stradati tekfirdžije, odoše oni u šumu, u šupu, u rupu, stradat će ona blistava islamska energija koja se rađala izvan ugojenih i tromih institucija Islamske zajednice, a koja je bila uvijek željna da sebe ugradi u Islamsku zajednicu. Sva ta čestita i čista udruženja mladih Bošnjaka, kroz koja se prenosilo islamsko znanje i muslimanske vrline, a u kojima se i klanjalo, sada će se naći na udaru ove represije. Zbog kile mesa kolje se vo – što bi rekao narod, a to znači da će zbog par desetina tekfirdžija, kojima su se trebale baviti sigurnosne službe, a ne Islamska zajednica, biti pogašene brojne adrese na kojima se učilo o islamu, odgajalo u pozitivnim vrijednostima, i molilo Bogu. Sve to je reisu-l-ulema Kavazović mogao riješiti jednom jednostavnom rečenicom, koja glasi: Islamska zajednica nije policijska i obavještajna služba pa da se bavi otkrivanjem prekršilaca zakona, niti ima monopol nad ibadetom, pa da ljude spriječava da klanjaju gdje im se klanja.
Pitanje tzv. paradžemata, dakle, prostora u kojima se vrše edukativne i vjerske aktivnosti, a koji su izvan institucionalne mreže Islamske zajednice, trebalo je rješavati na drukčiji način. Prvo bi se trebalo zapitati – a zašto su nastala ta udruženja i mesdžidi, ako je već Islamska zajednica adresa koja najmeritornije baštini vjeru u Bošnjaka!? E, ovo je najnezgodnije pitanje u cijeloj priči! To je tačka na kojoj su se susreli velikosrpski represivni interesi i interesi Islamske zajednice. Dejtonskoj policijskoj državi treba ma kakav legitimitet za nastavak represije nad Bošnjacima, a najbolji mogući okvir jeste onaj u kome Islamska zajednica upire prstom u nešto što je toliko rastegljivo da sve i svašta može biti proglašeno tim novim (anti)terorističkim pojmom koji se zove „paradžemat“.
A šta smeta Islamskoj zajednici? Postalo je možebit neprijatno gledati u krcate dvorane mladih Bošnjaka, koji dolaze da slušaju istaknute dajije, da se napoje islamskog znanja i vrline, a sve to – koje li tragedije – nema veze sa Islamskom zajednicom. Što neko reče, da nije obaveza saslušati hudbu, narod bi pobjegao sa 77 posto džuma, na kojima imami drže lekcije iz vjeronauke za osnovnu školu. Na dosadnim hudbama, koje imami čitaju, a koje nemaju veze sa realnošću – najbolje se očituje intelektualni i patriotski kapacitet lidera u džematima. Pojam negativne selekcije, eliminacije boljih u ime gorih, osnovni je uzročnik činjenice da Islamska zajednica nije pokušala pod svoje okrilje staviti tzv. paradžemate, istaknute dajije, sav taj izvor nove energije, jer bi ta pozitivna selekcija eliminirala mnoge trutove koji su Islamsku zajednicu razumjeli kao tajkunsku firmu, a islam kao izvor profita. Upravo ovi muslimani iz tzv. paradžemata čuvaju Islamsku zajednicu od velike sramote, jer šute o činjenici da im se ne dozvoljava da islamska predavanja organizraju u džamijama, već moraju sakupljati pare kako bi zakupili gradske sale i dvorane. A zašto Islamska zajednice neće da upusti omladinu u džamije, da slušaju predavanja hafiza Mrkonjića ili hafiza Gološa? Zato što bi neko, trom i mlitav, mogao biti ugrožen od ove rijeke islama! Ovakvih suštinskih je pitanja sijaset, a ni jedno od njih se ne može riješiti tako naivno, providno, plitko, kako bi to sada da riješi Islamska zajednica, tako što će iskoristiti podvalu o tzv. terorizmu kako bi se kutarisala konkurencije. E to je ona nečasna tačka na kojoj se susreću interesi velikosrpske policijske države i dembelanske Islamske zajednice. Obje strukture manipulišu nečim što ne postoji, kako bi ostvarili realne ciljeve: policijska država da teroriše Bošnjake, a Islamska zajednica da uspostavi oficirski monopol nad ibadetom i nad džematom.
Islamska zajednica bi trebala da se bori za sve sposobne, vrijedne, požrtvovane muslimane, kojima je ahiret ispred dunjaluka, a duhovni ispred materijalnog interesa, namjesto što mnoge vrijedne islamske aktiviste tjera od sebe, u tzv. paradžemate, kako ne bi svojim radom ugrozili konfiguraciju hladovine. Tzv. paradžemati su apsolutno autorsko djelo Islamske zajednice, nastalo njenim gotovanlukom, neradom i konformizmom.
Rješenje nije u ukidanju, već u ujedinjenju, ali ne na principu eliminacije popularnih daija i njihove mnogobrojne publike – kako se to sada želi uraditi – već na principu pozitivne selekcije, da oni koji su bolji, popularniji, slušaniji, budu cijenjeni kao nova energija Islamske zajednice. Ima li Islamska zajednica snage da mudro prevaziđe svoje slabosti?
15.01.2016.