Zašto su bošnjački političari prihvatili genocidni Zakon o popisu koji su prethodno s pravom odbijali? Zašto danas šute kada je očigledan plan da se Popisom umanji broj Bošnjaka? Odgovor je samo jedan: kupljeni su od Beograda! ONI SU NARODNI IZDAJNICI sve dok se ne uključe u borbu za osporavanje genocidnog Popisa.
Nevjerovatno je da iko u Bošnjaka može stajati iza ideje prihvatanja Popisa koji je osmišljen i sproveden sa genocidnom namjerom umanjenja broja Bošnjaka! Popis ugrožava legalističke, etičke i statističke kriterije, jer je izvan svih normi. Nečuvena je namjera jedne države da ospori pravo svome najbrojnijem narodu da se popiše u mjeri u kojoj ga ima. A pogotovo što se radi o dijaspori koju čine žrtve etničkog čišćenja. Popis ugrožava bošnjački biološki opstanak, jer se umanjivanjem broja Bošnjaka ugrožava državni i pravni prostor na kome Bošnjaci mogu opstati. Ugroženost Bošnjaka direktno je proporcionalna ugroženost države Bosne i Hercegovine. Popis ugrožava sve one koji neće da budu Bošnjaci, a stalo im je, navodno, do multietničnosti. Jer da može biti bosanskog duha bez Bošnjaka, pa bilo bi ga u Foči, Bijeljini, Mrkonjiću… Tamo je više Srbije nego u Srbiji. Zanima li danas ikoga u Srba što desetine starih banjalučkih sevdalinki pjevaju o gradu kojeg više nema? Grize li ikakvog Srbina savjest zbog toga? Hoće li ikoga biti briga kad se virus Republike Srpske spusti u krajeve u kojima žive većinski Bošnjaci? Popis je model za velikosrpsko ovladavanje bosanskom državom, a time i preostalim krajevima sa bošnjačkom većinom. Kako? Ako su velikosrbi, uz podršku Zapada, već ispreuzimali temeljne institucije dejtonske države, a na bošnjačke pozicije postavili svoje srpske kvazibošnjake, potreban im je samo još jedan korak da posrbe bošnjačku preostalost. Popis 2013. treba da stvori novu realnost u političkoj zbilji, a iz tog ponora više nikada neće biti moguće obnoviti antifašističku ideju Zavnobiha, iz koje je i proizišlo međunarodno priznanje Republike Bosne i Hercegovine. Opustošeno Podrinje najbolji je svjedok kako izgleda Bosna bez Bošnjaka. …Izgleda kao Srbija.
Kupovina narodnih izdajnika
Bošnjaci trebaju razabrati pojam osvajanja. Ne mora se Bosna pokoriti velikosrpskim tenkovima, da bi bila samo srpska, niti se moraju Bošnjaci pobiti pred otvorenim rakama, da bi nestali, i da bi bili porobljeni. Bosnu i Bošnjake moguće je dokrajčiti Popisom koji će pokazati da Bošnjaci više nisu nikakav bitan faktor koji bi garantirao sopstveni opstanak, a ni opstanak Bosne. Idemo na drugo pitanje? Koliko košta rat? Rat je užasno skup, plaća se i golemim parama i narodnim tragedijama. U ratu je javnost na strani slabijih, pa onaj koji hoće da osvaja, da ubija, da ruši, mora se suočiti sa osudom svoga divljaštva. Zato je Beograd uložio ogromne napore da pripremi genocidnu agresiju, još od 1983., kada je tezom o „islamskom fundamentalizmu“ legitimirao potrebu Srba da se „brane“ od tzv. džihad-ratnika. S istim razlogom, i sa istim lažima, Beograd je u ratnim i poratnim godinama, pa sve do danas, izmišljao tzv. islamski terorizam – kako bi se namjesto četničkih zlodjela ugledali mudžahedini, Iranci, vehabije, itd. Te izmišljotine više ne plasiraju srbijanski mediji, Radovan Karadžić i Risto Đogo, jer je Beograd u Sarajevu instalirao svoje kadrove, poput starog i novog ministra sigurnosti, koji su obavezni izmišljati tzv. islamski terorizam, a četničku paravojsku ne smiju ni mrko pogledati. Mnogo je razloga zbog kojih beogradsko porobljavanje Bosne i Bošnjaka više ne može biti vojna operacija, iako je kolektivno srpstvo i dalje zaljubljeno u klanje Bošnjaka. Jeftinije je, pametnije je, efikansije je, Bosnu i Bošnjake porobiti pseudopravnim, institucionalnim putem, onako kako je Izrael državnim zakonima otimao palestinsku zemlju i kupovao mnoge arapske lidere. Šta to znači? Između rata za definitivno srpsko osvajajnje Bosne i porobljavanje Bošnjaka, i operacije za umanjenje broja Bošnjaka na Popisu, mala je razlika u suštini, a velika je – u parama, i u očiglednostima. Mnogo je skuplje voditi rat nego odvojiti, recimo, nekoliko stotina miliona eura u kupovinu bošnjačkih političara i drugih relevantnih adresa koje će prihvatiti genocidni Zakon o popisu, a time i realizaciju Popis 2013. A efekat je isti! Efekat se očituje u beogradskom ovladavanju svim tokovima u BiH, neovisno od onoga što bi ostalo Hrvatima, kao upravo dogovorena „briselska“ autonomija. Lakše je i jeftinije je isplanirati Popis kao jednu osvajačku operaciju širokih razmjera, nego nadići tenkove, minobacače i proljevati krv. Prvo osvajanje je očigledno, i izaziva gnušanje, a ovo drugo je sakriveno pod navodnu obavezu da se popišemo. Problem – kao i kod svake prevare – nastaje ka se prevara otkrije, kad neko na nju ukaže, kad te zakuje pred dilemu: priznati i propasti ili lagati i propadati? Kad su strateški i obavještajni timovi u Beogradu smišljali kako će Bosnu i Bošnjake pokoriti preko Popisa, nisu imali na umu da izvan političara i izvan medija postoje bošnjačke instance koje će ugledati istinu i koje će dugoročno istrajavati na rušenju rezultata genocidnog Popisa. I što je najvažnije, nisu predvidjeli – kako će odzvanjati, u koji kontekst će se smjestiti, ta napadna šutnja bošnjačkih političkih faktora!? Lahko je smisliti prevaru, lahko je pokupovati važne ljude, a teško je tu prevaru odbraniti kad se pitanja počnu rojiti i sasipati. A dva su nam glavna pitanja, prvo, kako je moguće da bošnjački političari u Parlamentu BiH prihvate nešto što su s razlogom dugo odbijali?, i drugo, kako je moguće da bošnjački politički faktor već nekoliko mjeseci ne reagira na brojne dokaze da se Zakon o popisu realizira kroz mnoga rješenja koja dokazuju namjeru za umanjenjem broja Bošnjaka? A ima i treće pitanje: sad kad je Popis počeo, i kada su se na terenu vidjele stotine nepravilnosti, koje obesmišljavaju validnost Popisa u cjelini, kako je moguće da bošnjački političari šute i prihvataju ovo što je bjelodano genocidno!? Ili su mutavi ili su kupljeni od Beograda! Mutavi nisu, jer su se dugo opirali usvajanju Prijedloga zakona koji udara pečat na zločin etničkog čišćenja, jer sve koji se nisu vratili kućama, a nisu se vratili zbog apartheida u Republici Srpskoj, ostavlja u nepravdi koja im je nanesena. Bošnjački političari su, dakle, znali da je Prijedlog zakona genocidan, da nagrađuje ratni zločin, da diskriminira bošnjačke prognanike, i s pravom su bili protiv. Kako je moguće da odjednom promijene mišljenje i prihvate legalizaciju zločina? Ne mislim da je došao nekakav „čovek“ iz Beograda, sa traktorom para, i počeo pred parlamentom dijeliti bošnjačkim zastupnicima i drugim moćnim Bošnjacima po dva-tri miliona eura. Mislim da su velikosrpski stratezi na te bošnjačke zastupnike, i na druge bošnjačke faktore, gledali onako kako vojni strateg gleda na bunkere i druga utvrđenja, sa osnovnim pitanjem – kako mu najlakše prići? I kako će i pred kojim oružjem kapitulirati? Arapski svijet je pun izdaja. Hjiljade Arapa su radili, i rade, za cioniste. Kao da bi ona paradržava Izrael mogla opstajati da joj sigurno okruženje upravo ne prave cionistički plaćenici među Arapima. Nije to ništa novo, i ništa strano, da suprotstavljene pozicije omekšavaš potplaćivanjem. Ta kupovina narodnih izdajnika nije javna i masovna, niti ih kupuje jedan te isti čovjek, niti jedni za druge znaju da su uzeli pare, ali, svi rade po istom diktatu. Ljudi koji se razumiju u pare mogli bi izvesti prave primjere, ali, i sa laičkog stanovišta čini se da za srbijanski budžet nije nikakav neostvariv izdatak kad se, recimo, nekoliko stotina miliona eura odvoji za kupovinu Bosne. Utom dođeš pred nekog našeg „krušku“ što sjedi u Parlamentu i kažeš mu: Evo ti xy miliona eura da prihvatiš Zakon o popisu i da se ne buniš prilikom njegove sprovedbe. „Kruško“ pogleda u pare, pa pogleda u Bosnu, pa kaže sam sebi – ako ja ovo ne uzmem, uzet će neko drugi, Bosna će svakako zglajzati, jer joj je tako suđeno, a zašto da i ja zglajzam s Bosnom, kad mogu fino uzeti ove pare, pa podmiriti i unučad. Utom ti drugi Mile ili drug Žile potapše našeg „krušku“ po glavi i ode osvajati drugi bošnjački bunker, u kome sjedi jedna patriotska haluga. Obletiš parlamentarce, šefove stranaka, tzv. neovisne medije, tzv. nevladine organizacije, svakom kaneš po kofer para, i dobiješ realnost koja se posljednjih mjeseci emitira kao prirodna i spontana, a zapravo je riječ o ujedinjenom zločinačkom poduhvatu. Ne zna Meho da je uzeo Muho, ali i Meho i Muho spontano zavolješe istu pjesmu: Para vrti ne plašim se smrti. Možda nisu svi uzeli pare, ali su nešto jamili prije, pa ih sada razne sipe&pipe drže pod ucjenom da igraju k’o međedi na vašeru. Sjećamo se onog blećka što su mu poturili nekakvu djevojčicu, pa ga onda metnuli za ministra da uhelaćen čini helać po Bošnjacima. A tako je i sa ovim što ga je naslijedio, na njemu orasi zveckaju k’o na drvetu. Kadrovsku politiku u Bošnjaka opet vodi Beograd – Bošnjaku je dobar onaj Bošnjak kojim je Srbin zadovoljan – a glavni kriterij je: uhelaćenost, a time i spremnost da se služi ekavskom gospodaru. Masa pametnih i čestitih Bošnjaka ne može doći do izražaja, jer je u Bošnjaka treća liga u prvoj, a prva u trećoj.
Popis mora pasti
Beogradu se isplatilo godinama pripremati unutarnju okupaciju Bosne i Bošnjaka, kroz sistemsku kupovinu bošnjačih kadrova. Nema razumnog objašnjenja za ovu svebošnjačku šutnju u povodu Popisa. Čak i neke bošnjačke institucije, kobejagi, sakupljaju dokaze o nepravilnostima na Popisu. Što će ti dokazi o ubistvu, ako ne misliš goniti ubicu? Mnogo je obmane u medijskom prostoru. Baš tako, obmanjivački, djelovale su nekolike stranačke kampanje kojima je Bošnjacima govoreno da budu Bošnjaci. Kobejagi, evo, stranka radi, bori se, narodu govori ko je i šta je… To je budalaština! To je opsjena! Svaka stranka koja živi od bošnjačkih glasova morala je institucionalno blokirati i rušiti sve oblike Popisa koji diskriminiraju Bošnjake. Ako treba da Popis propadne, da se obustavi, da se stvori politička kriza, i sl. – sve je bolje od prihvatanja Popisa u kome nestaje nekoliko stotina hiljada Bošnjaka. Zar je ovo toliko teško shvatiti? Jeste, ako su te stranke, i njihovi zastupnici, već uvučeni u ovaj zločinački poduhvat, odnosno, ako su od Beograda uzeli pare i sad moraju šutjeti. Vidjeli smo, prilikom kampanje uoči Popisa, ni jedna stranka, baš ni jedna, nije problematizirala diskriminaciju prema Bošnjacima, niti je dovela u pitanje validnost Popisa. Ni jedan stranački lider, ni jedan bošnjački zastupnik u ma kojem parlamentu, nije izišao pred javnost i kazao jedino što je treba reći – da ovakav Popis, koji nosi genocidne namjere prema Bošnjacima, mora biti ili obustavljen, ili nakon okončanja Popisa, rušen pravnim sredstvima. …Isključivo u interesu da se sprovede novi Popis koji nikoga neće diskriminirati.
Popis, makar i regularan, Bošnjacima ne odgovara. Mi smo žrtve etničkog čišćenja, Aneks sedam nije realiziran, većina našeg iseljeništva je izgubljena za nas i za našu zemlju, stavljanje pečata na sve to slabi bošnjačke pozicije u odnosu na Popis iz 1991. godine. Nije toliki problem što će Bošnjaka biti manje u vlasti, već što Bošnjaka zakonski neće biti tamo gdje ih je bilo. Ali, Popis je obaveza, i Popis je nužnost, i bošnjački narod ne treba imati negativan stav prema popisivanju stambenih kvadrata, veličine kupatila, garaže, crijepa i ostalih tantavica koje, navodno, zanimaju državu. Možda je i dobro što su bošnjački zastupnici, evo, pokazali spremnost da prihvate Zakon o popisu, čak i po cijenu da su mnoga rješenja protiv Bošnjaka. Niko ne može reći da bošnjački faktor nije kooperativan. Evo, na silu ćemo progutati ovu naopaku logiku, ali ćemo i postaviti pitanje: Gdje je granica kooperativnosti? Ako granice nema, onda je ovo samoubilački bezdan. Za takvo što razloga imaju bošnjački gulanferi koji su uzeli pare od Beograda, ali obični narod nema nikakvog razloga da prihvati još jednu Srebrenicu.
Bošnjaci dugoročno neće prihvatiti rezultate Popisa 2013. Ako se taj zločinački poduhvat ubrzo ne ospori, biće to stalni kamen spoticanja i faktor nestabilnosti. Postoje snage, prvenstveno u dijaspori, koje su premne formirati fondaciju i pred domaćim ili međunarodnim pravopsuđem otvoriti proces za poništavanje rezultata koji su ostvareni diskriminacijom Bošnjaka, a prvenstveno žrtava etničkog čišćenja. Taj proces nužno će dokačiti i one koji su sve ovo dozvolili. Silni i slinavi udarili su na bojno polje sa kojeg se Bošnjaci ne mogu povući. Povlačenje znači smrt. Zato će genocidni Popis biti oboren. Prije ili poslije.