Instaliranjem terora, haosa, siromaštva, korupcije, najjeftinije droge i svake vrste zla među Bošnjacima, Evropa će još jednom nastojati pokazati kako je islam razlog nevolja i kako su muslimani drugorazredni ljudi. Zato je važno da se Republika Srpska, kao oličenje pravoslavlja, i tzv. Herceg-Bosna, kao oličenje katoličanstva, izdvoje kao uredni i stabilni (para)državni aparati, a da ovaj frtalj bh. teritorije zaglibi u haosu nemira, kao najcrnja tačka na evropskoj karti.
Kakva je veza između protesta u Egiptu i Libiji sa mogućim protestima u Sarajevu? Nikakva. Pa zašto nas onda mediji danima opsjedaju sa mogućnošću tzv. narodne revolucije? To što se pojavio nekakav mešetar, i osnovao facebook grupu „Svi na ulice“, u koju se učlanilo više od 10.000 ljudi, nije nikakva legitimizacija za događanje naroda. Internet, općenito, ne može biti mjera javnog mnijenja, jer uglavnom besposličari i manijaci troše vrijeme gložući se u raznim diskusijama i razvlačeći se po facebooku. Sve, pa i internet, ima smisla u količini koja ne stvara ovisnika. Tako se i kritična masa onih koji izigravaju javnost po internetu ne može smatrati reprezentativnim uzorkom stanja i mišljenja, jer je uglavnom riječ o duhovnim profilima za koje je stvarnost virtualna simulacija, odvojena od realnosti. Takvi su pogodni da budu manipulirani i upregnuti u manipuliranje drugih, iako su internetski ovisnici posljednji koji bi izašli na ulice da protestiraju, jer bi štetovali na vremenu određenom za robovanje monitoru. Opasno je i djelatno je njihovo proizvođenje utiska da su oni ta javnost zbog koje im se vrijedi pridružiti. Nekadašnju legitimizaciju istine kroz rečenicu: „Bilo na televiziji“, zamijenila je ligitimizacija: „Bilo na internetu“, iako iza televizije stoji javna odgovornost, a iza interneta uglavnom razni lažni identiteti. Mogućnost manipulacije srazmjerna je količini anonimnosti koja se predstavlja kao „glas naroda“. To je upalilo u Egiptu, i u Libiji, to će biti mehanizam na kome će pulsirati demokratski nerv u budućnosti, ali, istovremeno, to je mehanizam koji može biti manipuliran i usmjeren ka pogrešnim adresama. Upravo zazivanje demonstracija po Sarajevu i proizvođenje rulje koja će svoj socijalni gnijev da iskaljuje na pogrešnoj adresi, upozoravaju nas da „glas naroda“ koji se proizvodi na internetu može biti vjerodostojan koliko i svaka reklama. Navodnom spontanošću se može upravljati kao što se iz SDP-a upravljalo demonstracijama za smjenu gradonačelnice Borovac i kantonalnog premijera Silajdžića, u čijoj nadležnosti nije bilo pitanje bezbjednosti, pa nisu mogli biti odgovorni za ubistvo Denisa Mrnjavca, koje je od SDP-a kriminalno manipulirano u predizborne svrhe. Gnijev naroda bio je opravdan, ali usmjeren na pogrešnu adresu, jer bi prava adresa vodila do Tužilaštva, do policijskog komesara, gdje su i ime depolitizacije namještene marionete dejtonske ideologije. Jednako tako, može se dogoditi da gnijev Egipćana i Libijaca bude razvodnjen, ispražnjen, razobličen, kako bi se u međuprostoru instalirao neki novi Mubarak i neki novi Gadafi. U vremenu u kome javni medijski servisi ne kriju svoju ideološku pristrasnost, poput obeščašćene Federalne tv, šta se tek može očekivati od naoko neovisnih socijalnih komunikacijskih mreža, poput facebooka, na kome je već uspostavljena gradacija kvalitetnih ideja, pa zašto onda ne bi i političko tržište?! Neko ko može napraviti jednu, pet ili deset masovnih grupa, kao što je ova „Izađimo na ulice“, taj zavređuje da bude plaćen od neke stranke kojoj je stalo da izvede Sarajlije na ulice, da porazbijaju Sarajevo, a da šef stranke poentira kod svojih pretpostavljenih, najvjerovatnije u Beogradu. Sjećamo se kako je to izgledalo prigodom „spontanih“ boračkih protesta uoči izbora, kada se lahko mogla dekonstruirati pozadina huškanja i manipulacije, u kojoj su borci bili samo jeftino sredstvo da se pokaže ko je gazda političke ulice.
Kome trebaju nemiri u Sarajevu
Otkad je politike ima i manipulacije, pa je za očekivati da protivnici jedan drugog nastoje kompromitirati. U zrelih i sretnih naroda protivnici se ruše do jedne granice, a na toj granici razumijevaju da su jedan drugom preči od svakog trećeg, jer bi udaranje iza te granice nacionalog interesa, ugrozilo obojicu. U Bošnjaka, pak, takva granica ne postoji, i ne iskazuje je ama baš ni jedan politički subjekt. Svaki bi da svoga konkurenta sljušti i unizi do dna, a najčešće uz pomoć velikosrpskih i velikohrvatskih pomagača, koji se raduju bošnjačkom samosagorijevanju. Svojevremena zloupotreba tragedije Denisa Mrnjavca, a potom boračkih socijalnih problema, ukazuje da stranački manipulanti nemaju moralnih kočnica u onome što može biti predmetom političke utakmice. Šta je njega briga što borac na ulicu izlazi gladan i ponižen, što iza tog njegovog izlaska na ulicu stoje žena i djeca, i gledaju hoće li babo sa tog protesta donijeti veću penziju ili invalidninu, pa da dijete ima za užinu, za autobusnu kartu, za ono što je normalno… Njega, tog stranačkog šefa, beogradskog podanika, ne zanima ta priča zbog koje borac plače pred kamerama. …Njemu je važno da borac baci kamen na zgradu u kojoj sjede izborni konkurenti. Borac je došao zbog hljeba, a manipulanti su ga doveli zbog kamena. Borac je pomislio da njegove socijalne nevolje neko želi saslušati, ali, ispostavilo se, samo do granice do koje su upotrebljive u međustranačkoj utakmici. Tako je bilo i sa Denisom Mrnjavcem i opravdanim strahom građana Sarajeva. Tragedija i strah bili su tek sredstvo da se pokaže gradonačelnici iz SDA i premijeru iz SBiH ko gazduje ulicom, i ko gazduje uličarskim državnim medijima, koji su se tada stavili na stranu kriminalnih manipuatora.
Evo nas danas pred jednom sličnom podvalom i jednakim izazovom. Niko ne govori o organizaciji protesta u Banjoj Luci ili Zapadnom Mostaru, na talasu događanja naroda u Egiptu i Libiji, već se samo govori o mogućim protestima u Sarajevu. To je prva osnova na kojoj je moguće kao glupavu, zlobnu i sračunatu oboriti pretpostavku nekoliko sarajevskih medija da bi se egipatski i libijski scenario realno mogao dogoditi i kod nas. Prvo se valja zapitati – da li mi te proteste u arapskom svijetu razumijevamo kao isključivo muslimansko pitanje, ili kao univerzalno pitanje borbe demokratije protiv tiranije? Ako bi se u Sarajevu trebali dogoditi protesti, zato što tu žive većinski muslimani, a ne i drugdje, onda se bestidno iskazuje zluradost zbog mogućnosti da se neredi prave tamo gdje su muslimani u većini. A kada bismo ušli u razloge za tražene sarajevske proteste, vidjeli bi ogromnu šupljinu, bez argumenata. Jednom su razlog socijalni problemi, drugi put nezadovoljni borci, treći put je ogorčenje zbog neformiranja vlasti, svaki put je nešto, ali nikad to nešto nije objašnjeno do kraja, kao ozbiljan motiv da hiljade ljudi u Sarajevu naprave Kairo i Tripoli. Šta nam to govori? Taj neko ko bi htio da se u Sarajevu dogode neredi nije dovoljno pametan da objasni i uveže razloge za te nerede koje priželjkuje, ali je dovoljno pohlepan da nas putem medija obasipa sa neutemeljenim najavama ponavljanja arapskog scenarija u Sarajevu. Ako bi razlog bili socijalni problemi najvećeg broja građana, onda nema nikakvog razloga da u Bosni i Hercegovini protestvuju muslimani, a ne i pravoslavci i katolici, iako su Bošnjaci najsiromašniji, pa se eventualni protesti ne trebaju vezati samo za Sarajevo. Ako bi, pak, razlog za proteste bio status boračke populacije, onda bi prije trebalo proteste očekivati u Banjoj Luci, nego u Sarajevu, jer tamo postoji adekvatna adresa, a u Sarajevu je ta adresa razvodnjena, prvo zbog decentraliziranog karaktera vlasti, a drugo zbog osjećaja da demonstracijama protiv državne vlasti doprinosimo jačanju s&h separatizama. Tim domaćinskim, patriotskim osjećajem – da kritikovanjem vlasti u Sarajevu doprinosimo destabilizaciji države i njenih atributa – na najružniji način su se koristile, i iza toga se sklanjale, sve dosadašnje vlasti nad Bošnjacima. U Republici Srpskoj nema takvih barijera, pa bi i eventualni borački protesti, po uzoru na arapske revolucije, trebali prvo tamo izniknuti, No, govori se samo o Sarajevu, kao da boraca i boračkih problema nema u drugim dijelovima BiH. Na kraju, kao argument za arapski scenarij u Sarajevu izvučeno je i neformiranje vlasti, koje bi kao trebalo da potakne hiljade ljudi da nešto traže. A šta? Uistinu, šta bi tražili demonstranti koji bi na ulicama Sarajeva iskazali nezadovoljstvo zbog polugodišnjeg razvlačenja pobjedničkih stranaka po pregovračkim stolovima? Onaj ko poziva na proteste po Sarajevu to ne objašnjava. Kako mogu glasači SDP-a tražiti povlačenje sa vlasti SDP-a, kad SDP nije na vlasti, i kako mogu glasači SDA tražiti povlačenje sa vlasti SDA kad SDA treba da kao drugorazredna stranka tek participira u novoj vlasti. Nema logike. To znači da propagandistima sarajevskog „Kaira“ i „Tripolija“ uopće nije važno da uspostave logiku kojom mogu opravdati zazivanje protesta, već im je važno da nahuškaju narod na ulice, a ulicama će se već naći desetak plaćenika koji će „u ime naroda“ napraviti nered. A zašto je važan taj nered? Odgovorit ćemo pitanjem: Zašto je važno da SDP i Zlatko Lagumdžija pola godine drže u blokadi formiranje vlasti, ako od te SDP-ovske blokade koristi imaju samo Republika Srpska koja se ispostavlja kao jedina ozbiljna državna struktura, kao i tzv. Herceg-Bosna čiji etnonacionalni koncept biva legitimiran SDP-ovskim nasiljem nad demokratskom voljom hrvatskog naroda?
Genocid kao evropski projekt
Veleizdajnička koalicija Zlatka Lagumdžije i Sulejmana Tihića djeluje po zamislima beogradskih i zagrebačkih šefova i blokadom vlasti jača Republiku Srpsku, a režiranjem hrvatske ugroženosti gradi tzv. Herceg-Bosnu. Računica im je da će vladati na frtalju bh. teritorije. Tanka nafaka. Zamisao velikosrba i velikohrvata je da u ovom bošnjačkom getu instaliraju haos, koji će držati pod kontrolom, i odakle će za deceniju-dvije ishlapiti muslimani. Mi nikako da razumijemo kako je genocid nad Bošnjacima evropski projekt!
Koncept podjele BiH posljednjih sedmica potvrđuju i neki evropski zvaničnici, poput Angele Merkel, za koju prekompozicija BiH više nije tabu tema. Odveć se ne bi imao ko pobuniti protiv podjele BiH, pogotovo ne bošnjački političari, od čijeg su bošnjaštva ostala samo imena, kao etikete na praznim bocama. Dosad smo mislili da Evropa Bošnjake trpa pod patronat Hrvatima, u koncept Federacije, kako bi slomila mogućnost ma kakve muslimanske državice. A šta ako je ta „muslimanska državica“ obesmišljena svojim antiislamskim konceptom, jer je bjelodano da je Sarajevo danas metropola islamofobije u Evropi? Zar je bitno što na frtalju bh. teritorije žive neki muslimani koji to i nisu, a u koje je ubrizgan virus samosagorijevanja? Instaliranjem terora, haosa, siromaštva, korupcije, najjeftinije droge i svake vrste zla, Evropa će nastojati pokazati kako je islam razlog nevolja i kako su muslimani drugorazredni ljudi. Evropsko krstaštvo sa velikom strašću prikazuje svoju superiornost i instaliranjem haosa režira muslimansku nižu vrijednost. Zato je važno da se Republika Srpska, kao oličenje pravoslavlja, i tzv. Herceg-Bosna, kao oličenje katoličanstva, izdvoje kao uredni i stabilni (para)državni aparati, a da ovaj frtalj bh. teritorije zaglibi u haosu nemira, kao najcrnja tačka na evropskoj karti.
Nije nepoznato da evropska politika boluje od barbarizma, koji u multietničkoj Bosni ne vidi ništa vrijedno čuvanja i afirmacije. Taj evropski seljakluk ne može prihvatiti jednakost i slobodu muslimana, jer onda prepoznaje svoju slabost. Ono što u ovom scenariju može nervirati jeste glupost sa kojom se nastoji u Sarajevu instalirati haos. Dio te tupavosti su i fotografije dr. Harisa Silajdžića i reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića sa libijskim liderom Gadafijem, koje se vrte po medijima, bezbeli kao poruka da bismo trebali demonstracije prirediti pred Rijasetom, jer su Gadafi i reisu-l-ulema jedno te isto, čim su se slikavali zajedno. Taj švercerski amaterizam kojim se bezvezne činjenice trpaju u argumente za proteste u Sarajevu najdirektnije govori o strasnoj, nekritičnoj želji da se po svaku cijenu napravi haos u bošnjačkom getu. Ne treba im dozvoliti tu slast. Demonstracije u Sarajevu imaju smisla jedino ispred OHR-a, Britanske i Američke ambasade, odakle se sve ove godine ubija antifašističko i multietničko biće naše Bosne i Hercegovine.
Broj 288, 4. III 2011.