Kada Srbi ukinu Republiku Srpsku, kada Hrvati ukinu „herceg-bosanske“ šume, pošte i elektroprivrede, kada Bošnjacima omoguće jednaka građanska prava, moći ćemo govoriti o odumiranju srpsko-hrvatskog zbratimljenog fašizma. Dotad, svaki je fašizam u Bosni i Hercegovini srpski i hrvatski, i svaki je antifašizam u Bosni i Hercegovini samo i isključivo – bošnjački.
Potkraj godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu održan je simpozijum pod nazivom „Antifašizam i fašizam danas“, a poruke sa ovog skupa su toliko skandalozne da se čini kako su sami organizatori i njihovi sponzori zapravo fašisti čiji je cilj da bošnjačku žrtvu optuže za fašizam. Prvo što pada u oči je da skup nije vezan ni za kakav neposredni povod, kao što je mogao biti vezan za Dan državnosti BiH, a drugo da su SDP-ovski mediji složno, partijski, odreagirali na intenciju optuživanja mladomuslimana za fašizam. Njih ne zanima četnički i ustaški fašizam, koji je uklještio budućnost BiH, ušao u institucije, u dejtonsku ideologiju, za njih taj četnički i ustaški fašizam ne zavređuje da bude raspravljan i da bude metnut u naslov informacije sa ovog skupa, njih zanima nepostojeći, ničim dokaziv, a od četnika i ustaša forsirani tzv. „mladomuslimanski fašizam“. Kako drukčije, osim ekstremizmom, objasniti izmišljanje fašizma u Bošnjaka i medijsko forsiranje te izmišljotine? Znači li to da su Fakultet političkih nauka, kao organizator, i Grad Sarajevo, kao pokrivitelj ove opasne lakrdije, uključeni u jedan nečastan, kriminalni, fašistički zadatak izmišljanja fašizma tamo gdje ga nema i prikrivanja fašizma tamo gdje ga ima?
Bošnjaci su narod bez desnice
Objektivnost ovog nazovi simpozijuma čitljiva je i iz sastava sudionika, koji pripadaju jednom te istom ideološkom miljeu. Naučni pedigre Asima Mujkića i Edhema Muftića vezan je za SDP-ovski ideološki tor, tako da se u startu može znati šta će ovakvi naučnici priopćavati. Možda nije toliki problem što jednojajčani dijalog/monolog predstavlja domete njihovih intelektualnih kapaciteta, i što razgolićuje njihov kukavičluk, već je problem što takva praksa isključivanja intelektualne pluralnosti ima za cilj stigmatiziranje određenih grupacija. Zašto na ovakav skup nisu pozvani predstavnici Udruženja „Mladi Muslimani“? Zašto nije pozvan niko iz bošnjačkog intelektualnog kruga? Recimo, Džemaludin Latić! Nije li veći izazov u antifašistički dijalog uključiti i one koje smatramo desnom stranom svoga horizonta? Sigurno bi i predstavnici „Mladih Muslimana“, kao i mnogi bošnjački autori(teti), mogli dati plodan doprinos raspravi o fašizmu i antifašizmu. Upravo sa ove tačke, iz ovog konkretnog problema, treba otpočeti istinitu raspravu o karakteru savremenog fašizma u Sarajevu. Jer ako neko istrajava na navodnom ekskluzivnom pravu da bude šef i šofer antifašizma, onda to nije antifašizam, već njegova zloupotreba, s nečasnim ciljem! Zanima nas, dakle, zašto se uvijek u antifašističkim povodima zaobilaze institucije i pojedinci koji ističu svoj bošnjački i muslimanski identitet. I ko ih to zaobilazi? Da li to zaobilaženje znači već gotovu namjeru da se neko, bez dokaza, stigmatizira kao navodni ekstrem i kao fašista? Zalud vam što se nigdje ne očitujete kao fašista, što javno govorite u slavu antifašizma i bosanskog jedinstva, za vaš je grijeh dovoljno to što idete u džamiju ili jače od nule iskazujete svoju bošnjačku pripadnost. Dovoljno je da ne pripadate SDP-ovskom krugu srpsko-hrvatskih sluga i bezbožnika, da taj krug prezirete i ismijavate, pa da odmah budete izopćeni iz demokratskih standarda.
A ko to ima pravo isključivati čestite ljude i organizacije iz antifašističkog civilizacijskog kruga? Asim Mujkić? Mirko Pejanović? Vildana Selimbegović? Ko se plaši istine o antifašističkom opredjeljenju Udruženja „Mladi Muslimani“? Ta istina bi razbrkala kukavički i kvislinški raspored neistina i predrasuda, po kojemu četnicima i ustašama treba pridodati i tzv. muslimanske ekstremiste. A koliko su SDP-ovski naučnici zglajzali u sluganstvu dejtonskom, velikosrpskom i velikohrvatskom poretku, svjedoči to što potpuno zanemaruju historijske činjenice po kojima u bošnjačkom narodu nikada nisu postojali elementi hegemonije, agresije i šovinizma, na osnovu kojih bi se mogao razviti taj fašizam. Historija je krcata dokazima da se bošnjački narod od odlaska Turske na ovamo branio, povlačio, defetizirao, te da do ovog vremena nije naučio voditi brigu ni o onome što stvarno jeste njegovo. Kako bi se onda u tom „zgnječenom narodu“ – kako kaže akademik Nedžad Ibrišimović – uopće mogao zaleći fašizam? Pa Bošnjaci nestaju, tope se, samosagorjevaju, i nema tu vitaliteta ni za opstanak, a kamo li za fašizam! Četnički i ustaški fašizmi imaju svoje historijske korijene, a glavni smisao crpe iz komadanja Bosne i Hercegovine. Šta bi to i od koga bi to mogao komadati bošnjački narod, pa da se uspostave pretpostavke za postojanje fašizma? I sa naučnog i sa antifašističkog stanovišta bilo bi pošteno kazati kako bošnjački narod nikada u historiji nije bio na strani fašizma – niti je bio, niti je mogao biti – a o čemu kazuje i podatak da su Bošnjaci nakon Jevreja narod koji je procentualno podnio najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu. SDP-ovski naučnici sigurno znaju za mnoge podatke koji dokazuju da ni jedan narod na Balkanu nije poput Bošnjaka toliko egzistencijalno vezan za ideje antifašizma i tolerancije, jer od ustavne realizacije tih ideja ovisi bošnjački opstanak. Zašto onda SDP-ovski naučnici ne kažu kako bošnjačku politiku, kao i bošnjačku društvenu i kulturalnu praksu u svim vremenima, treba izdvojiti iz ma kakvog fašističkog konteksta? Za takvo što, naprosto, nema dokaza! Nikada ni jedan dio bošnjačkog političkog bitka nije bio na strani fašizma, već je u cijelosti vezivan za ideje ZAVNOBiH-a. Bošnjački narod je narod bez desnice, jer je desnica suprotna bosanskim zakonitostima opstanka. Evo, i ovaj magazin, kojega uporno, i uzaludno!, kleveću za tzv. radikalizam i tzv. vehabizam, nikada nije bio protiv ZAVNOBiH-a, protiv zabrane fašističkih organizacija i svih zakonskih apsekata sprječavanja ekstremizma. U čemu je onda problem? Problem je izmišljanju nečega što ne postoji, kako bi se udovoljilo velikosrbima i velikohrvatima, koji četničku i ustašku suštinu dejtonskog društva nastoje relativizirati izmišljanjem svake vrste ekstremizma u Bošnjaka. Onaj ko vidi tu zavjeru, bit će prognan i obilježen kao fašista!
Monolog magle s maglom
Heroj pomenutog skandaloznog skupa u Sarajevu ispao je dr. Edhem Muftić, i to zbog sljedeće izjave: „U BiH i dalje su na snazi tri fašistička pokreta koji je godinama konstantno ruše, a to su pročetnički, proustaški i mladomuslimanski pokret“. Možda doktor Muftić i ne bi bio toliki heroj da njegovu izjavu odmah nisu dočekali SDP-ovski mediji, koji su izmišljotinu o „mladomuslimanskom fašizmu“ istakli u pravi plan. I, nikom ništa. S time se slaže kompletan Fakultet političkih nauka u Sarajevu, slaže se Grad Sarajevo, pa i Federalno ministarstvo kulture, koje je podržalo ovaj skup. Namjerno ne pominjemo suorganizatora Savez antifašista, iz poštovanja prema godinama ovih zloupotrebljenih ljudi. Svi su oni saglasni da su SDA, koja je proizišla iz MM-pokreta, kao i prvi predsjednik nezavisne BiH Alija Izetbegović – taj treći list u bh. fašizmu. Elem, da nije reagiralo Udruženje „Mladi Muslimani“ i ukazalo koliko je netačno, i zlobno, dovoditi u vezu sa fašizmom antifašistički i antikomunistički mladomuslimanski pokret, skandal bi ostao bez reakcije. A svakako je i ostao…
Doktor Muftić se izvinuo rekavši da je – „nakon rekonstrukcije događaja zaključio da je riječ o lapsusu, jer je moja namjera bila da pomenem tri aktuelna profašistička, odnosno ekstremna pokreta, četnički, ustaški i vehabijski“. A sada nekoliko pitanja za doktora Muftića… Da li u BiH postoji registriran tzv. vehabijski pokret? Ima li ikakav logotip, zastava, pečat na kome to piše? Kako se može govoriti da je pokret nešto što uopće ne postoji, što se takvim ne zove, što nema svoje programske dokumente i ciljeve? …Za razliku od četničkog i ustaškog pokreta. Da li je ikad iko stradao od tog nepostojećeg vehabijskog pokreta? Da li su tzv. vehabije otvarali konc-logore, klali ljude, silovali žene, rušili bogomolje? Ima li i jedno jedino zlo tzv. vehabija koje se može porediti sa brojnim zlodjelima četničkog i ustaškog pokreta? Kako se može u istu, fašističku ravan, stavljati nešto što ima svoju negativnu historijsku potvrdu, sa nečim što je izmišljotina novijeg datuma, koju su plasirale upravo četničke i ustaške snage involvirane u dejtonski režim? Istinski antifašizam danas bi bio u detektiranju tih snaga koje se nastoje sakriti iza dejtonske parademokratske šminke, a u fašistički kontekst gurnuti žrtvu tog fašizma. No, dejtonsko društvo, predvođeno intelektualnim slugama tipa Asima Mujkića, nema hrabrosti, snage i poštenja da otvori jednu takvu raspravu. To što se naziva simpozijumom, ne samo da je daleko od nauke, već i od elementarne kulture dijaloga. To je monolog jedne magle s drugom maglom.
Namjera da se sloboda bosanskog društva ukalupi u ideološke monologe SDP-a i njegovih dejtonskih pomagača – providna je i jeftina. Postoji mnogo slobodnih pojedinaca koji vide i smiju naglas reći kako su atributi bosanstva i ZAVNOBiH-a zloupotrebljeni od velikosrpskih i velikohrvatskih sluga, s ciljem izmišljanja tzv. bošnjačkog fašizma, kao načina da se opravda trijumf beogradske i zagrebačke okupacije Bosne i Hercegovine. Jer da nije tako, osjećao bi se prozvanim Fakultet političkih nauka u Sarajevu, kao mjesto širenja naučne i političke neistine; udarilo bi to na ponos upravi Grada Sarajeva, koja je bila domaćin izmišljanja tzv. mladomuslimanskog, odnosno, tzv. vehabijskog fašizma; pobunio bi se makar ko protiv tog trpanja Bošnjaka u ma kakav dodir sa ideologijom fašizma, a sa fašizmom su ovdje jedino zbratimljeni i Srbi i Hrvati, kojima je normalno da Bošnjaci – nakon 200.000 mrtvih i 1.300.000 raseljenih – nestaju i sa ovog frtalja bh. teritorije. Kada Srbi ukinu Republiku Srpsku, kada Hrvati ukinu „herceg-bosanske“ šume, pošte i elektroprivrede, kada Bošnjacima omoguće jednaka građanska prava, moći ćemo govoriti o odumiranju srpsko-hrvatskog zbratimljenog fašizma. Dotad, svaki je fašizam u Bosni i Hercegovini srpski i hrvatski, i svaki je antifašizam u Bosni i Hercegovini samo i isključivo – bošnjački.
Zašto? Zato što Bošnjaci ni na jednom pedlju bosanske zemlje nisu ni jednom Srbinu i Hrvatu uskratili građanska prava, pa ni u vrijeme genocidne agresije i teških iskušenja, za razliku od srpskog i hrvatskog kolektiviteta koji i dalje istrajava na postignućima genocida, etničkog čišćenja Bošnjaka i otimanja bošnjačke imovine. To što Televizija Republike Srpske u Novogodišnjem programu emitira sevdalinke i pušta i bošnjačke pjevače da koju zapjevaju, i to što koalicija iz Karađorđeva od etnički očišćene Banja Luke pravi metropolu humanizma, u kojoj se dodjeljuju regionalne nagrade za progres, dok bošnjački mulci u svemu ovome statiraju bez pameti i kompasa… – sve to nema veze za realnošću u kojoj je, do daljnjeg, antifašizam bliži svakom mudžahedinu, nego bezmalo svim srpskim i hrvatskim političarima.
Broj 284, 7. I 2011.