Niko nije bez mahana, pa ni pokret Fahrudina Radončića. Prva je nezgrapan, patetični naziv stranke, koji imenom – Savez za bolju budućnost – podsjeća na neku jednokratnu koaliciju, a ne na instituciju koja treba da u političkoj povijesti Bošnjaka bude kamen temeljac konačnog nacionalnog odrastanja. Radončić inače kuburi sa naslovima i nazivima, pa je i „Avazovom“ sedmičniku nadjenuo pozlaćeno ime „Global“, što me podsjeća na jednog mog komšiju koji je pržionici kafe u našoj mahali nadjenuo ime „Palas“. No, možda još nije kasno da ovaj važni pokret dobije odgovarajući, skroman i kulturan naziv.
Potom, Radončić često naglašava svoje bogatstvo, a to je toliko znano da nije za pomena. Moglo se kazati kako politku treba osloboditi od profitera, a u ime ljudi koji će narodu davati, a ne od naroda uzimati. Njemu se čak potkralo kako će „njegovu alternativu aktuelnoj vlasti činiti bogati ljudi u politici, koji nemaju potrebe krasti od naroda“ – pa ispada da ljudi koji nisu bogati imaju potrebu da kradu. Bošnjaci nisu zainteresirani za Radončićevo bogatstvo, ali jesu za njegov patriotizam, koji je primjereno promovirao. Ako je narodu potreban novi Alija, onda takav mora izaći iz knjiga, a ne iz tornjeva. Mada su tornjevi u Sarajevu najbolja preporuka za Fahrudina Radončića – ne zbog svoje materijalne vrijednosti, već zbog njegovog duhovnog nastojanja da ostavi graditeljske tragove u vremenu i prostoru. Opet je do duha, a ne do para. No, razumjeti je i Radončićevu potrebu da narodu poruči kako njemu ništa od naroda ne treba, osim povjerenja.
Postoji još nekoliko problema. Opet ćemo dobiti lidera, a ne instituciju. Kad nema lidera, nema ni institucije. A kad je lider institucija, onda su tu i razne opasnosti po demokratiju. Radončić bi morao ispraviti grešku Alije Izetbegovića i Bošnjacima ostaviti nacionalne institucije, a ne svoj muzej i nekog Sulejmana Tihića. Zanima nas i šta će biti sa „Dnevnog avaza“, koji je dosad slovio kao glas bošnjačkog civilnog društva, a sada bi se mogao preroditi u stranačko glasilo Radončićeve partije. No, Bošnjaci nisu u poziciji da biraju, pa su neki minorni kompromisi sa idealnim rješenjima mnogo bolji od nacionalne katastrofe u koju su vladajući bošnjački političari dotjerali bošnjački narod.
Fahrudin Radončić je šansa za Bošnjake: prvo, jer Bošnjaci nemaju nikakve druge šanse; drugo, jer Fahrudin Radončić ima duhovni i graditeljski potencijal koji je bolji od svega postojećeg na bošnjačkoj političkoj sceni.
„Saff“, broj 252, 2. oktobar 2009.
21.11.2024.