Saff

Maska za rušenje reisa Cerića

Bilo bi rahatnije da je islam u Bosni nastavio stazom prethodnih stoljeća, ali kad već nije, kad su već tzv. vehabije ostale kao naslijeđe evropskog, posebno britanskog licemjerstva, onda ovoj marginalnoj osobenosti treba omogućiti pravo na različitost. …Ništa više, i ništa manje nego što takvo pravo kršćanstvo uvažava amišima, jehovnim svjedocima i raznim drugim čitačima Biblije. Tolerancija takve razlike ne smije ugroziti pravo domaćina da određuje red u svojoj kući, i otud Rezolucija IZ-e zavređuje punu podršku. Iako je, čini se, iznuđena.

Subotom oko podne centar Sarajeva postaje modna pista. Ko god misli da vrijedi u ovom poludruštvu ima se prikazati tud i tad. Minule subote bošnjačko je društvo bilo zabavljeno bradama i nogavicama. Jer, neki su bošnjački intelektualci poručili da nam prijeti neviđena opasnost od brada i nogavica. Šteta što su tom preporukom marginalizirane mnoge opasne kreacije i pojave koje su se minule subote pojavile na sarajevskoj modnoj pisti. Recimo, Titovom i Ferhadijom su prošle u bobu jednako odjevene mati i kći; mati u miniću, kći u miniću, u matere porno čizme, u kćerke iste, mati vrti stražnjicom i za ruku vlačari ovo jadno dijete koje fata korak i trčkara za njenom guščijom glavom. Valjalo je, brate, smisliti pa realizirati tu kreaciju, da mati i kći budu jednako odjevene, od glave do pete, a sve zarad subotnje priredbe. Ali, i ako zanemarimo taj bošnjački polusvijet, čije se glave oblikuju kičerajskim obiljem sa TV Pink i drugih “kula stražara” bosanske porobljenosti, uočit ćemo na sarajevskoj pisti čitav niz, mislili smo, pismenih ljudi. Subotom se, kao na pojavu Dejvida i Viktorije Bekam, čeka na nastup jednog poznatog bračnog para, gdje on podveže jal roza jal crvenu kravatu od istog materijala od kakvog je njezina suknja, ili, pak, šešir, veličine kao sač u Zuhdijinoj buregdžinici. I, oni tako hodaju, a svijet se divi i uvečer po sijelima prepričava kakvih se sve ljepota nagledao. U ovoj zdušnoj manifestaciji kiča i šupljine niko ne vidi nikakvu opasnost za bošnjački identitet, pa ni za islam – jer to Ferhadijom, uglavnom, hodaju muslimani; opasnost dolazi od brada i nogavica. Što će reći, kad bi braća, tobejarabi, svi odreda naograjsali, pa sebi i ženama posašivali odijela od istog estradnog štofa, pa kćeri obukli k’o i hanume, u miniće, pa zajmili subotom izigravati budale po Ferhadiji, problem bi bio riješen, a islam u Bosni spašen. Tako mu ga dođe. Jer, problem je ono što nije problem, i obratno.

Cijena opstanka
Nije bilo nikakvog razloga za dizanje dosad najveće dreke oko tzv. vehabija. Bila je ta nekakva, vrlo sumnjiva, gužvica na Sandžaku, i to je sve. Kažemo – sumnjiva – jer postoje indicije da je poturena. Čak i crnogorski “Gajret” primjećuje kako se pravi hampa bez razloga: “Osim nesuglasica teološke prirode, nesporazumi sa ovom, u našoj zajednici marginalnom skupinom, ne zaslužuju višednevne feljtone koji proizvode stereotipe o nasilnoj i izopačenoj prirodi muslimana”. Rezolucija Islamske zajednice o tumačenju islama sadrži mirnije tonove od onih kakve su intonirali ili priželjkivali bošnjački intelektualci koji su nadigli hampu na tzv. vehabije. U priči koju rasplićemo, mi se nastojimo pridržavati uputa iz Rezolucije, u kojoj stoji: “Poštujući slobodu mišljenja i izražavanja i cijeneći kritiku koja potiče napredak IZ-e, Rijaset IZ-e poziva sve medije, intelektualce i druge meritorne pojedince u društvu da pomognu IZ-e na tom putu”. Dakle, ne želeći se miješati u teološki meritum, nastojimo ukazati kako je gužva oko tzv. vehabija višestruko sumnjiva, logički klimava, koordinirana i tempirana iz više i u više pravaca, kako nanosi više štete nego što donosi koristi, jer produbljuje i usložnjava podjele među Bošnjacima, koje su baš danas, nakon bratolomija u SDA, dosegle opasnu tačku usijanja, koja prijeti da se pretoči u mafijaške obračune sa političkom pozadinom.
Gužva oko tzv. vehabija se mogla praviti čim su Britanci, uz dozvolu Franje Tuđmana, iskrcali prvi kontigent što pravih a što lažnih mudžahida, s ciljem medijskog preoblikovanja i sataniziranja građanske platforme Armije RBiH. Gužva se mogla praviti i svaki put kad je Saudija gradila džamije po Bosni, uvjetujući štošta. Gužve se nisu pravile jer je svako imao svakorazne interese. O prošlosti i licemjerstvu bi se dalo govoriti. Ali, u tom kontekstu zanima nas mnogogodišnja šutnja bošnjačkih antivehabista koji su protiv tzv. vehabija progovorili baš danas, i to u koordinaciji sa velikosrpskim i velikohrvatskim medijima. Upitna im je iskrenost, u najmanju ruku.
Bošnjački progon tzv. vehabija u prvi mah djeluje kao sredstvo za sticanje naklonosti i podobnosti kršćanskog sistema vrijednosti, a čime se dugoročno slabe političke i moralne pozicije bošnjačkog naroda. Sataniziranjem i preuveličavanjem uloge tzv. vehabija, kažnjava se bošnjački narod. Kad mediji susjednih država i naroda od muhe prave medvjeda, to je razumljivo – jer su njihovi genocidni projekti ovisni od stupnja poganjenja bošnjačke žrtve; ali kad srpsko-hrvatske nebuloze valjaju Bošnjaci, pod logom bošnjačke katarze, onda je to providno, jeftino i štetno. Nemaju se šta Bošnjaci očišćavati od tzv. vehabija, a ni tzv. vehabije sami od sebe, jer od te minorne pojave nikog nikad nije zaboljela glava, ni zbog minornosti, ni zbog činjeničnog stanja koje nema veze sa tzv. terorizmom i ekstremizmom. Sve to ima više veze sa britanskim kolonijalnim teatrom, nego sa islamom.
Jer, ekstremizam je rastegljiv pojam. Recimo, za mene nema gorih ekstremista u Sarajevu od brojnih tzv. intelektualaca koji se lažno predstavljaju kao ekskluzivni borci za bosanstvo, multikulturu i sl. Mislim na kojekakve senade, senke, ivane, duške, itd. Zašto? Zato što su oni plaćenici velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske, i što za četničke i ustaške pare izmišljaju tzv. islamski terorizam i progone istinu o genocidnoj agresiji. Dakle, to što tzv. vehabije hoće da odgajaju svoj miruh islama – nije ekstremizam, nije radikalizam – to je osobenost. …Sve dok ta osobenost ne ugrozi prava drugih. A zasad ih ne ugrožava.
Četničke su i ustaške osobenosti odveć pregazile tuđe avlije, i odveć djeluju kao teroristički sistemi u BiH, ali oko tog zla niko ne diže nikakvu dreku. A kako bi i dizao kad se četništvo i ustaštvo uselilo u institucije sistema, u medije pogotovo, i otud istiskalo i posljednje trunke domoljublja. Pravosuđe je najbolji dokaz. Na kadrovskoj ljestvici može opstati Bošnjak koji je antimusliman. Sad se ovaj uvjet opstanka širi na cijeli narod, jer se ispostavlja da Bošnjaci jedino mogu opstati kao antimuslimani. Kao kod svakog podrezivanja, kreće se od grančica koje strše. Kad maknemo tzv. vehabije, zastršit će oni koji idu u džamiju, pa kad maknemo sve koji se vide kao muslimani, onda ćemo hvatati nevidljive muslimane, kao 1948. ili 1983.
Pitanje je: zašto Bošnjaci moraju progoniti tzv. vehabije, od kojih niko nije stradao, a Srbi i Hrvati ne moraju progoniti svoje teroriste od kojih svakodnevno stradavaju ili strahuju bošnjački povratnici i njihova djeca? U utorak su u Vitezu hrvatski tuđman-jungeni palicama premlatili bošnjačke dječake. I, nikom ništa. Je li to cijena bošnjačkog opstanka? Ako jeste, onda to nije opstanak, već nestanak. Jer, nakon isporuke tzv. alžirske grupe, uslijedile su, evo, nove narudžbe. …Porcija tzv. vehabija, da je na reš!
Dakako, da ne bude zabune, bilo bi rahatnije da je islam u Bosni nastavio stazom prethodnih stoljeća, ali kad već nije, kad su već tzv. vehabije ostale kao naslijeđe evropskog, posebno britanskog licemjerstva, onda ovoj marginalnoj osobenosti treba omogućiti pravo na različitost. …Ništa više, i ništa manje nego što takvo pravo kršćanstvo uvažava amišima, jehovnim svjedocima i raznim drugim čitačima Biblije. Tolerancija takve razlike ne smije ugroziti pravo domaćina da određuje red u svojoj kući, i otud Rezolucija IZ-e zavređuje punu podršku. Iako je, čini se, iznuđena.

Vanjski kreatori
Bošnjački antivehabisti – na žalost – nisu otvorili ni jednu olahkotnu okolnost. Njih ne zanima ni geneza, a znaju je. Ako sam ih dobro razumio, tzv. vehabije su prijetnja miru. Zašto, ako nisu ništa učinili?! Zato što bi mogli učiniti, a dokaz da su spremni na zločin su, molim te lijepo: brade i nogavice. (Bošnjačke majke trebaju pripaziti da im sinovima ne okraćaju pantole, jer bi mogli završiti na Kubi!) Maksima da je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže i kod nas seli u prošlost.
Ono što najviše zbunjuje jeste uvezanost bošnjačkih antivehabista sa vanjskim faktorima. Primjerice, na internetu se u ponedjeljak, 13. XI, mogla pročitati vijest da je izvjesna agencija “Research” upravo objavila rezultate istraživanja o tzv. vehabizmu, koje je među bosanskim muslimanima sprovedeno u periodu 21.V – 26. VI 2006. godine. Ne zanimaju nas rezultati tog istraživanja, ali nas zanima činjenica da je istraživanje vršeno prije četiri-pet mjeseci a da se rezultati objavljuju u jeku hajke protiv tzv. vehabija. Ispada da je neko, u inostranstvu, ovu kampanju kreirao mjesecima prije, što cijeloj priči odriče iskrenost i spontanost. Ako je to tako, onda su i oni pucnji u Sandžaku kreirani. Trebalo je ispasti da bošnjački antivehabisti govore od srca, brižni i odlučni, a ispalo je da su poput gramofonskih ploča koje na dugme navija neko izdaleka. Napose, upitajmo se koji su im to mediji otvorili prostor? Isti oni koji godinama već udaraju po reisu Ceriću.
Bošnjački su antivehabisti, svjesno ili ne, legitimizirali medijske satanizacije Bošnjaka koje se sprovode u susjedstvu. U toku ramazana najtiražniji crnogorski list “Vijesti” objavljivao je feljton o tzv. vehabijama, a na prvi dan Bajrama, umjesto čestitke, stigla je prijetnja sa naslovne stranice: “Budno motrimo na neke imame”. S druge strane, zagrebačka HINA upravo je odreagirala na zbivanja oko tzv. vehabija, konfrontirajući bošnjačke antivehabiste sa Rijasetom IZ-e: “Dio medija u BiH kao i istaknutih muslimanskih intelektualaca drži međutim kako je za ovakva upozorenja (misli se na Rezoluciju IZ-e, op.a.) prekasno jer je vehabijski pokret u BiH puno jači nego što se ovime želi predstaviti”. Odmah potom, HINA donosi presudu: “Tjednik ‘Dani’ tako postavlja pitanje zašto Cerić i Rijaset nisu reagirali kada je vehabija Muamer Topalović motiviran vjerskom mržnjom na Badnju večer 2002. godine kod Konjica pobio gotovo cijelu hrvatsku obitelj Anđelić.” Prisjetimo se, Krug 99 je 2002. također optužio reisa Cerića za Topalovićev zločin, a sada se ta budalaština vadi iz naftalina.
HINA perfidno odgovornost za navodni ekstremizam tzv. vehabija upućuje na Rijaset, što ukazuje da ne postoji granica na kojoj će Islamska zajednica biti dovoljno dobra za naše kršćanske susjede. Njima, eto, ne valja ni Rezolucija IZ-e, koja u valjanoj mjeri osuđuje “neprimjereno tumačenje islama” i štiti “originalnost vjekovne tradicije”. Pitanje je jedino – koliko u svemu ovome svjesno sudjeluju bošnjački antivehabisti? Ili se, pak, radi o dvojnim interesima: susjedi nastoje preko tzv. vehabija satanizirati Bošnjake, a bošnjački intelektualci, moguće, uzdrmati reisa Cerića, imputirajući mu odgovornost za izmišljenu opasnost, dvojni moral i povezanost sa bradama i nogavicama.

Maska za krajnji cilj
Kako vladaju kolonizatori? Tako što među potlačenim ličnu ambiciju nadređuju kolektivnim interesima. Nekome se čini da miče reisa Cerića, da meće sebe, a šteta se očitava na kolektivnoj razini. U političkom smislu nikad nismo bili rapuknutiji po ovim, kolonijalnim, šavovima. Mnogo je novaca i moći na ničijoj zemlji, na granici koja nije precizno utvrđena novom unutarbošnjačkom podjelom. Treba se plašiti plaćenih ubistava, čudnih saobraćajnih nesreća, kreiranog haosa kakav, recimo, danas vlada u Iraku. Naše posljednje uporište je Islamska zajednica. Plašimo se da je obračun sa tzv. vehabijama samo maska za razvaljivanje Islamske zajednice.

Broj 183, 17. XI 2006.

Na današnji dan

  • Nothing has ever happened on this day. Ever.

Kalendar

Novembar 2006
P U S Č P S N
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930  

Arhiva

Kategorije