Brisel proziva sve Bošnjake kao potencijalnu terorističku opasnost! Šta to znači? Nema Bošnjaka koji nije pod prismotrom! Svaki Bošnjak je potencijalni terorista! Svaka bošnjačka kuća je potencijalna ćelija Al-Kaide! U skladu sa boljševičkom doktrinom tzv. preventivnog rata, svaka se bošnjačka privatnost može naći na pretresu. Mi nemamo drugog izbora osim odbrane.
Ko se plaši nevidljivog? Onaj što osjeća da njegov vid ne vidi sve. Neznanje se ne plaši nevidljivog. Otud Bošnjaci uopće ne osjećaju strah pred objavom Amerike i Evrope da su tzv. bijeli muslimani, Bošnjaci, najveća prijetnja svjetskom miru. Šta proizilazi iz ove objave? Stvarnost nije močvara, već je rijeka koja nekud nosi, i pretače, sve što se ovog časa događa. Kamo ide novi svjetski rat, taj, protiv terorizma? Ide u Bosnu, na Bošnjake, u to više ne treba sumnjati, jer je objavljeno. Ali…
…Mi smo poražen narod. Sve što smo odbranili u ratu, izgubili smo u miru. I dostojanstvo. I pamet. I moral. I, osjećamo se posve komotno u kostimu poraženih. Genetska, transhistorijska falinka, haman. Protiv čega bi to ovdje Zapad ratovao? Protiv svadbi, recimo. Kao u Iraku. Neko dojavi da se u svatovima nalaze prerušeni teroristi, Zapad derne bombu, pa ti poslije gledaj otklen je vedro. Nemaš se kome žaliti, jer Staljin više ne vlada Rusijom, već cijelim Svijetom, ne smiješ se žaliti, jer Staljin voli hvalospjeve, a hapsi kritike, a i da se odlučiš žaliti, nema te ko čuti, jer su mediji pod Staljinovom kontrolom, pa možeš pričat tarabama ili rešetkama. Život bez govora jednak je smrti.
Rat protiv tzv. islamskog terorizma, koji je upravo objavljen bošnjačkom narodu, nalikovat će, po nekim elementima, na rat koji su protiv miroljubivih civila 1992. povele četničke i ustaške hunte u BiH. Mi ćemo, tako, rahat sjediti, blehnuti u tv, duhovno komunicirati sa regionom i Evropom, i misliti kako je neprevaziđena deviza sigurne budućnosti u poslovici: ko pjeva zlo ne misli. A onda će u komšije planuti kuća. Ko mu je kriv kad nije pjevao – pomislit ćemo. Kad plane i naša, kuća, plač naše djece neće imati ko da čuje. Jer mi smo avlijski narod.
Iza objave rata slijedi rat
“Glas Amerike” je javio da se – “ovih dana aktuelizira teroristička opasnost koju bi za Evropu predstavljali tzv. bijeli muslimani, Bošnjaci”. Dalje se kaže da – “u Briselu nisu iznenađeni posljednjim tvrdnjama o planovima terorista da za terorističke napade na evropske ciljeve koriste bijele muslimane Bošnjake”.
Da bi nešto u američkoj ili evropskoj politici dobilo konačnu, zvaničnu verziju, ono mora biti lobirano, građeno, poput kuće koja na kraju dobije štender. Ova konačna verzija proglašavanja Bošnjaka za najveću prijetnju evropskoj sigurnosti pojavljivala se dosad mnogo puta u tekstovima velikosrpskih i velikohrvatskih autora. Pošto, s bošnjačke strane, to niko nije pratio, a time ni demantirao, logičan rezultat je briselsko ozvaničenje Bošnjaka kao terorističke prijetnje.
Dozlogrdilo je nama, a bezbeli i vama, po ko zna koji put objašnjavati kako nema istine izvan teksta, jer tekst formira svijest o stvarnosti. Godinama već mi upozoravamo na specijalni medijski rat koji se vodi s ciljem preoblikovanja istine o genocidnoj agresiji, kako bi srpsko-hrvatski agresor dobio dimenziju žrtve, a kako bi bošnjačka žrtva postala agresor. Beogradu i Zagrebu, pisali smo već, isplati se uložiti milione maraka u sarajevske medijske plaćenike i intelektualne teroriste, koji će za hegemonističke račune ovdje izmišljati tzv. islamski terorizam. Ko ne vjeruje, neka pogleda četničke i ustaške internet sajtove, pa će tamo pronaći tesktove iz “Slobodne Bosne” i ostalih plaćeničkih medija. Smatrali smo da za Bošnjake nema bitnijeg projekta od suprotstavljanja medijskoj agresiji. Pokušavali smo razdrmati upesnićenu bošnjačku politiku, krcatu parama, da uloži sredstva u formiranje tima koji bi pratio ove podvale i na njih reagirao. Nismo uspjeli ni za milimetar pokrenuti makar jednog bošnjačkog političara, a kamo li njih sve, da razumiju kako i njihove šićarske perspektive ovise od ovog pitanja. Pošto niko ništa nije učinio, stiglo smo evo do kapitulacije, do svršenog čina, do pobjede tekstualne laži nad netekstualnom istinom, do – briselskog proglašavanja Bošnjaka za najveću prijetnju evropskoj sigurnosti. Gore, teže, opasnije – ne postoji. Jer, iza objave rata slijedi rat.
Na žalost, ni ovo ozvaničenje poraza naše pameti nije uzbudilo bošnjačke političare. Oni šute kao da se ništa nije dogodilo. K’o vele, nećemo stradati mi, jer mi smo važni, stradat će buranija, a da li je ta buranija kriva ili nije, Bog sami zna. Neće biti da je tako, jer stradat će istina o bošnjačkoj žrtvi! Svi slobodoumni ljudi su svjedoci kako se rat protiv tzv. islamskog terorizma abortirao u farsu, upravo zbog promašenih, lažnih ciljeva. Niko normalan nema ništa protiv progona terorista, ali svako normalan se gnuša Guantanama, Abu Ghraiba, tajnih CIA-inih zatvora, umobolnog tlačenja nevinih ljudi, serijskog ubijanja muslimana po Iraku i Afganistanu, što ne samo da podsjeća, već po zločinstvu nadgrađuje grozomoru Hitlerovih konc-logora. Otud slutimo da rat protiv tzv. islamskog terorizma u Bošnjaka nema za cilj borbu protiv terorizma, već ima za cilj izmišljanje terorizma u Bošnjaka. Zalud nam je misliti da u Bošnjaka nema nikakvog terorizma, jer tekst, evropski, briselski, tvrdi drukčije. Spram te laži, ni jedan bošnjački političar nije suprotstavio istinu. Problem je tako ozbiljan, i dramatičan, da bi već ovog časa ekipa bošnjačkih eksperata morala danonoćno raditi na hitnoj pripremi materijala kojom bi se opovrgnule ove laži. Ali, u nas se kahveniše, jer, što reće Šaćir Filandra, a njemu se vjeruje – nikada u povijesti nismo bolje stajali. Tako dobro stojimo da smo proglašeni najvećom prijetnjom svjetskoj bezbjednosti. Zalud je, ponavljamo, što to nije istina, jer, istina je: tekst.
Bošnjačka agresija na Evropu
Insan vidi ono što hoće da vidi. U nekog je to htijenje formirano znanjem, u nekog neznanjem. Onaj što ne zna, ne može ni htjeti dalje od neznanja. Onaj što zna, htio ili ne, komparira ranije spoznaje sa time što se danas događa. Za mnoge je pregolemo reći da je Evropa objavila rat Bošnjacima. I za nas je. Ali, u globalizacijsko vrijeme kad se ratovi više ne vode konvencionalnim sredstvima, jer nema svrhe muhi ratovati protiv međeda, rat mijenja formu. Sadržajno, porobljava se narod, uzima se zemlja, ali, formalno, rat drukčije izgleda. Pogotovo kad nema neprijatelja, kao što ga nema u Bosni, pa ga valja izmisliti i medijskom svevlašću ovjerodostojiti. Taj rat protiv Bošnjaka vodit će se onako kako je komunistički režim, zarad vitalnosti, izmišljao neprijatelje, te hapsio, progonio i likvidirao pojedince.
Najveći zabunluk u ovoj kvalifikaciji odnosi se na pitanje – da li je to rat protiv Bošnjaka, ili je to rat protiv nekakvih pojedinaca koji, bili stvari ili izmišljeni, postaju zvanična meta Amerike i Evrope?! Svikli smo da se rat vodi protiv naroda, pa ne računamo da je rat protiv nekakvih pojedinaca iz našeg naroda i rat protiv nas. Međutim, zvanični Brisel nije razdvojio Bošnjake od nekakvih pojedinaca. Formulacija se decidno odnosi na – “bijele muslimane, Bošnjake”. Kolektivni kontekst je upotrebljen nekoliko puta. Recimo, kaže se: “Oni bi se, kao evropski narod, lakše probijali do meta, od kojih im je jedna u neposrednoj blizini, vojna misija Brisela u BiH”. Dakle, Brisel proziva sve Bošnjake kao potencijalnu opasnost! Šta to znači? Nema Bošnjaka koji nije pod prismotrom! Svaki Bošnjak je potencijalni terorista! Svaka bošnjačka kuća je potencijalna ćelija Al-Kaide. U skladu sa boljševičkom doktrinom tzv. preventivnog rata, svaka se bošnjačka privatnost može naći na pretresu.
Voljeli bismo da je Brisel drukčije formulirao ovu bezveznu zebnju. Nije se moralo govoriti o bošnjačkom narodu kao o opasnosti, moglo se opreznije kazati, recimo, da se sumnja da u BiH postoje pojedinci koji su prijetnja sigurnosti. Da li je slučajno zaobiđena opreznija formulacija, i da li je slučajno kompletan bošnjački narod osumnjičen za terorizam? Slučajnosti nema.
U nastavku se kaže da će “teroristi za terorističke napade na evropske ciljeve – koristiti bijele muslimane Bošnjake”. Kao, eto, ovih Bošnjaka ima na lageru pa ih možeš koristiti kako ti prahne. Utom se, u brlogu nebuloza, pojavljuje i jedan zvaničnik, predsjednik Evropskog centra za strategijsku sigurnost i obavještajne poslove Klod Monik, koji govori kako bi bijeli muslimani mogli napasti EUFOR, ali i da bi, pošto su bijeli, mogli napasti i bilo gdje u Evropi: “Nije teško iz Bosne otići u neki drugi dio Evrope i napasti, naprimjer, američku ambasadu u Italiji, NATO bazu u Grčkoj ili neku od evropskih meta u centralnoj Evropi” – kaže on. Iako dosad ni u BiH, ni izvan, niko nije stradao od tzv. islamskog terorizma u Bošnjaka, o kojemu je napisano na hiljade tekstova, ovaj evropski zvaničnik raspliće kataklizmatsku viziju bošnjačke agresije na Evropu.
Još dalje je otišao glavni italijanski islamofob, navodni ekspert za Al Kaidu, Lorenco Vidino, koji u jednoj poljskom dnevnom listu tvrdi kako se vrši regrutacija za terorističke akcije muslimana koji su 90-tih izbjegli u Zapadnu Evropu. To znači da bi se na udaru evropskog rata protiv Bošnjaka mogle naći i bošnjačke izbjeglice u Evropi.
Priprema za Sibir
U međuvremenu, na domaćem se terenu intenzivira medijska priprema za Sibir. Već smo svikli da Senad&Senad redovno plasiraju izmišljotine koje preko četničkih i ustaških internet sajtova oblete planetu, tipa one budalaštine da se u selu Klokotnica prodaje živa za trovanje vodovoda po Italiji. Baš u Klokotnici! U izmišljomaniju su se neki dan uključile i “Nezavisne novine” heroja Kopanje, sa tekstom o misterioznom kombiju iz kojeg izlijeću odredi vehabija koji marišu parove što se ljube po sarajevskim parkovima. Kompletan tekst je zasnovan na rekla-kazala izvorima, a što je priznao i novinar “Nezavisnih”, koji je, u traženju izjave od našeg urednika izlanuo da je za događaj čuo od svoje drugarice. A drugarica je, bezbeli, jal Sanja, jal Tanja, jal Vanja.
Pošto u Sarajevu više ne izlazi ni jedan bošnjački revijalni magazin, i pošto sve što izlazi biva finansirano sa srpsko-hrvatskog i islamofobijskog kazana, prošlog ste vikenda mogli zapaziti da su sve plaćeničke revije posvećene otkrivanju tzv. islamskih terorista. Ova hajka će se nastaviti, jer je i definitivno ozvaničena kao evropski rat protiv Bošnjaka.
Ako ne želimo, a haman ne želimo, da naše sinove mlate pendrecima iz čista mira, da nam granatiraju dženaze i svadbe, da nas hapse i drže u zatočinštvu bez razloga, da nam pretresaju kuće, maltretiraju žene i djecu, da se iživljavaju nad našim časnim životima – mi se moramo braniti: tekstom. Drugog oružja, osim teksta, mi nemamo.
Broj 169, 28. IV 2006.