Velikosrpski mediji po prvi put tzv. islamski fundamentalizam izmišljaju izvan SDA, što nam ukazuje da Tihićevu politiku razumijevaju kao partnersku. Po najnovijim izmišljotinama “bosanski Hamas” i “samoubilačke šehidske akcije” treba da se realiziraju zbog nezadovljstva tzv. fundamentalista politikom SDA.
Velikosrpski mediji pokrenuli su novu ofanzivu za izmišljanje tzv. islamskog terorizma u Bošnjaka. Sve se odvija po starim, uhodanim obrascima, jedino se mijenjaju konteksti. Već 15 godina velikosrpski mediji izmišljaju tzv. islamski ekstremizam i tako legitimiziraju četničko zločinstvo. Američki sukob sa civilizacijom dao im je za pravo. Sa aspekta historije i istine, koje se proizvode tekstom, nebitno je što u Bošnjaka nikada nije bilo, niti će biti, tih gluposti. Bošnjaci znaju gdje žive, i znaju koliko se mogu protegnuti. Tolerancija je uvjet opstanka.
Velikosrpske medije odveć ne zanima istina: muha je međed, a međed je muha. No, istina zanima nas. Trebamo znati šta se to o nama piše, kako bismo vazda imali na umu sa kakvim budalama deveramo.
Pečat SDA
Stariji čitaoci pamte da je beogradski nedjeljnik „Nin“ bio najvažniji politički magazin u bivšoj Jugoslaviji. Ovaj je list vazda okupljao najjača državna pera, stratege, agente, političare… U vrijeme Miloševićeve ekspanzije, „Nin“ je formulirao zločinačku ideologiju. Šteta je što bošnjački političari ne čitaju ovaj list, jer bi i prije nekoliko godina mogli saznati za lobističku operaciju zamjene manjeg bh. entiteta za suverenitet Kosova. Iz „Nina“ se mogu čitati naredni velikosrpski potezi.
U ovom je listu objavljen tekst pod naslovom „Čekajući bosanski Hamas“, koji potpisuje neki Zoran Ćirjaković. On opisuje navodno oduševljenje Bošnjaka pobjedom Hamasa na izborima u Palestini, te dodaje: „Da li je došlo vreme za stvaranje ‘bosanskog Hamasa’ jedno je od glavnih pitanja koja sebi postavljaju bošnjački islamisti”. Autor u nastavku rasteže i nateže tezu kako je “sve više bošnjačkih islamista koji veruju da je SDA odigrala svoju ulogu, da je prevaziđena i nesposobna”.
Ova nam se beogradska rehabilitacija SDA čini znakovitom u kontekstu izjave Milorada Dodika, premijera RS, koji je u intervjuu baš za “Nin” kazao da su – “ustavne promjene učvrstile međunarodnu poziciju Republike Srpske”. Znamo već da su te i takve ustavne promjene podržane od Tihićeve SDA. Sada najednom ispada da je SDA suprotstavljena tzv. islamističkim tendencijama, iako je ova stranka za velikosrpske medije oduvijek bila udarna tačka tzv. islamskog fundamentalizma.
S obzirom da se naša javnost nalazi u rigidnoj informativnoj blokadi i da se informacije o karakteru tzv. ustavnih promjena teško probijaju do javnosti, morat ćemo u par rečenica objasniti o čemu se radi. Dejtonski sporazum nije nikada ratificiran od Parlamenta BiH. Nametnut je. Ako se usvoje ove lažne ustavne promjene, Parlament BiH će priznati dejtonski Ustav, a Bošnjaci će, tako, po prvi put, svojom, demokratskom voljom, priznati Republiku Srpsku. Ono što dugoročno slijedi jeste odlazak visokog predstavnika, blokada institucija i otcjepljenje Republike Srpske. Srbi ovo znaju, a Tihić i kompanija se prave da ne znaju. Srbi ne kriju da su zadovoljni Tihićevom i Lagumdžijinom uslugom, i otuda proizilazi velikosrpska rehabilitacija SDA, kao stranke koja je navodno suprotstavljena tom izmišljenom tzv. islamskom ekstremizmu. Nije se đabe predsjednik SCG Marović pred tv kamerama u Briselu onako srdačno ljubio sa Sulejmanom Tihićem. Ljubio bi ga vala i ja, da sam Srbin.
Kantar fundamentalizma
U nastavku ovog teksta autor navodi kamaru (mojih) citata kojima poktrepljuje svoju tezu da su ti bejagi fundamentalisti nezadovoljni politikom SDA, što bi značilo da im treba “bosanski Hamas”, dakle, radikalizam. Iz konteksta se razaznaje da je moja malenkost glavni ideolog tog “bosanskog Hamasa”. Vala, kad sam mogao u “Slobodnoj Bosni” biti proglašen komesarom Patriotske lige i komandantom vehabija, zato ne bi i u “Ninu” mogao postati glavni filozof u Hamasu! Evo kako to izgleda u “Ninovom” tekstu:
– “Fatmir Alispahić, bivši kolumnista ‘Oslobođenja’ koji je postao uvodničar ‘SAFF-a’, najpopularnijeg fundamentalističkog časopisa u Bosni, govori o ‘krizi liderstva’ i ‘retardaciji bošnjačkog političkog faktora’. Vlast SDA, kako piše Alispahić, ‘ustrojena je po komunističkom obrascu’. On zamera da je SDA džamijama dala ulogu kakvu su imali opštinski komiteti u sprovođenju volje CK SKJ.”
Tačno. Autor je pošteno prenio moje riječi. Ali, nejasno je kako se ovakav kritički stav prema SDA i svojevremenoj pojavi pretvaranja džamija u partijske ćelije može zvati fundamentalističkim?! Valjda bi se istinski fundamentalista upravo zalagao da džamija i stranka budu jedno.
Autor izvaljuje novu nebulozu kad tvrdi da – “potrebu za snažnim, istinski islamskim pokretom u Bosni sve nezadovoljniji fundamentalisti nalaze i u činjenici da je SDA sasvim instrumentalizovala Islamsku zajednicu Bosne i Hercegovine”. Pa zar može biti većeg fundamentalizma od političke instrumentalizacije Islamske zajednice?! …Nema logike! Zašto bi fundamentalisti bili protiv fundamentalizma?
Osobno, kroz mnogo tekstova sam kritikovao, ne nakanu SDA da instrumentalizira Islamsku zajednicu, već dopuštanje Islamske zajednice da bude instrumentalizirana od jedne stranke, ma koje, jer smatram da Islamska zajednica treba da bude moralna kapa svim našim strankama. Svojevremeno bratstvo SDA i IZ je gušilo pluralizam i dembelilo SDA, te sakatilo naše istinske potencijale koji samo u pluralnom i kritičkom ambijentu mogu doći do izražaja.
U tekstu “Čekajući bosanski Hamas” prepoznao sam mnoštvo citata iz mojih tekstova, kojima se nemušto potkrepljuje teza o radikalizmu. Recimo, moja rečenica da su “Bošnjaci najpotlačeniji i najprogonjeniji narod u Evropi” koristi se kao dokaz o radikalizmu, iako se radi o konstataciji koju se nema čime oboriti. Očito da je “Ninovom” komentatoru neko iz Sarajeva doturio pošiljku mojih tekstova i preporučio mu da baš na ovoj, na njegovu žalost pogrešnoj adresi, treba tražiti ideološku okosnicu “bosanskog Hamasa”. On opservira moj stav da “ključne bošnjačke institucije nisu učinile nikakav iskorak koji bi vodio ka samoodrživosti”, i u tome vidi tendencu radikalizacije. Potom se bavi mojom kritikom ambicije reisa Cerića da se nametne kao lider u Bošnjaka, budući da sam mnogo pisao kako Bošnjacima nije potreban lider, već liderska ekipa.
– “Otpor Cerićevim željama ne dolazi samo iz umerenog krila Islamske zajednice. (…) Ima i islamista koji shvataju da problem nije samo u neprikladnosti reisa Cerića za lidersku poziciju. Alispahić piše da bi bilo štetno za Bošnjake ‘u evropskom okruženju gdje nijedan pravoslavni ili katolički sveštenik nije nacionalni lider’ ako bi jedan mula dobio ključnu ulogu.”
Opet ista nebuloza! Pa ako sam ja taj islamista, taj neumjereni musliman, upravo bih se trebao zalagati da nam vjerski poglavar vodi politiku. Pa kud puklo da puklo.
Autor poručuje kako omekašana SDA više ne može držati pod kontrolom “mlade, radikalne propovednike koji ignorišu pravila Islamske zajednice”, a to se argumentira tezom da se “skoro polovina budućih imama danas školuje u arapskim zemljama, gde razne militantne salafističke struje imaju ogroman uticaj na studente”. Tekst se zaključuje sljedećom rečenicom: “U Bosni proporcionalno raste i broj onih koji veruju da ne treba slediti samo Hamasov humanitarni angažman, već i njegovu ‘vojnu strategiju’ čiji su stub samoubilačke ‘šehidske akcije’.”
A kad smo već kod Hamasa, zanimljivo je da nefundamentalističko “Oslobođenje” afirmira stav Riada Malkija, direktora Palestinskog centra za širenje demokratije, koji tvrdi: “Hamas je daleko od džihadskog mentaliteta”, te smatra da će Hamas sve iznenaditi svojom umjerenošću i fokusiranošću na društveno-ekonomska pitanja.
No, u ovoj igri, ponavljamo, nije istina ono što jeste, već tekst koji ima jaču medijsku i političku podršku. Zato je Hamas postao simbol tzv. terorizma, i zato sam ja, ni-luk-jeo-ni-luk-miriso, u “Ninu” citiran kao kantar fundamentalizma.
Dezinfekcija četništva
Po velikosrpskim webovima kola još kamara sličnih tekstova. Znakovit je tekst pod naslovom “Đavoli, i to beli”, gdje se govori o bjeloputim muslimanima, bejagi saradnicima Al-Kaide. Navode se dijelovi Izvještaja Komisije za borbu protiv terorizma Američkog kongresa, čiji je lider nekakav Jozef Bodanski. Tvrdi se da mudžahedini iz sjeverne Afrike dolaze na Balkan, a posebno u BiH. Evo kako to izgleda:
– “Jozef Bodanski već godinama upozorava na prisustvo islamskih terorističkih organizacija na Balkanu, prvenstveno u BiH. U njoj i danas, po njegovim riječima, postoji nekoliko jakih i dobro organizovanih grupa, odgovornih Osami bin Ladenu. Bodanski je svojevremeno kazao da u BiH i dalje postoje logori za obuku mudžahedina, što je, tvrdio je on, poznato vlastima u Sarajevu, ali i predstavnicima međunarodne zajednice.”
Bilo bi krajnje vrijeme da nam Bodanski dojavi gdje se nalazi makar jedan od tih logora pa da odemo tamo i napravimo reportažu. Bilo bi dobro da nam Bodanski kaže čemu već godinama služe ti logori. Ili, mogao bi nam i novinar “Nina” pojasniti šta sve ovo vrijeme čekaju toliki islamisti koji su obučeni za “šehidske akcije”. Valjda bi toliki teroristi dosad bacili makar jednu petardu u haustoru. Jasno je, sve je plod prljave i funkcionalne mašte, koja pokreće tzv. rat protiv terorizma, i koja u balkanskim prilikama odlično služi medijskoj i pravosudnoj dezinfekciji četništva.
Sve ovo neće biti ubitačan problem dokle god o nama lažu drugi. Grdno doba nastupit će kad o nama počnu lagati naši. Za vlast, za kocku, za drogu, svakakva se zla znaju počiniti. Kad bismo sve ovo što je trabunjao “Nin” bacili niz vodu, ima nešto što nikako ne možemo. Treba strepiti od mogućnosti da bošnjačka politika postane instrument za proganjanje Bošnjaka, ovih iz ovog ili nekog drugog izmišljenog “bosanskog Hamasa”. Možda od slutnje, ako Bog da, neće biti ništa. Ali, iskustvo nas uči oprezu.
Broj 166, 17. III 2006.