Naše pravusuđe, zasad, ne vjeruje komandantu EUFOR-a, čim ne sankcionira opasne laži Senada Avdića koje ugrožavaju bezbjednost BiH i sramote našu zemlju po svijetu. Jer, Senad je Avdić karika u lancu iz Karađorđeva, njega štite četnici i ustaše, u svim varijantama i kostimima; on ima status paradržavnog spomenika u ovoj dejtonskog paradržavi u kojoj zločinci dobijaju slobodu i čast, a patrioti progon i poniženje.
Prema obavještajnim informacijama, velikodržavni srpski i hrvatski lobiji sarajevskom magazinu “Slobodna Bosna” plaćaju u prosjeku oko 100.000 maraka za svaku izmišljotinu u kojoj se tvrdi da je BiH utočište tzv. islamskih terorista. Za državne budžete ovih zemalja iznos od par stotina hiljada maraka mjesečno, kojim se pokrivaju medijske operacije izmišljanja tzv. islamskog terorizma u BiH, ne predstavlja nikakvo opterećenje. Efekti su višestruki, pošto izmišljotine “SB” prenose četnički i ustaški internet sajtovi, ali, što je ubitačnije, i mnogi islamofobijski mediji u Svijetu. Strateški cilj partnera iz Karađorđeva je da se ove izmišljotine objavljuju upravo u Sarajevu, jer to daje vjerodostojnost kojekakvim konstrukcijama o djelovanju Al-Kaide u BiH. Policijski magazin “SB” u toj predstavi glumi lučonošu slobode i demokratije, jer u mudžahedinskom Sarajevu ima hrabrosti da razotkriva i osujećuje akcije globalne terorističke mreže. Površni zapadni čitalac, koji muslimane gleda kroz imperijalne stereotipe o sabljama, kamilama i gajtanima, prihvatit će fantazmagoriju o terorističkim sklonostima bosanskih muslimana. Jer, jal si musliman, namah si iracionalan, ošinut u glavu, namah ćeš okačit bombu na se i odletiti u zrak na autobuskoj stanici. Zapadni mentalni ljenguzi neće plaho zavirivati u činjenice, u dobrohotnost bosanskih muslimana, jer taj tromi um funkcionira na stereotipima. Zato izmišljotine “SB” imaju kupca na svjetskom buvljaku fobija. No, hajcanje fobija nije samo sebi cilj. Adresa su zapadni diplomatski lobiji koji još uvijek prekrajaju sudbinu Balkana. Suština ove operacije je u slabljenju moralnog kredibiliteta bošnjačke žrtve i u jačanju separatističkih pozicija partnera iz Karađorđeva. Onoliko koliko se Zapad bude plašio Bošnjaka, kao navodne smetnje balkanskoj stabilnosti, toliko će biti jake srpske i hrvatske kočije za čerečenje Bosne. Pri tome bošnjačka žrtva gubi svaki smisao, kao što smisao gubi i odgovornost svesrpstva i svehrvatstva za agresiju i genocid u BiH. Redizajniranjem istine s&h genocidnost prerastaju u misionarstvo evropske odbrane od tzv. islamskog terorizma, dok iz bošnjačke žrtve hlapi moralna odgovornost Zapada za najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata. Kad bi se preračunala samo cijena bosanskih hektara koje će za koju deceniju prigrabiti što Srbija, a što Hrvatska, a naspram cijene ove medijske operacije, od koje ovisi dekredibilizacija Bošnjaka, ispostavilo bi se da će Srbija i Hrvatska uložiti dlaku, a dobiti frizuru. Za profesionalne novinarske šlajbuke, koji po tekstu jedva mogu uzeti 100 maraka, izgleda nevjerovatno kad neko negdje za jedan tekst klapi 100.000 maraka. Ali, to što čini “SB”, to nije novinarstvo, već profesionalna i patriotska prostitucija. Zato agenti ovog lista, i bratskih ih medija (FTV, 60 minuta, Start, Oslobođenje…) danas imaju više para nego najveći tajkuni; oni kupuju četverosobne stanove u centru Sarajeva, vozaju najnovije modele automobila vrijedne 50-tak hiljada maraka, ljetuju na Havajima… U novinarstvu nema raskoši. U izdaji, pak, ima. Varljive.
Portparol cijele planete
Ambicija da se pobroje sve monstruozne izmišljotine “Slobodne Bosne” morala bi imati naučno-istraživački karakter. Novinski tekst po svojim kapacitetima ne može sagledati i taksativno navesti šta je sve izmišljala “SB”, niti može analizirati patološku i profitersku prirodu ovog zuluma. Šteta je što uhljupska bošnjačka politika nema ambiciju da u ime nacionalnih interesa zavješta jedan istraživački rad na ovu temu. Jer, preko aktivnosti “SB” razaznaje se nastavak agresije na Bosnu i Bošnjake.
Ne samo da nemamo strateškog odnosa spram medijske agresije, već niko ne reagira ni na izdvojene slučajeve. Evo, nedavno je “SB” (br. 455) objavila jednu jeftinu i opasnu izmišljotinu – da Al-Kaida u BiH planira akciju trovanja vodovoda po Italiji. Nije reagirao niko, a sav je Zapad saznao za ovo senzacionalno otkriće. Evo uvoda teksta koji je potpisao Senad Avdić:
“Dramatične su se diplomatske i obavještajne prepiske vodećih zapadnih zemalja u posljednjih 10-tak dana razmjenjivale daleko od očiju javnosti! (…) Iako su ‘Slobodna Bosna’ i njeni novinari višestruko upozoravani da ne bi trebali sa sadržajem te prepiske ‘uznemiravati javnost’, naši su se novinari ipak odlučili…”
Samo budala može povjerovati u vjerodostojnost ovih naivnih konstrukcija! Ispade da je Senad Avdić tolikačka marka pa da ga vodeće zapade zemlje obavještavaju o svojoj tajnoj prepisci!? Nemaju vlade Amerike, Britanije, Francuske, Španije, itd. pametnija posla nego da baš Senada Avdića informiraju o obavještajnim tajnama. Ali, ne lezi vraže, hajde de što ga obavještavaju, kao da je on njihov amidžić, već se sa njim konsultiraju, lično – da li bi te tajne trebalo ili ne bi trebalo objaviti. A on, Senad Avdić, pošto je iznad njih, najglavniji, on ti njih ne posluša, pa tajne objavi, jer su mu draži čitaoci “SB”, nego sve zapadne vlade zajedno. Nije ti njega briga što odaje najveće svjetske tajne, jer ipak je on taj koji odlučuje šta će zapadne zemlje objaviti, a šta neće. On ti ga dođe nešto kao portparol cijele planete. …Čim na svoju ruku može donijeti odluku da provali tajnu, baš njemu dostupnu prepisku vodećih zapadnih zemalja.
Ovakve fikcije su, inače, svojstvene šizofreničarskim umovima, koji umisle da su toliko bitni da vladaju jal državom, jal planetom. Pred nama je, dakle, citat koji nedvosmisleno ukazuje da je Senad Avdić sebe prikazao kao važnu kariku u obavještajnim poslovima zapadnih zemalja. Tu nema nikakve greške. Evo, svako to može pročitati i vidjeti koliko je sati u glavi Senada Avdića.
Ali, idemo dalje, u njegovom tekstu ima još blentavih konstrukcija…
Certifikat gluposti
“Priča otpočinje prije nekoliko nedjelja na području Doboja gdje se obrelo dvoje ljudi sa italijanskim dokumentima koji su stigli na preporuku svojih navodnih prijatelja iz Afrike, inače ‘bosanskih ratnih veterana’ trenutačno nastanjenih u Italiji. Nakon što su ih bosanski domaćini tradicionalno gostoprimljivo primili i zbrinuli, gosti iz Italije su prešli na konkretnu stvar: ‘Treba nam u što je moguće kraćem roku pet kilograma crvene i pet kilograma sive žive. Novac uopće nije problem’.”
Pošto se Senad Avdić prethodno pozivao na tajnu prepisku vodećih zapadnih zemalja, to bi ga značilo da se u toj prepisci našao ovaj dio gdje je potanko opisano kako su tekli pregovori o nabavci jal crvene jal sive žive. Koliko znamo, stilistika obavještajnih dokumenata ili službene korespondencije nema literarne elemente, pa će prije biti da je Senad Avdić sve to izmislio. Ali, sto mu gromova, pa mogao je malo pametnije izmišljati. Pođimo, recimo, od Avdićeve nepismene konstrukcije koja glasi “gostoprimljivo primili”. Učenik osnovne škole bi za ovaj bućkuriš dobio jedva tricu, ali “naš najbolji novinar” ima pravo na nepismenost. Helem, ispade da su domaćini tradicionalno gostoprimljivo primili te, bezbeli, tzv. islamske teroriste koji traže živu. Prvo, kako je Senad Avdić mogao znati za taj gostoprimljivi prijem, i za tačan sadržaj dijaloga? Drugo, ako su ti Afrikanci došli kod nekoga ko prodaje živu za trovanje ljudi, nema logike da ih tako opasan švercer ugošćuje u skladu sa bosanskom tradicijom. Ko biva, hanuma je iznijela baklavu i šerbe, čeljad su trčkarala okolo, a onda je babo iz sehare izvukao malo žive, izvagao, kao paprike i patlidžane, pa otrov za trovanje Italijana pazario sa teroristima Al-Kaide. Jer, fakat, Avdićev “tradicionalni gostoprimljivi prijem” upućuje da se trgovina živom odvijala u kućnom ambijentu, što bi ga značilo da naš narod po kućama drži tu živu. Po tome smo, garant, posebni, jer žive nema u Italiji, a da bi se Italijani potrovali živom valja zapucat čak u Bosnu da se taj belaj nabavi. Ko zna, možda samo u nas živa raste na granama, pa nam dođe kao privredna grana, za izvoz i trovanje poštenog svijeta. Neko, recimo, sadi, ubire i izvozi kukuruz, a naši domaćini, seljaci, sade, beru i izvoze živu.
Još jedan momenat iz Avdićevog citata ukazuje da se radi o glupavoj konstrukciji. Avdić je haman prisluškivao po Doboju pa bejagi zna kako su teroristi kazali da “novac uopće nije problem”. A što bi bio problem? Valjda se zna pošto je pet kila žive na crnom tržištu? Valjda su teroristi došli na pravu adresu, čim su do Doboja zapucali iz Italije? Neće valjda tako opasan posao obavljati na amaterskoj adresi? Kazati prodavcu žive za trovanje ljudi da “novac nije problem”, van svake je pameti. Novac se podrazumijeva.
Da ne duljimo… Tekst Senada Avdića je logički šupalj sa svih strana. Ta brljotina ukazuje jedino na patološke literarne ambicije svoga autora koji je našao isplativ razlog da izmišlja opasne budalaštine, toliko naivne, glupave, truhle, da ih ne bi štampao ni jedan izdavač roto-romana. U odnosu na te logičke šupljine, lahko bismo ustvrdili da je Senad Avdić glup čovjek, ali nas u tome sprečava činjenica da je njegova glupost: prvo, unosan privatni biznis; drugo, opasnost za našu zemlju.
Paradržavni spomenik
Glavni izvor profiterstva “Slobodne Bosne” su srbijanski i hrvatski budžeti, koji su do daljnjeg otvoreni za svaki vid uništavanja Bosne i Bošnjaka. To ne znači da su sve zapadne zemlje voljne sudjelovati u nastavku s&h agresije. Tim prije što proizvodnja laži o tzv. islamskom terorizmu u BiH pravi lakrdiju od stvarne borbe protiv tog terorizma. Ispada da zapadne vlade imaju isti oblik retardacije kao Senad Avdić. Zapadne vlade definitivno ne žele da njihov medijski advokat u BiH bude neozbiljna i neuračunljiva osoba poput šefa “SB”. Zato je komandant EUFOR-a, general Dejvid Liki, 24. VIII 2005., dao sljedeću izjavu: “EUFOR nema informacija o takvim aktivnostima, jer da imamo bar indicija da se tako nešto dešava u ovoj zemlji, istog momenta bismo zajedno sa lokalnom policijom adekvatno reagirali.”
Dakle, kome ćemo vjerovati: Senadu Avdiću, koji se stoput dokazao kao patološki lažov, ili komandantu EUFOR-a koji tvrdi da u BiH nema tzv. islamskih terorista? Naše pravusuđe, zasad, ne vjeruje generalu Likiju, čim ne sankcionira opasne laži Senada Avdića koje ugrožavaju bezbjednost BiH i sramote našu zemlju po Svijetu. Jer, Senad je Avdić karika u lancu iz Karađorđeva, njega štite četnici i ustaše, u svim varijantama i kostimima; on ima status paradržavnog spomenika u ovoj dejtonskog paradržavi u kojoj zločinci dobijaju slobodu i čast, a patrioti progon i poniženje.
Senad Avdić će 4. decembra, u 15 sati i 45 minuta, održati predavanje na međunarodnoj konferenciji o BiH, koja će se održati u Frankfurtu. (Više:
http://www.soz.uni-frankfurt.de/bosnien/bosnisch_konferenz.htm) Njegovim se lažima vjeruje. Njegove su laži roba na tržištu. Naša istina ne služi ničemu. Jer nema istine bez volje i moći.
Broj 152, 2. IX 2005.