Jedan od najmoćnijih zapadnih servera je oboren u koordiniranoj akciji svjetskih hakera nekoliko sati nakon što je na njemu postavljena stranica na kojoj su objavljeni argumenti o izmišljanju antisemitizma u Sarajevu. Stoga se akcija klevetanja Bošnjaka za antisemitizam treba smatrati operacijom globalnih razmjera. Na žalost, bošnjačka politika o svemu ovome nema pojma.
Do prije mjesec-dva nisam čuo za Rože Garodi. Kad je kreknula hajka za izmišljanje antisemitizma u Bošnjaka, zvalo me mnoštvo znanih i neznanih da mi preporuče Garaudyjevu knjigu “Mitovi utemeljitelji izraelske politike”. Pitao sam ih gdje se knjiga ima nabaviti. Rekli su, u svakoj knjižari. Opirao sam se ovoj preporuci, jer me ta tema uistinu ne zanima. Ali, onda sam u jednoj sarajevskoj knjižari nabasao na ovu knjigu, slobodno izloženu u izlogu, i kupio je za 15 maraka. Knjiga je objavljena u zagrebačkoj izdavačkoj kući “Croatiaprojekt”, 1998. godine, a prvi put je izišla u Parizu dvije godine prije. Pošto me, uprkos svemu što mi se dogodilo, cionistička tema i dalje ne zanima, knjigu sam pročitao napreskok, i u nekim poglavljima podvukao zanimljive dijelove. Ovaj tekst sada ne pišem zbog Garaudyja, već zbog nekoliko paralela koje se mogu uspostaviti sa sarajevskim slučajem izmišljanja antisemitizma.
Zavjera protiv istine
Iako se čini da je cijeli slučaj prošao, jer bh. mediji više ne govore o “antisemitskoj hutbi” na TV Alfa i “antisemitizmu bošnjačkog fašiste Fatmira Alispahića”, stvari na internetu izgledaju posve drukčije. Na ovoj globalnoj informativnoj mreži razmnožava se broj tekstova o tom – izmišljenom – antisemitizmu u Bošnjaka. Uz to, komunistički crvi u Islamskoj zajednici su se počeli hraniti širenjem straha, pa im je sad glavna fobija da “tek slijedi istraga”, k’o u stara golootočka vremena. Zalud što je sve laž, što je sve izmišljotina, taj komunistički crv je sviknut da potpomaže montirane progone, jer nema snage ni pameti da lupi glavom od sto i da kaže: dosta!
Stoga i pored dobre volje da se više ne bavimo ovom temom, ovi procesi nas obavezuju da nastavimo priču o izmišljanju antisemitizma u Sarajevu. To jeste mučno i nama i čitaocima, ali šta da radimo kad desetine internet sajtova u Italiji, Francuskoj, Britaniji, pa i Mađarskoj objavljuju laži o nama. Radi se, dakle, o operaciji širih, međunarodnih razmjera, očito s ciljem da se pored tzv. islamskog terorizma u Bosni, i kod Bošnjaka, izmisli i taj antisemitizam, s kojim također nismo nikada imali nikakve veze. Danas tek možemo pretpostaviti da ove izmišljotine odgovaraju velikosrpskom i velikohrvatskom konceptu, koji jačaju sa međunarodnim slabljenjem i sramoćenjem Bošnjaka. Ali, očito je, to odgovara i nekim globalnim silama, što bi trebalo da zabrine bošnjačke funkcionere, koji, očito, o svemu ovome nemaju pojma. A i kad bi imali pojma, čini se, prije bi pristali da proganjaju nepostojeći antisemitizam, nego da poruče kako je ta izmišljotina još jedan vid nastavka agresije na Bosnu i Bošnjake.
Osobno sam se uvjerio u globalnu informativnu zavjeru protiv istine, u ovom slučaju. Evo i kako… Jedan moj prijatelj na Zapadu, inače univerzitetski profesor i vrhunski informatički stručnjak, ponudio se da izradi moju internet stranicu na kojoj će se na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku naći dokumenti o cijelom slučaju. Ova stranica je prethodno sa jednog servera sklonjena čim se pojavila, a onda je otvorena na drugom. Stranica je sada naslovljena kao www.fatmir.info.ms. Moj prijatelj je nedavno svim stranicama koje su objavile laži o antisemitizmu u Bošnjaka preporučio ovu moju stranicu kao drugu stranu priče. Nije prošlo ni nekoliko sati, a server na kome se nalazila ova stranica je napadnut. Na moje pitanje šta se dogodilo, on mi je uputio mail sljedeće sadržine: “Evo, pročitao sam informacije, da je server, na kojem se nalazi tvoja
stranica, od nepoznatih napadnut. Vrsta napada se zove DDoS (distributed
denial of service). Ova vrsta napada podrazumijeva istovremeno
korišćenje mnogobrojnih mašina (sa različitih mjesta, može i
kontinenata), koje istovremeno šalju svoje pakete sa informacijama na
jedan te isti server i tako ga bukvalno poplave sa elektronskim
brbljanjem, tako da on ne uspije više odgovarati na normalnu
komunikaciju. DDoS je jedna od najopasnijih vrsta napada.”
Kako je moguće da se obori jedan od najjačih servera u jednoj od najjačih zapadnih država? Po srijedi je morala biti organizirana akcija. Nisam stručnjak za informatiku, ali mogu pretpostaviti da je alarmirana organizirana grupa hakera da obori server zbog preporučivanja te moje stranice na kojoj se otkriva projekat izmišljanja antisemitizma u Sarajevu. Ko može u istom času ubaciti u akciju grupu vrhunskih hakera?
Poražavajuće je saznanje o informativnoj blokadi kojom se sprečava makar pravo da se čuje i druga strana. Poražavajuće je što ovi evropski internet sajtovi, i pored mogućnosti da plasiraju istinu, i dalje šire laž. Takav ambijent je vladao jedino još u komunizmu.
Tekstualnost klevete
E, sad, da se vratimo tom Rože Garodi. On je, kako piše u predgovoru, bio marksista, a onda je “izvršio intelektualno samoubojstvo” kad je počeo razvaljivati cionističku politiku manipulacije holokaustom. Za sebe piše: “Imao sam slobodan pristup najvećim nakladničkim kućama, televiziji, radiju, velikom tisku. Bio sam objavio 40 knjiga u svim velikim nakladničkim kućama, prevedenih na 27 jezika, a onda su mi zatvorena sva velika vrata”. Ovu je knjigu morao sam štampati, a mogla se kupiti samo u jednoj rumunskoj knjižari u Parizu. Jednostavno, svi su se plašili ma kakvog kontakta sa Garaudyjem. Iako je Jevrej po rođenju, iako je bio jedan od osnivača Međunarodne lige za borbu protiv rasizma i antisemitizma, optužen je za antisemitizam. On piše: “Naša borba protiv političkog cionizma je neodvojiva od naše borbe protiv antisemitizma”. Dakle, on se i dalje deklarira kao borac protiv antisemitizma. Ali, zalud, jer je i protiv cionizma. Eto, ja se uopće ne bavim garaudyjevskim temama, ali mislim da ću biti žrtva istih modela satanizacije, jer je cilj da se ljudi isprepadaju od mogućnosti da imaju ikakav kontakt sa mnom. A šta je to nego zavođenje u komunizmu oprobane autocenzure, kao najteže osobine totalitarizma?!
Garaudy je u svojoj knjizi umanjivao historičke razmjere holokausta, te razglabao kako se holokaust “politički iskorištava od nacije koja nije ni postojala u vrijeme kad su zločini bili počinjeni”. On čak tvrdi, i nudi primjere, da Izrael organizira antisemitske atentate po Evropi, kad god mu zaprijeti međunarodna osuda zbog zločina nad Palestincima. Mnogo piše upravo o izmišljanju antisemitizma, te o “potpunom vladanju političkog cionizma medijima Amerike i Francuske”. On smatra da postoji čitava industrija “izazivanja protužidovskih reakcija putem provociranja strpljenja nežidovskih naroda”. A na šta je usmjereno izmišljanje antisemitizma u Sarajevu nego na provokaciju? Sva sreća pa je naša inteligencija prozrela i prezerela ovaj pokušaj, čime su Jakob Finci i Srđan Dizdarević pročitani kao osobe koje sramote našu zemlju u inostranstvu, jer nas kleveću za nešto što ne postoji, ni prije, ni poslije njihovog sramnog pokušaja. Ali, sve ovo postoji i opstaje kao tekst, u zapadnim medijima, na osnovu čega diplomatski lobiji stiču utisak da su Bošnjaci tzv. islamski radikali i antisemiti. To što zapadni mediji ne žele čuti istinu, na neki se način poklopilo sa Garaudyijevim opservacijama.
Globalna tiranija
Ovaj kratki tekst ne može navesti sve koincidencije koje upućuju da su modeli izmišljanja antisemitizma svukud isti. Recimo, evo jedne, najočitije. Sjećamo se kako se predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH založio da se Kemal Baković i ja imamo uhapsiti kad god neko oskrnavi Jevrejskog groblje, što je nečuveno, jer se neko optužuje i prije krivičnog djela, a čime se zapravo podstiče činjenje tog krivičnog djela. Dizdarević je rekao: “Predložićemo Ministarstvu unutrašnjih poslova da svaki put kad se ovdje zabilježi slučaj skrnavljenja Jevrejskog groblja ili antisemitski grafiti da prvo privedu gospodina Alispahića i gospodina Bakovića”. A evo šta je rekao francuski ministar policije Pierre Joxe kada je neko oskrnavio Jevrejsko groblje u Carpentrasu: “Nema ni potrebe za policijskom istragom da bi se znalo tko su zločinci krivi za taj rasistički užas”. Ovaj ministar policije bi odmah trebao biti smijenjen, kao i Srđan Dizdarević, jer ruše maksimu pravne države – da je svako nevin dok se suprotno ne dokaže. Ali, očito je da globalna stvarnost preuzima neke komunističke modele, po kojima ministarstvo istine i montirani procesi postaju naša realnost.
Uistinu je bilo lijepo živjeti bez Rože Garodija, i bez spoznaje da neki neljudi zloupotrebljavaju jevrejske žrtve za političke i medijske obračune. Sve je bilo bolje prije par mjeseci. Danas sam ošinut spoznajom da i jedna takva institucija, kakva je institucija holokausta, može biti sredstvo za izmišljanje antisemitizma. Ali, to nije ono najgore. Najteža je spoznaja o postojanju novog svjetskog komunizma, koji se krije iza globalizacijske podvale, a koji zapravo ima za cilj uspostaviti planetarno jednoumlje, gdje će karakter istine i laži određivati onaj ko ima političku i finansijsku moć. To je ono što je zastrašujuće. Kome mi danas možemo pokazati da u Bošnjaka nema antisemitizma? Nikome. Presuda je donesena.
Da li je u ambijentu novog svjetskog komunizma postalo iluzorno išta dokazivati? Evo, svi dokazi o genocidu nad Bošnjacima nisu dospjeli do pomračenih umova, čija opsesija za profitom danas granatira granice humanizma i demokratije, u nastojanju da zagospodari umom civilizacije. U toj globalnoj tiraniji istina i moral više ne igraju ni sporednu ulogu.
Broj 140, 15. III 2005.