Saff

Titina unuka na brdima oko Sarajeva

Nakon što je debelo unovčila svoju knjigu o jednakoj dobroti, tj. krivici svih bh. naroda, nakon što je plasirala podvale o «parku pravednika» i «istini i pomirenju», Titina unuka Svetlana Broz se okomila na jednonacionalne brakove, poručivši da su oni izvor nacionalističkog mraka.

Izgleda da je Titina unuka Svetlana Broz prokockala gostoprimstvo koje joj je tolerantno bosansko društvo ukazalo u ovih tri-četiri godine otkad se iz Beograda naselila u kuću svoje tetke u Hadžićima pored Sarajeva. Imala je Svetlana šansu da bude jak faktor u borbi protiv nacionalizma i razaranja BiH, ali Titina unuka nikad nije prevalila preko jezika istinu da nisu svi isto krivi za rat, niti da se bošnjačka odbrana golih života ne može izjednačavati sa srpskom i hrvatskom genocidnom agresijom. A kako bi i mogla kad je u toku agresije na RBiH, poput Lepe Brene, bila s onu liniju fronte, kao moralna podrška koljačima Bosne?

Božanstvo voli pare
Svetlana Broz je svoje javne aktivnosti vezala za ideološke ciljeve Kruga 99 i SDP-a, i otud su njeni stavovi posvađani sa istinom o genocidu nad bošnjačkim narodom i istinom o agresiji na RBiH. Teško je razabrati u kojoj je mjeri Titina unuka žrtva svojih ideoloških baza, a koliko pak jedan od kreatora ove prokazane i rasplamsane antibosanske histerije iz Sarajeva. Jednako tako, teško je razabrati koliko su neprincipijelne političke aktivnosti Svetlane Broz rezultat drskosti, a koliko mentalne ograničenosti. Njen projekat “park pravednika”, njeno lobiranje za “komisiju istine i pomirenja”, te, posljednje, njeno glorificiranje političke podobnosti mješovitih brakova i nepodobnosti jednonacionalnih brakova – prekrupne su društvene pojave da bi se mogle ingorirati. Tim prije što se iza sva tri slučaja krije podvala o jednakoj krivici za rat u BiH.
Mnogi od nas su za Titinu unuku, kardiologa, dr. Svetlanu Broz, po prvi put čuli prije nekoliko godina kada je po bh. gradovima promovirala i prodavala svoju publicističku knjigu “Dobri ljudi u vremenu zla”. Autorica je željela dokazati da je u svim bh. narodima bilo ljudi koji su uprkos ambijentu zla činili dobra djela. Naravno, autorica nije napravila distinkciju između vojnih hunti Radovana Karadžića i Mate Bobana, u čijem je sistemu bila ideologija zločina, i legalne vlasti RBiH, koja je štitila sve bh. građane, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost. Postoji semantička razlika između sintagmi “zla vremena” i “vremena zla”; ovom drugom se označava da je određeni ambijent bio stjecište zla, a ne žrtva zla, što znači da su i Sarajevo, Tuzla ili Zenica bilo isto što i Banja Luka ili Tomislavgrad.
Potpisnik ovog teksta je 27. marta 2000. godine bio prisutan na promociji ove knjige u Tuzli, kada je pred zgradom Radničkog univerziteta ostala rijeka ljudi koji nisu mogli ni priviriti u krcatu dvoranu. Svetlana Broz se kroz uplakanu, kičerajsku rulju provlačila kao božanstvo, svi su htjeli da je dotaknu, da ih pogleda, pomiluje, kao Papa ili Majka Tereza. U to ime Svetlana Broz je u Tuzli, kako se čulo, “utušila” oko hiljadu svojih knjiga, puta 20 maraka, jest jednako 20.000 maraka. Knjiga se nakupovao narod, SDP-ovska vlast, SDP-ovski direktori. Titina unuka je poslije još nekoliko puta dolazila u Tuzlu, da za gradske i državne praznike otvara izložbe i sl., a nedavno je od Općinskog vijeća dobila najviše tuzlansko priznanje – “Počasni građanin Tuzle”. Mnogi su se pitali – zašto? Šta je to Svetlana Broz učinila za Tuzlu pa da bude njen „počasni građanin“? Ništa, izuzev što je po Tuzli prodavala svoju knjigu. Time su devalvirani istinski „Počasni građani Tuzle“, kakva je humanitarka Šeherzada Vakilzadeh, koja je milione maraka humanitarne pomoći donijela u ovaj grad. Odnosno, da Svetlana Broz nije Titina unuka, nikada ne bi bila „Počasni građanin Tuzle“, niti bi imala šansu u Tuzli napraviti ni 50 maraka pazara prodajući svoju knjigu o jednako dobrim i jednako lošim.

Dekret o jednakoj krivici
Ambicije Svetlane Broz se nisu završile sa tom knjigom. Očas je postavljena na čelo “Dječije ambasade”, valjda, kao veliki humanista koji umije da od Bosne uzme pare za svoje projekte. Potom je na Krugu 99 promovirala ideju, čiji je internacionalni zastupnik, da se u Sarajevu izgradi “park pravednika”, kakav postoji u Izraelu. Još nekoliko institucija i pojedinaca je dalo podršku ovoj stravičnoj ideji, iza koje se krije očito uspio pokušaj da se ratno Sarajevo optuži za kršenja ljudskih prava. U promotivnim materijalima za „park pravednika“ se jasno kaže da se park pravi u sredinama gdje su od institucija vlasti bila ugrožena manjinska prava, a gdje su pojedinci iz većinskog naroda štitili ugrožene manjine. Dakle, ako u Sarajevu nikne “park pravednika” to će biti priznanje da su ratne vlasti RBiH ugrožavale ljudska prava Srba i Hrvata. Savršena podvala!
Pravo je čudo kako je u našoj javnosti tako očita blasfemija sarajevske žrtve dobila zeleno svjetlo, pa se čak preciziralo i gdje bi mogla biti lokacija tog srpsko-jevrejskog projekta.
Svetlana Broz je i jedan od lobista ideje o “istini i pomirenju”, koju zastupa komisija na čijem je čelu dežurni Jevrej Jakob Finci. Koliko su jake te jevrejske pozicije u BiH najbolje svjedoči Papin banjalučki pozdrav bh. konfesijama, kada je na zadnje mjesto stavio najbrojnije muslimane, a ispred njih jevreje kojih jedva da ima za dva autobusa. Linijom srpsko-jevrejskog bratstva danas se potura ta ideja o “istini i pomirenju” čiji je osnovni zadatak da izjednači agresora i žrtvu, i da “istinu” pronađe u laži o jednakoj krivici. U ovom povodu ekskluzivno objavljujemo da je spreman Nacrt zakona o istini i pomirenju, koji je pripremila Fondacija “Conrad Adenauer”, a kojim će se u obrazovanju, javnom govoru i drugdje zakonski ograničiti tretiranje rata u BiH. Zapravo, biće to dekret o jednakoj krivici.

Opaka kleveta Sarajeva
Posljednji istup Svetlane Broz na Krugu 99, na temu mješovitih brakova, vrhunac je njene problematične misije u BiH. Jednim potezom, jednom rečenicom, ova je miljenica tzv. demokratske alternative žigosala sve jednonacionalne brakove, poručivši da su takvi brakovi izvor nacionalističkog mraka. To je definitivna poruka njene sljedeće izjave: “Mješoviti brakovi su ti koji će BiH izvući iz mraka u koji su je gurnuli nacionalistički umovi”. Titina unuka, dakle, promovira segregaciju, jer odriče pravo i mogućnost ljudima u jednonacionalnim brakovima da BiH izvuku iz mraka. Time jednonacionalni brakovi bivaju izvor mraka, a mješani brakovi izvor svjetlosti, nade, prosperiteta i sl. Prvo, riječ je o neviđenoj gluposti, kakvu može izreći samo spetljan i smeten um, a drugo, riječ je o neviđenoj drskosti kojom se promovira patriotsko otpadništvo jednonacionalnih brakova.
Titina unuka je, povrh svega, izrekla jednu od najvećih kleveta ratnog Sarajeva, rekavši sljedeće: «U Sarajevu se za rata nerijetko čulo da su djeca iz mješovitih brakova kopilad». Riječ je o opakoj laži. U Sarajevu se takvo što nije čulo ni jednom, a kamo li «nerijetko». Pa i da je neko takvo nešto kazao, opet se to ne može porediti sa činjenicom da su Karadžićeve i Bobanove hunte ljude ubijali zbog vjere i imena, pa makar neko bio i «kopile». Ali, Svetlana Broz razumije trend po kome je isplativo satanizirati bosansku žrtvu.
Definitivno, Titina unuka je sama sebe svrstala na brda oko Sarajeva. Problem je što narod vjeruje da bi Josip Broz Tito danas bio na strani žrtve, antifašističkog i slobodoljubivog Sarajeva. Ko kaže da djed i unuka moraju biti na istoj strani?!

Broj 99, 1. VII 2003.

Kalendar

Juli 2003
P U S Č P S N
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031  

Arhiva

Kategorije