Pored optuživanja žrtve za tzv. islamski terorizam, čime se aboliraju i betoniraju genocidni projekti, cilj montiranog procesa Pogorelica je i rasturanje Haškog tribunala, budući da je Tribunal ogroman dio optužnih materijala zasnovao na dokumentima koje su priredili osumnjičeni državni funkcioneri RBiH. Zamislite šta će se dogoditi ako Rohan Gunaratna izvještači da su saradnici Osame bin Ladena servisirali Haški tribunal?
Iz dana u dan izbijaju novi aspekti montiranog procesa Pogorelica. Otkriva se savršeno zamišljeni projekat s&h hegemonističkih interesa. Dosad smo mogli argumenitrano govoriti o ambiciji Beograda i Zagreba da kroz optuživanje državnih funkcionera RBiH za tzv. islamski terorizam aboliaju četnička i ustaška zlodjela i učvrste osvajačke projekte. Međutim, projekat Pogorelica skriva još savršenije scenarije u korist preoblikovanja istine o genocidnim agresijama na Bosnu i Bošnjake. Ako se zna da je ekipa AID-a, koja se danas sumnjiči za tzv. islamski terorizam, bila prvorazredni suradnik Haškog tribunala i Carle del Ponte, te da se većina optužnica protiv srpskih i hrvatskih zločinaca zasniva na dokumentaciji koju je prikupio AID, onda je jasno da bi realizacija Pogorelice dovela u pitanje validnost brojnih procesa na Haškom tribunalu.
Kako optužiti žrtvu
Za razliku od Bošnjaka, kojima se mogla dogoditi sramota kakva je proganjanje i lagano ubijanje generala Mehmeda Alagića, Srbi i Hrvati nemaju namjeru ni proganjati, ni napuštati svoje ljude. Bez obzira što je, u ovom poređenju, nebeska razlika između antifašističke misije generala Alagića, i genocidnih gadosti s&h haških optuženika. Postoji nekoliko logičkih razloga zbog kojih S&H namjeravaju upotrijebiti sve mogućnosti da diskreditiraju i vremenom dovedu u pitanje Haški tribunal.
Kako god da se završi priča sa Tužbom BiH protiv SRJ pred Svjetskim sudom pravde, ona neće moći izmijeniti historijsku činjenicu da se s&h zločincima sudilo pred Haškim tribunalom. To nisu samo pijani i infantilni rezervisti, tipa Erdemovića, već funkcioneri koje je postavila narodna vlast. Dakle, historijska odgovornost time obuhvata čitav sistem, tim prije što je taj sistem, zahvaljujući Dejtonskom sporazumu, nadživio Haški tribunal. Momčilo Krajišnik ili Biljana Plavšić mogu s ponosom sabirati haške dane, jer jer njihova historijska zaostavština ima ustavni karakter. Tako je i sa pričom o Radovanu Karadžiću. Svi oni se terete za zlodjela koja imaju oblik djela, za zločine koji su doveli do formiranja Republike Srpske. Ta nelogičnost ne može opstati na dužu stazu. Ili će se Republika Srpska pridružiti svojim tvorcima, kao zlo čiji će se legalitet ukinuti, ili će se njeni tvorci pridružiti legalitetu. Isto važi i za 27 odsto teritorije FBiH, gdje su Hrvati postali većina, iako su do agresije činili većinu samo na 16,60 odsto bh. teritorije.
Svesrpsko i svehrvatsko planiranje budućnosti nema nikakvog razloga da se zasniva na ukidanju genocidnih postignuća Radovana Karadžića i Mate Bobana. Tim prije što je međunarodna zajednica posvjedočila spremnost da podrži rasparčavanje Bosne i getoiziranje ekonomski opljačkanih Bošnjaka. Njima se ne rentira odustati od teritorijalnog proširenja zarad nekakve multietničke ideje koja je jedino autentični bošnjački nacionalni interes. Logično, njihov je interes objedinjavanje svih Srba, odnosno svih Hrvata u jednoj zajednici. Ne postoji šansa da, najednom, zbog naprasite ljubavi prema Bošnjacima, odustanu od tog ujediniteljskog cilja. Tim prije što ih na to niko ne obavezuje. Postoji samo jedan put za blokiranje te hegemonističke logike, to je realizacija Tužbe BiH protiv SRJ, čime bi se otvorila vrata za ustavni povratak BiH u svoje prirodno stanje, od prije početka agresije na RBiH. No, dok traje neizvijesnost oko ishoda Tužbe, s&h obavještajci i propagandisti rade svoj posao. Njihov je cilj u međuvremenu što više oslabiti, satanizirati bošnjačko političko biće, survati ga u defanzivu, zašta im se pružila jedinstvena šansa nakon 11. septembra, i nakon dolaska kvislinške strukture SDP-Alijanse na vlast. Demokratski slom SDP-Alijanse je pobrkao račune, poremetio planove, jer taman se uhvatio savršen kadrovski lanac koji bi manirom policijske države, upakovanim u foliju tzv. demokratskih promjena, za godinu-dvije uništio bošnjački narod. Uprkos povratku SDA na vlast opstala je zahuktana ambicija Lagumdžijinih i Alibabićevih šefova, koji se ne mire sa mogućnošću da im propadne plan povezivanja Bošnjaka sa Al-Kaidom i tzv. islamskim terorizmom. Otud danas legalna vlast ne može uspostaviti kontrolu nad Federalnom obavještajnom službom, kojom i dalje komanduje smjenjeni direktor, niti može, a pitanje je i koliko hoće, uhvatiti se u koštac za boljševičkim pravosuđem koje su u tandemu ideologizirali Wolfgang Petritsch i Zlatko Lagumdžija. Političari iz SDA, u većini, nisu stekli nacionalnu svijest da vide dalje od poslaničkih plata, od rahatluka što ga nudi poslušnička politika, pa se ne kane plaho zamjeriti šefovima svojih sudbina. Na žalost, nisu svjesni da će, ako nastave gledati pridase, u paketu svi biti pometeni, jer će s&h agentura učiniti sve da se SDA, prije isteka mandata, makne s vlasti. Zapravo, to je jedini način da se nastavi projekat obezglavljivanja Bošnjaka, koji se otpočeli Lagumdžija i Alibabić, po nalogu Beograda, uz podršku Zagreba, i uz suglasnost Petritschevog OHR-a.
Teroristi Haškog tribunala
Ako je jasno da Srbija i Hrvatska nemaju ni računa, ni namjere, da vode politiku po mjeri naših multietničkih iluzija, i da će učiniti sve da zaokruže i od historijskih odgovornosti očiste osvajačke projekte Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, onda je posve logično očekivati da će se na njihovom što javnom, a što tajnom udaru naći sve što remeti sliku osvojene budućnosti.
Haški tribunal i dosad je bivao meta vladinih i paravladinih snaga po Srbiji i Hrvatskoj. Srbi i Hrvati su pokazali jednu logičnu osobinu zrelih nacija, a to je zaštita ljudi za koje se vjeruje da su doprinijeli budućnosti nacije. Ne ulazimo sada u moralne aspekte tih doprinosa. Bitan je taj refleks, to shvaćanje da se svoji ljudi ne smiju ostaviti na cjedilu. Kod nas je, pak, drukčije, mi i dalje mislimo da je Alagićeva sudbina samo njegova, ili da se Pogorelica ne tiče nas, već je to privatna stvar osumnjičenih. Mi smo svjesni nevinosti optuženih, ali ne kanimo reagirati. Srbi su svjesni zlikovništva svojih optuženika, ali se svom silom trude da ih izbave iz dometa zakona i odgovornosti za zlodjela. Međutim, u s&h nakani da se potare Haški tribunal ne leže samo ovi motivi za spasenje nacionalnih junaka.
Diskreditacija Haškog tribunala nosila bi ogromnu korist za osvajačke projekte u BiH. Realizacija montiranog procesa Pogorelica, i osuđivanje saradnika Haškog tribunala za tzv. islamski terorizam, bacilo bi sjenu na vjerodostojnost optužnih zahtjeva, procesa, presuda. Dakle, neko ko je navodno planirao da napadne Američku ambasadu, da ubija civile grahom i balegom, kako to tvrdi američki pukovnik David Hunt, najednom bi isplivao u prvi plan kao lice koje je Haškom tirbunalu dostavilo, u ime bh. države, preko 200 različitih predmeta sa desetine hiljada stranica dokaznog materijala. Sa eventualnim osuđivanjem osumnjičenih u montiranom procesu Pogorelica, survao bi se Haški tribunal, čiji je ogroman dio dokaznog materijala zasnovan na radu ljudi koji se sumnjiče za tzv. islamski terorizam.
Srpskim, hrvatskim i kvislinškim montažerima Pogorelice odgovara i odugovlačenje procesa, jer se na vreloj vatri drži stanje sumnje u Haški tribunal. Zapravo, Vrhovni sud FBiH nema na osnovu čega donijeti osuđujuću presudu, jer dosad nije dokazano ništa od konstrukcija koje su naveli FOSS i Tužilaštvo. Poseže se za novim, još ispraznijim montažama, tipa dovođenja Rohana Gunaratne iz Šri Lanke, samozvanog eksperta za Al-Kaidu, da za 200.000 dolara (ko to plaća?) posvjedoči kako je Pogorelica bila baza Osame bin Ladena, ili, tipa pozivanja za zaštićenog svjedoka nekog u Ameriku izbjeglog Bošnjaka, koji je bio na obuci u Iranu, ali ne i na Pogorelici. Pa kakve to veze ima?! Sudi li se u ovom procesu Iranu ili državnim funkcionerima RBiH?!! Kako je moguće da o nekom predmetu svjedoči neko ko nema veze s tim predmetom? Ako je, pak, po srijedi proces Iranu, onda je to drugi par cipela, a kojim državni funkcioneri RBiH nemaju ništa. No, očito je, u ovom montiranom procesu se traži glava ljudi koji su u toku agresije predstavljali bh. državu, i to iz dva razloga: prvi, da je žrtva optuži za terorizam, drugi, da se time degradira Haški tribunal koji je, navodno, za saradnike imao tzv. islamske teroriste, iz mreže Osame bin Ladena. Kad bi se ralizirala takva konstrukcija, tada bi sve što je radio Haški tribunal moglo biti dovedeno u pitanje. Definitivno, Srbi i Hrvati znaju šta rade.
Antrfile 1
Usluga Beogradu
Ovih dana Haško tužiteljstvo se našlo u nezavidnoj poziciji. FOSS je svojim naredbodavcima u Beogradu dao oružje kojim će se tući sa Carlom del Ponte i kojim će dotući ostatak Bošnjaka. Bivši Jevrosimin “profesionalac” prikazao je promjenu podataka u ličnim kartama nekolicine ljudi iz AID-a kao argument da je ta mjera ali i čitava služba falsifikatorska. Alibabić je zaboravio na Pravila o radu SDB, gdje se propisuje da tako važna služba raspolaže, pored ofanzivnih, i defanzivnim operativno-tehničkim sredstvima radi sigurnosne zaštite objekata i ljudi, pa između ostalog i sa – “sredstima za izradu propusnih i drugih bezbjednosnih dokumenata”. Alibabić bi se morao prisjetiti da li su on i SDB, i koliko, odradili operativnih kombinacija u zemlji i inozemstvu, i da li su njegove kolege radile pod pseudonimima, promjenjenim imenima i prezimenima, pasošima i ličnim kartama? Ne, on dobro zna da je i to sastavni dio posla u zaštiti ustavnog poretka svake zemlje, pa valjda i napaćene Bosne.
Ovakva usluga četnicima iskomplicirala je posao Carli del Ponte koja mora činiti dodatne napore da dokazuje da je dokumentacija o agresorkim planovima i zločinačkim poduhvatima koju su SDB i AID BiH dostavili Haškom tribunalu zaista originalna odnosno vjerodostojna. Jer advokati inspiratora zločinačke agresije Miloševića, Krajišnika, Brđanina, Stakića i drugih koriste ubojito Alibabićevo oružje da bi odbranili što se odbraniti ne može – prigovaraju Haškom tužiteljstvu: “dokumentacija je falsifikat, jer se bivši funkcioneri SDB i AID u slučaju Pogorelica upravo procesuiraju za falsifikat ličnih isprava”.
Antrfile 2
Alibabić protiv State Departmenta
Misija UN u BIH raspolaže analitičkim materijalom “Vidovi globalnog terorizma u 1995. i 1996. godini”, koji je sačinio State Department SAD za potrebe Misije u BiH. Materijal ima opći dio, a zatim sukus terorističkih prijetnji koje potiču iz određenih država. U poglavlju “Iran” nema ama baš niti jedne riječi o BiH niti o eventualnoj terorističkoj djelatnosti porijeklom iz Irana na tlu BiH. S druge strane, na osnovu Alibabićevih podvala i montaža, ideologizirano i poslušničko Federalno tužiteljstvo,a potom i Vrhovni sud, preuzeli su sljedeću konstrukciju: “Nakon što su se prethodno dogovorili, uspostavili saradnju sa obavještajnom službom Islamske Republike Iran – MOIS, čija im je teroristička djelatnost bila dobro poznata…” Šta ćemo sad? Ko laže? State Department ili Alibabić sa “neovisnim i nepristrasnim” pravosuđem? To je bar svakome jasno. Čak i američkom pukovniku Davidu Huntu koji tvrdi: “Za nas nisu bili problem Bosanci, za nas su bili problem Iranci, i tada i sada”. Postavlja se pitanje: Zašto se onda vrši gonjenje Bosanaca? Odgovor se sam nameće: Zato jer je Beogradu i Zagrebu potrebno da zločinačke projekte u BiH aboliraju optuživanjem Bošnjaka za tzv. islamski terorizam.
“Ljiljan”, br. 533, 7. IV 2003.