Sporazum o ustavnim promjenama je zločinački pokušaj da se razultati genocida obuku u demokratski kostim
Kriminalno nametanje kriminalnog Sporazuma o ustavnim promjenama konačno bi trebalo da nam svima otvori oči. Zar išta više ima nejasno? Volfgang Petrič je četnik, on je Radovan Karadžić u kostimu međunarodne zajednice, on je zločinac koji rezultatima zločina daje demokratsku šminku i međunarodni kredibilitet. Njemu je mjesto u Hagu, jer konkretnim zlodjelima doprinosi etničkom čišćenju Bošnjaka. No, Volfgang je Volfgang, kao i svaki Volfgang… Problem u domaćim izdajnicima.
Uspjeh fašističkog okupatora mjeri se količinom unutarnje izdaje. Volfgangov uspjeh određen je spremnošću Zlatka Lagumdžije i Harisa Silajdžića da potpišu definitivni kraj Bosne i Hercegovine. Kao Bošnjaci po imenu, kao muslimani po porijeklu, oni su gori četnici od Draže Mihailovića. Oni služe genocidnoj ideji ubijanja Bošnjaka. Oni su samo dno priče o ljudskoj patologiji. Izdajnici! Kreteni! Govnari! Jedina adekvatna kazna bila bi zarobiti ih, svezati, i do kraja života im prikazivati slike masakriranih Bošnjaka. Valjda će im se makar to dogoditi na drugom svijetu. Na ovom, neće.
Krawa in the Usstaw
Koliko god se zdrav insan upinjao da razumije patologiju bošnjačke vladajuće politike u zadnjih deset godina, teško da može pronaći ikakvo ovozemaljsko mjerilo. Bošnjaci su uvijek prvi pucali, ali u sebe. Kao što su Alija & Haris servirali Dejton Srbima, tako danas Zlatko & Haris Srbima serviraju ustavne promjene koje su u isključivom interesu genocidne RS. Srbi će da jordame, da se prenemažu, ne bi li odglumili da ta rješenja i nisu baš u srpskom interesu. Srpska gluma i ovaj put treba da stvori utisak da čim je nešto za Srbe loše, za Bošnjake je dobro, pa bi Bošnjaci trebali da budu zadovoljni ako Srbi ipak to prihvate. Ova predstava je toliko puta odigrana da se izlizala od kičerajske providnosti i patetike.
Srpski genocidni um konačno može biti sretan i zadovoljan. Prijetila je (ipak nerealna) opasnost da se opstanak zločinačke tvorevine zvane RS dovede u kontekst ustavne primjene Odluke o konstitutivnosti. Jer ništa u ovoj zemlji ne može biti samo srpsko, ako je i bošnjačko i hrvatsko. Da su se u demokratskoj i humanističkoj nakani udružili SDA, HDZ i Alijansa za promjene, da su pokrenuli široku kampanju insistiranja na ukidanju entiteta, teško da bi išta moglo sačuvati genocidnu RS. Jedino su HDZ i SDA bili raspoloženi da se ugradnja Odluke o konstitutivnosti uslovi ukidanjem entiteta. Ali, oni su ekstremisti pa njihova ne pije vode. SDP i SBIH, eto, nisu ekstremisti pa se zalažu za očuvanje i afirmaciju ektremnih i zločinačkih ustavnih rješenja. Istina je da nema stvarnosne ugradnje Odluke o konstitutivnosti u rješenja koja su proizvedena ratom i genocidom, dakle, u dejtonsku BiH. Suština Odluke o konstitutivnosti je u ravnopravnosti, a ravnopravnost je moguća samo ako u BiH postoji zakonski mehanizam koji afirmira veoma jasne vrijednosti bh. multietničkog društva. U genocidnoj RS, u kojoj će biti nekakvo Vijeće naroda, koje ne može zaštititi ni kravu a kamoli Bošnjaka, u kojoj će predsjednik vazda biti Srbin – nema ravnopravnosti. To je ista ona Republika Srpska koju je stvorio Radovan Karadžić!
Domachy chetniccy
Zadivljujuća je količina drskosti sa kojom su nam lideri SDP-Alijanse pokušali ovo posljednje ubistvo Bosne predstaviti u pozitivinom svjetlu. Pa šta oni misle! Da su u ovoj zemlji svi nepismeni, glupavi, prestrašeni, pa da niko neće umjeti da pročita šta su usvojili. Lagumdžija kaže da se konačno svih bh. narodi na cijeloj bh. teritoriji biti ravnopravni. Laže! U RS će biti ravnopravni samo Srbi, dok će Bošnjaci i Hrvati biti građani drugog reda. Sama činjenica da ni Bošnjak ni Hrvat ne mogu biti predsjednici RS, dovoljno o tome govori. RS je entitet, tj. država srpskog naroda. Ostali su ikebana. Za razliku od Federacije.
Mirko Pejanović je izvalio još goru budalaštinu, kad je rekao da je ovo povratak ideji ZAVNOBIH-a. Ideja ZAVNOBiH-a podrazumijeva nepodijeljenu, cjelovitu BiH, u kojoj je antinacionalizam najviši stupanj patriotizma. Ova BiH je pocijepana ratom i genocidom, a pola je Bosne zatemeljeno na četničkoj ideji Radovana Karadžića. Trpati plemenitu, antifašističku uzvišenost ZAVNOBiH-a u kontekst fašističkog zla zvanog RS, vrhunac je patriotskog svetogrđa. Pa zna li Mirko Pejanović šta je lupio?
Dežurni alternativac Ivo Komšić je svojom izjavom pokušao preduprijediti sve eventualne kritike Sporazuma, pa je to nazvao – politikantstvom. Dakle, mi koji uočavamo da je ovaj akt zločinački, jer zločinu daje ustavni karakter, mi smo politikanti, a oni koji su nam zločin ozvaničili u ustavu, oni su, bezbeli političari, demokrati, patriote. Ma man’te sranja! Potpuno je jasno šta se dogodilo, kao što je nejasno šta je nagnalo ove naše ljude da potpišu smrt Bosne i Hercegovine. To je istinska enigma o kojoj se zasad može tek nagađati. Da li su im Srbi dali para, kupili ćevapa, da li su im obećane nekakve nove, bolje funkcije, da li su po intimnim i seksualnim uvjerenjima četnici, da li su, jednostavno, debili koji ništa ne razumiju… Ko zna? Da je normalno, nije normalno, Bog da kaže.
Možemo li natrag? Možemo li osporiti ovo useljavanje genocida u naš ustav? Svako rješenje, uključujući i Dejton, može se otvoriti za raspravu i rekonstrukciju. Zašto se onda Volfgang i Ceca Štiglmajer ubiše dajući izjave kako je Sporazum definitivan i kako se ne može mijenjati? Zašto lažu? Čega se plaše? Pa sve se na ovom svijetu može i treba mijenjati ako postoji bolje rješenje! Barem je lako dokazati da taj Sporazum nema blage veze sa primjenom Odluke o konstitutivnosti. On je samo zločinački pokušaj da se razultati genocida obuku u demokratski kostim. Šminkanje Republike Srpske je uslov da opstane ta genocidna tvorevina.
Dakako, ovaj Sporazum treba i rušiti i srušiti. Ali prethodno treba srušiti ovu izdajničku vlast.
Br. 48, 3. IV 2002.