Nad Bosnom i Bošnjacima nadvila se sila od 1.700 obavještajaca SIPA-e čiji je apsolutni prioritet izmišljanje tzv. islamskog terorizma i progon islama kao ekstremizma.
Sjeća li se neko afere “državni udar”? Federalna obavještajna služba je 2003. objavila da se priprema državni udar, u režiji Zlatka Lagumdžije i Munira Alibabića. Novine su zajmile pisati o uznemirujućem obavještenju ove državne službe. Pisao sam i ja. Onda je taj Alibabić tužio novine koje nije volio i redom dobio povelike pare na ime navodne klevete. Mada, pitanje je kako se klevetom može smatrati kad novina prenese ili komentira stav državne obavještajne službe. Jedini pojedinac, novinar, koji je tužen po istom osnovu, bio sam ja. Novine u kojima sam objavio tekstove o ovom slučaju svakako su platile kaznu Alibabiću, ali, on je tražio da mu platim i ja, pride. Onda je Kantonalni sud u Sarajevu meni odrezao kaznu od 3.000 KM, plus nekih blizu 2.000 troškova, i plus još nekakvih kamata. Ubijeđen sam da nikada u povijesti BiH ni jedan novinar nije kažnjen sa tolikim iznosom, koji je moja godišnja zarada u ustanovi u kojoj radim. Pošto kaznu nemam odakle platiti, a pošto me niko od alibabića nije ni zvao u tom povodu, presuda je mirovala godinu-dvije. Onda je ovih dana došlo obavještenje da će mi se blokirati plata, kako bi se Muniru Alibabiću isplatio iznos kazne. Ako u državnom terorizmu ima ikakve logike, onda bi bilo valjda logično da mi se blokiraju honorari u tim novinama u kojima sam objavio tekst, a ne u ustanovi u kojoj radim, a u kojoj nisam novinar. No, naše pravosuđe ne mari za logiku, i za pravo, ono je ideološko, dakle – siledžijsko, i prema njemu treba imati odnos kao prema kariki u lancu terora nad Bošnjacima.
Meni preostaje sabur. A mojoj djeci preostaje babo koji više u kuću neće donositi platu, pa će svega biti manje. Zašto? Vrijedi li? Kad bi sudili po tome što nikog u Bošnjaka ne zanima kad neko od Bošnjaka strada u ime Bošnjaka – apsolutno, ne vrijedi ni po sekunde sebe dati ni za šta. Znaju mnogi, moćni u Bošnjaka, za ovu sramnu presudu, i mnogi kojima sam valjao, ali, posljedice pripadaju samo meni, a moji tesktovi svima. Vrijedi li, onda, žrtvovati se, ako u toj žrtvi nema solidarnosti? Vrijedi, jer su ovozemaljske kazne mačija kihavica u odnosu na kaznu kakva bi proistekla iz samoponiženja.
Šizni terorizmi
Želimo se, dakle, baviti jednom temom koja može okotiti slične posljedice kao i afera “državni udar”. Jedan krhki pojedinac, u jednoj novini pod prismotrom, želi ukazati na apsolutno neprihvatljive, kriminalane stavove direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Sredoja Novića koje je izrekao u intervjuu za banjalučke “Nezavisne novine”. U zemlji ideologiziranog, teroristički orijentiranog pravosuđa, suprotstavljamo se prvom čovjeku novoformirane tajne službe, koja će u punom kapacitetu imati armiju od 1.700 agenata i budžet od 60 miliona maraka, što je sila koja će biti u stanju, ako već nije, pogaziti svaki oblik otpora neistini, i montirati svaki oblik “istine”. Da ne bude zabune, mi nemamo ništa protiv formiranja jake sigurnosno-obavještajne službe BiH, čak šta više, mi smo svim patriotskim srcem za to, ali, ako će prioritet SIPA biti izmišljanje tzv. islamskog terorizma, montiranje procesa, proganjanje nevinih ljudi, onda smo u obavezi da demokratskim putem opomenemo tog Sredoja Novića da ćemo se svim demokratskim sredstvima boriti protiv policijske države.
Gdje je problem? Sredoje Nović u svom intervjuu nabraja prioritete SIPA-e, a kao prvi ističe: “Naš apsolutni prioritet je pitanje terorizma”. Kako nešto može biti apsolutni prioritet, ako taj isti Sredoje Nović odmah iza ove rečenice kaže sljedeću, koja ga razotkriva: “To je pitanje kojim se svi moramo baviti i koje moramo istražiti i dati odgovor gdje je BiH u odnosu na terorizam”. Dakle, Sredoje Nović uopće ne zna gdje je BiH u odnosu na terorizam, ali tvrdi kako je terorizam apsolutni priroritet! On bi da SIPA kao apsolutni prioritet istražuje nešto nepoznato, umjesto da istražuje kamaru poznatih problema koji podrivaju sigurnosnu stabilnost države. Nakon ove logičke blamaže prvog čovjeka SIPA-e, slijedi potvrda njegove usmjerenosti na izmišljanje tzv. islamskog terorizma. On u nastavku više ne navodi apsolutne prioritete, jer takav je samo jedan, ali navodi…
“Drugi prioritet je organizovani kriminal. (…) Treći naš veliki prioritet su pitanja ratnih zločina.” …Da ti pamet stane! Svakome normalnom je jasno da za BiH nema prečeg pitanja od istraživanja i kažnjavanja ratnih zločinaca, jer njihova prepuštenost slobodi generira dugoročnu nestabilnost, kao i terorističko nasilje. Sredoje Nović jako dobro zna da je među osumnjičenim najviše Srba, kao što je među žrtvama najviše Bošnjaka, te pomijeranjem srpskih osumnjičenika na poziciju trećeg priroriteta, a tzv. islamskih terorista na poziciju prvog, apsolutnog priroriteta – prvi čovjek SIPA-e zapravo nastoji redizajnirati istinu o genocidnoj agresiji, te na osnovu tog udbaškog redizajna napraviti projekciju bh. budućnosti, za koju bi apsolutno najopasniji trebali biti izmišljeni tzv. islamski teroristi, dok bi se na trećem mjestu našli ratni zločinci i njihovu jučerašnji i sutrašnji zločini.
Nema sumnje da Sredoje Nović pod pojmom terorizam i teroristi podrzaumijeva islam i muslimane, iako to nigdje eksplicitno ne govori, ali se iz jednog pasusa u intervjuu direktno vidi nas koga misli: “Mora se znati da je na stotine ljudi učestvovalo u vojnim operacijama u BiH za koje do danas ne znamo ko su, ne zna se ko je od njih dobio državljanstvo po veoma sumnjivim pa i lažnim dokumentima, koja su to lica koja su u vezi s terorističkim aktivnostima”. Dakle, budući da se državljanstva oduzimaju samo licima islamskog porijekla, jasno je da Sredoje Nović pod teroristima podrazumijeva isključivo muslimane. Ni jednom riječju on nije ukazao na opasnost od četničkog i ustaškog terorizma, iako je od ovog zla u dejtonskom periodu ubijeno na destine bošnjačkih povratnika, dok od tog tzv. islamskog terorizma dosad u BiH nije stradao niko.
Otud se lista prioriteta SIPA-e, izrečena kroz usta njenog direktora Sredoja Novića, ima smatrati prvorazrednim političkim pitanjem, jer zadire u odnos agresora i žrtve, jer žrtvu, bez ikakvih dokaza, nastoji prikazati kao apsolutni sigurnosni priroritet, dok agresora, dakle, ratne zločince, stavlja tek na treće mjesto, iza švercera, dilera, reketaša. Ovakav tretman sigurnosnih pitanja direktno podriva kredibilitet SIPA-e, koja bi pogotovo od strane Bošnjaka mogla biti shvaćena kao agentura državnog terorizma, usmjerenog na tlačenje i progon bošnjačko-muslimanskog naroda.
Nedopustivo je što se ni jedan bošnjački zvaničnik, a pogotovo oni koji su sudjelovali u formiranju SIPA-e, nije u ovom povodu oglasio i tražio da Sredoje Nović povuče svoje skandalozne, ipak političke, ipak karadžićevske, izjave. Ili, puno tražimo?! Pa ni jedan se bošnjački politički faktor dosad nije ogradio ni od zločina nad naturaliziranim državljanima! Oni ovo ili ne čitaju, ili ne razumiju, ili im je šejtan dušu zakupio.
Guantanamo nad Bošnjacima
U intervjuu Sredoja Novića ima još nekoliko problematičnih stavova. Primjerice, on kaže da – “razne terorističke organizacije u svijetu mogu biti zainteresovane da se u BiH stvori baza iz koje bi se regrutovali budući teroristi”. Zanimljiva mu je ova riječ: budući. Znači li to da sada tih terorista nema, čim njihovo javljanje očekujemo u budućnosti?! A ako ih nema, čemu halabuka? To što su nekakvi teroristi po svijetu možda zainteresirani za BiH ne znači ništa, jer je stvar prepostavke. Nema ništa opipljivo. Otud je neozbiljno kad prvi čovjek SIPA-e jednu pretpostavku, bez ikakvih konkretnih indikatora, stavlja kao apsolutni prioritet svoga djelovanja, a naspram konkretnih udara na sigurnost u BiH. …I ono najbitnije! Ko su ti budući teroristi? Bošnjaci. Ne, nisu Arapi, jer Arapa ovdje više nema. Sredoje Nović misli na “bijelu Al-Kaidu”, na mlade Bošnjake koje će, po njegovoj projektovanoj paranoji, regrutirati razne terorističke organizacije. Kao i u vrijeme Lagumdžije i Alibabića, bošnjačkom se narodu nameće kolektivna krivica bez dokaza. Svako može postati terorista, samo je pitanje da li će se zateći u krivo vrijeme na krivom mjestu, u klopci u kojoj ga čeka montirani “dokazni materijal”. Ovakvi javašluci, kakve ispoljava Sredoje Nović, istinskoj borbi protiv terorizma odriču vjerodostojnost i kredibilitet.
U nastavku Sredoje Nović izriče jednu još opasniju neozbiljnost. Prvo tvrdi da “u BiH ima pojedinih organizacija koje se mogu vrlo ozbiljno dovesti u sumnju da u svom krilu gaje ekstremističke stavove”, a potom kaže: “Ukoliko se snage u BiH ne suprotstave takvim organizacijama, udruženjima, pa makar one bile u okviru vjerskog ili nekog drugog patronata, mislim da BiH može biti ozbiljno dovedena u pitanje u narednom periodu”. U samo dvije rečenice masa opakih nebuloza! Idemo redom… Prvo, ekstremistički stavovi su relativan pojam. Za mnoge je komunjare musliman što ide u džamiju ekstrem. To što neko gaji ekstremističke stavove ne znači da ugrožava drugoga, ili pravni poredak. Svako ima pravo da misli šta hoće, i bude kakav hoće, ali u granicama zakona. Zašto bi onda neko ko navodno gaji takve stavove, kao oblik slobode mišljenja, bio progonjen? A Sredoje Nović upravo poziva sve snage u BiH na suprotstavljanje takvim organizacijama. Jasno je da ne misli na Četničku ravnogorski pokret koji centralu ima u “slobodarskom” Brčkom. On misli na organizacije sa islamskim predznakom. Potom, Sredoje Nović opet upada u karadžićevsko i dodikovsko politikanstvo, jer – prijeti nestankom Bosne i Hercegovine!!! Praktično, on je poručio da ako se ne unište te organizacije, koje su po njemu ekstremističke – “BiH može biti ozbiljno dovedena u pitanje”. Cijena opstanka BiH je uništenje islama, jer se svaki oblik ispoljavanja islama smatra odgajanjem ekstremističkih stavova? Napose, zar ikakav stav može biti terorizam, jer stav je stav, a ne bomba!
Svoje vitlanje orvelovskom sabljom Sredoje Nović završava riječima: “Te sumnjive organizacije moraju biti pod budnim okom nadležnih organa”. Što će reći – već jesu. A ako jesu, u njima ništa osim islama nije pronađeno. Jer da jeste, već bi CNN vascijeli dunjaluk obavijestio o tome. Nije problem u istini. Problem ne što se nad Bosnom i Bošnjacima nadvija najmoćnija sila u BiH koja će imati i para i načina da izmisli kakvu god hoće “istinu”. Kao za potrebe Guantanama.
Agencija za smještanje
Što se mene bar tiče, SIPA i Sredoje Nović su izgubili svaki kredibilitet kada su prešutali moje otvoreno pismo od prije dva mjeseca u kome sam tražio da se izjasne u povodu dokaza, priloženih fotografija, da u Republici Srpskoj postoje kampovi za obuku četničkih terorista, koji su angažirani u seriji terorističkih napada na bošnjačke povratnike i objekte Islamske zajednice. Ta šutnja djeluje kao znak odobravanja.
Ovaj intervju Sredoja Novića samo je razbistrio dileme oko toga šta će raditi i čime će se baviti armija od 1.700 obavještajaca, sa budžetom kojim se može potkupiti sve. Plašim se da su bošnjački političari sudjelovali u stvaranju Frankenštajna, od čije svemoći sada sami zaziru. Jer SIPA već danas može svakome smjestiti svašta, a dokaz su i zastrašujući stavovi njenog čelnika Sredoja Novića.
Broj 178, 8. IX 2006.