Razgovarao: Muhamed ĆEMAN
IDENTITET.LU – Uvaženi gospodine Alispahiću, krajem ove sedmice, u subotu 29. marta, predviđeno je održavanje tribine u Luksemburgu u organizaciji lokalne Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ). Tom priikom govorit ćete na temu «Bošnjaci u borbi za opstanak». Dozvolićete mi da primjetim da tema Vašeg izlaganja odaje relativno dramatičan prizvuk. – Da li je, i u kojoj mjeri to opravdano?
Alispahić: Istina je dramatičnija od ovog naslova! Bošnjaci su sigurno u procesu nestajanja, a pitanje je koliko ih ima u borbi za opstanak. Mobiliziranje Bošnjaka u borbi za opstanak je cilj kome težimo, koji zagovaramo, jer su oko nas mnogi znakovi koji ukazuju da Bošnjaci nestaju. Bošnjaci su najpotlačeniji narod u Evropi. Bošnjačka politička elita je korumpirana i šutnjom potpomaže ugnjetavanje Bošnjaka. …Akademska elita, također. Genocid nad Bošnjacima dobio je druge, institucionalne forme. Ne morate jedan narod pobiti i raseliti, da biste ga istrijebili, možete mu mijenjati identitet. A Bošnjaci danas, pod raznim pritiscima, ostaju bez islamske okosnice svoga etničkog identiteta. Dovoljno je da analizirate sve što se događalo oko Popisa 2013. pa da vidite ovu genocidnu hobotnicu koja pod državnim atributima realizira nastavak genocida. Ova pitanja niko ne otvara, jer je korupcija prekrila sve segmente države i društva.
Dejtonski totalitarizam ugušio je slobodu govora, kako se ne bi primijetilo da Srebrenica nad Bošnjacima i danas traje.
IDENTITET.LU – Određeni analitičari tvrde da Bošnjaci, uprkos svim mnogobrojnim problemima s kojima se trenutno susreću kao narod, nikada u svojoj historiji nisu bili nacinalno svjesniji nego li je to slučaj danas. – Koji je Vaš komentar?
Alispahić: Velika je to besmislica. Identitet je podložan promjenama i ovisi od faktora koji identitet njeguju. Bošnjaci su te faktore pogubili. Nemaju medija, nemaju ekonomske moći, a u nekim bošnjačkim institucijama srpski i hrvatski obavještajci instalirali su svoje poslušnike. Zato imate stalne terorističke napade na bošnjačke povratnike, a nema reakcije. Imate stalnu islamofobiju, a nema reakcije. Mi smo okupirani iznutra, jer su naši kadrovi postali njihovi kadrovi. Pa pogledajte samo šta su radili posljednji i predposljednji ministar sigurnosti, jedan iz SDA, drugi iz SBB, obojica su se trudili da izmisle što više tzv. islamskog terorizma kako bi se dovorili Beogradu, Zagrebu i međunarodnom faktoru. To je taj okupatorski mehanizam koji u bošnjačku glavu instalira nesvijest. Zato je Bošjacima normalno da u Tuzli, recimo, gdje živi preko 90 odsto Bošnjaka, na funkcionerskim pozicijama bude oko 60 odsto nebošnjaka, a i ono Bošnjaka što se nalazi na pozicijama instalirano je od Srba i Hrvata, i to su uglavnom Bošnjaci koji ne drže do vjere i tradicije. Ta činjenica godinama nije smetala ni sadašnjem reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazviću dok je bio tuzlanski muftija. Za mene je zastrašujuće kad jedna ozbiljna masa Bošnjaka dobrovoljno prihvaća drugorazredni status.
IDENTITET.LU – U sklopu najavljene tribine u Luksemburgu, tokom večeri, također će biti predstavljen i projekat Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) «Virtualni muzej genocida nad Bošnjacima». Shodno tome da ste upravo Vi jedan od inicijatora i realizatora tog projekta, zamolio bih Vas da nam ga predstavite kroz par riječi, te ujedno upoznate dokle se stiglo s njegovom realizaciom?
Alispahić: Bošnjaci su žrtve genocida u kontinuitetu i ta činjenica, u interesu opstanka, mora biti institucionalno pamćena i izučavana. Naši neprijatelji su svjesni političkog potencijala bošnjačke žrtve, koja, u ime satisfakcije, može drukčije struktuirati političku realnost. Zato se i danas vodi rat protiv bošnjačke žrtve, od etiketiranja svakog ko na pamćenju insistira, do činjenice da ni jedan bošnjački političar nikada nije pomenuo sintagmu „Muzej genocida bad Bošjacima“, jer zna šta dejtonskom uhu godi, a šta ne godi. Muzej genocida trebalo je graditi odmah iza rata, ali, evo, gradimo ga danas, u virtualnoj formi. Kad izgradimo virtualni muzej, njegove postavke će putem interneta biti globalno dostupne. Prva faza je izgradnja opće baze podataka o stradanju, progonu i pljačkanju Bošnjaka i njihovih dobara kroz povijest, a to je ono što bi svaki Bošnjak trebao znati. Druga faza je sakupljanje i klasificiranje kvantuma informacija, dakle, prostor u kome će se nalaziti svi podaci, presude, procesi, knjige, itd. o genocudu nad Bošnjacima. Treća faza je razvijanje kreativnog doprinosa kulturi pamćenja, jer smo svjesni da pamćenje ne smije biti statična, već mora biti dinamična konstanta u odgajanju bošnjačkih refleksa za opstankom i nacionalne političke osjećajnosti. Na žalost, još uvijek ne razumijemo da su džamije u srcu jednako važne kao i džamije na zemlji, pa se općenito manje sredstava ulaže u medijalne forme očuvanja identiteta u Bošnjaka. Tako je i sa ovim projektom. Donatori će rađe izgraditi jednu zgradu, negdje, nego jedan svebošnjački generacijski projekat. Konkretno, imamo problema sa finansijama, koje i nisu toliko velike, jer, recimo, prva faza izgradnje VMGB iznosi manje od 20.000 maraka. Jedno je dobrovoljni rad, a drugo su objektivni, tehnički troškovi. Ali, biće, akoBogda.
IDENTITET.LU – Šta znači u današnjem vremenu biti bošnjački patriota?
Alispahić: Za mene su bosanski i bošnjački patriotizam istoznačni, jer jednog nema bez drugog. Bošnjački patriotizam računa na domovinski prostor Bosne i Sandžaka, a taj domovinski prostor mi dijelimo sa drugima, zbog čega je naše trajno političko opredjeljenje u toleranciji i razumijevanju. To ne znači da se treba odricati sebe u ime ideje zajedništva, već upravo suprotno, to znači da treba insistirati na jačanju svoga identiteta, jer samo tako ovo mogu biti civilizacijski prostori. Na žalost, zapadni mentori su podučili mnoge Bošnjake da je moderno nemati patriotski osjećaj, pa se mnogi Bošnjaci šprdaju sa ljubavlju prema domovini. A kad pogledate Srbe i Hrvate, u njih je vrlina da se voli i poštuje svoje. Hrvatski pop pjevač Thompson pjeva: Ko ne voli i ne čuva svoje Božijeg lica neće vidjeti.
IDENTITET.LU – Mnogi Bošnjaci u Sandžaku su vrlo nezadovoljni odnosom Bosne, tj. bošnjačkih zvaničnika u njoj, prema problemima i potreba s kojima se susreću. Uzmimo za primjer žestoki udar na jedinstvo tamošnje Islamske zajednice od strane države Srbije, ili pak izostanak konkretnije podrške inicijativi obnove autonomnosti Sandžaka. Kako Vi komentirate taj odnos, i koje je Vaše generalno viđenje situacije u Sandžaku?
Alispahić: Sandžak je srce Sarajeva! Ako padnu Bošnjaci na Sandžaku, pali su i u Sarajevu. Onaj ko ovo neće ili ne može da razumije, taj ne razumije ništa. A po Sarajevu sjede beogradski Bošnjaci, koje finansiraju ili kontroliraju velikosrpski obavještajci, zbog čega ovi šute tamo gdje se ne smije šutjeti. Nedopustiv je odnos bošnjačke politike prema Sandžaku, koja je dopustila da se razvije podjela među Bošnjacima, na one koji su iz Bosne i koji su iz Sandžaka. Bošnjaci moraju znati da je najveća nacionalna, porodična i privatna sramota pristati na tu podvalu kojom se Bošnjaci iz Sandžaka gledaju kao nešto drugo. Bošnjaci iz Bosne i Bošnjaci iz Sandžaka dijele isti domovinski prostor, kao što jedna duša dijeli isto tijelo. Borba za autonomiju Sandžaka je cilj koji je legitimiran evropskim dokumentima o samoupravi. Realizacija autonomije Sandžaka učvršćava i štiti bošnjački domovinski prostor, a to znači da sa autonomijom Sandžaka jačaju i Bosna i Bošnjaci. Samo je jedan odgovor na pitanje zašto bošnjački političari u Sarajevu o ovome šute.
IDENTITET.LU – Na koji način, u kratkim crtama, definirate bošnjački kolektivni identitet?
Alispahić: Kao što je islam kičma bošnjačkog etnokulturnog identiteta, tako su i Bošnjaci kičma Bosne. Kad od Bošnjaka odvojiš islam, izgubio si Bošnjake, kad od Bosne odvojiš Bošnjake, izgubio si Bosnu. Jer, Bošnjaci su kičma Bosne, bez Bošnjaka Bosna je tek geografijski prostor u vlasništvu velikosrba i velikohrvata. Zbog toga strategija opstanka mora ići linijom: Islam – Bošnjaci – Bosna. Iako, treba to znati, bošnjaštvo u političkom smislu treba biti otvoreno i za one koji nisu vjernici praktičari, koji potiču iz mješovitih brakova, ili su u mješovitim brakovima, bošnjaštvo, zapravo, treba biti otvoreno za sve kojima je bliska ideja toleracije i dijaloga.
IDENTITET.LU – Na osnovu saznanja i iskustva koje posjedujete, kako ocjenjujete stanje bošnjačke dijaspore? Kako ocenjujete odnos matice Bosne prema bošnjačkoj dijaspori? Može li se i na koji način trenutno stanje u tom kontekstu unaprijediti na obostranu korist?
Alispahić: Dejtonski državni aparat je okupatorski mehanizam koji je proizišao iz genocidnog i osvajačkog velikosrpskog i velikohrvatskog projekta, i otud je očekivano da se dejtonska država zalaže za prekidanje veza za bh. dijasporom koja je dominantno bošnjačka, a nastala je poglavito kao rezultat zločina etničkog čišćenja. Brojni su dokazi o nastojanju dejtonske države da se ove veze prekinu. To znači da treba graditi alternativne modele povezivanja Bošnjaka i njihovog domovinskog prostora. Dijaspora mora biti svjesna da prijeti opasnost da ostane bez svoje matice, u odnom smislu u kome danas Bošnjacima nema mjesta u Bijeljini ili Banja Luci. Tako sutra može biti i u Sarajevu, Zenici, Novom Pazaru. Februarske paljevine bošnjačkih gradova pokazale su da ovim krajevima već vlada Beograd. Šta to znači? Dijaspora mora biti maksimalno uključena u bošnjačku političku zbilju, jer je to jedini način da svi zajedno ne postanemo ljudi bez domovine. U dijaspori danas ima više patriotske svijesti, hrabrosti, slobode, dostojanstva, nego u Bosni. Snaga bošnjačkog spasa je u dijaspori, a ne u Bosni. U Bosni je gotovo sve okupirano i potplaćeno od Beograda, Zagreba i međunarodnih mentora, tu više nema slobode i pretpostavki da se ustane u zaštitu bošnjačkih interesa. Primjera je uistinu mnogo. Direktno rečeno, ako Bošnjaci krenu u osvajanje slobode, u ime svoga dostojanstva i jednakosti, težište te borbe će biti na dijaspori. Mislim da dijaspora ovoga još nije svjesna, samim tim što nema pravu sliku katastrofalnog stanja u koje je doveden bošnjaki narod. … Jedini evropski narod koji se nalazi u procesu nestajanja. Pred nama su izbori. Dijaspora treba masovno da se registrira i glasa, ne zbog stranaka i političara, već zbog sebe, jer nema prisustva bez političkog prisustva. Svako za sebe treba da posvjedoči da nije insan bez domovine.
IDENTITET.LU