Komunizam nema alternativu
Na tribinama Kruga 99 svi se vrte ukrug, kao da užičko kolo igraju. Šef nabavke svake hefte pribavi novog kolovođu da uzvikne: I jope’!, pa se kolo obmane opet zavintla. Kolo 99, kao ideološka baza, tj. filijala SDP-Alijanse, dosad nije priredio ni jednu raspravu o suštinskim bh. pitanjima. Kada se vazi o boračkim pitanjima, ili o terorizmu, onda je to nalik na proglase CK SKJ u kojima je, kao u svetim knjigama, tobejarabi, samo jedna istina. Time je jasno da Kolo 99 služi tek kao intelektualni zalog za kredibilitet SDP-Alijanse, kao što rezerve zlata služe za pokriće novčanica. Očekivalo se da će intelektualci u Krugu 99 nakon izbornih promjena imati snage da se izdignu iznad kelnerskog odnosa prema opciji koju su podržavali. Ma jok! Oni su odmah nakon izbora organizirali dijaloško kolo u slavu demokratskih promjena, a da niko od njih tada, i ni do danas, nije izustio da se – nikakve promjene u BiH nisu dogodile.
U međuvremenu su se sofisticirali. Gledaju deset mjeseci unaprijed. Krenuli su u izbornu kampanju. Šef nabavke je metnuo temu: Da li Alijansa ima alternativu? To je isto kao kad bi J.V.Staljin sazvao sovjetske komuniste da raspravljaju na temu: Imali li Staljin alternativu? Ima, al’ u Sibiru. Ima i Alijansa, al’ izvan Kola 99. Zar se uopće moglo očekivati da će Kolo 99 saopćiti da je stvar intelektualne higijene podržavati alternativu vladajućoj opciji, ne da bi se smjenjivala, već da bi bila svjesna da NIJE nezamjenjiva i vječna.
Kao što se unaprijed znalo, bez obzira na upitnu formu teme, Kolo 99 je zaključilo da – Staljin nema alternativu. Kolovođa je saopštio: “Sve druge stranke ne mogu napraviti kvalitetan program razvoja BiH i zato Alijansa zaista nema alternativu”. Ispade da je Alijansa i napravila i sprovela taj kvalitet i razvoj. U realnosti, ekonomsko i socijalno stanje je gore nego za vladavine SDA, a Alijansa je nizom akata (npr. Izborni zakon) sahranila BiH.
Dakako, najskandaloznija stvar je mišljenje da jedna vlast, ma kakva, i ma koja – nema alternativu. To je komunizam.
Prevara je posao za ozbiljne ljude
Usred krize SDP-Alijanse sa BPS-om, Bosanskoj je stranci došla ponuda od NHI-ja, kao predsjedavajuće Koordinacije, da predloži svoje ljude za upravne odbore velikih formi. Bilo je i još nekih išareta da BOSS pristupi Alijansi. Lider BOSS-a je organizirao press-konferenciju i saopštio da nema govora ni o kakvom ulasku u Alijansu – jer Alijansa nema snage da se razračuna sa kriminalcima u svojim redovima. Aktuelizirano je i pitanje – Zašto je BOSS ostao jedina multietnička stranka koja nije pozvana pri formiranju Alijanse? – ali se ovom bitnom temom nije bavio nijedan medij. Jer, da je BOSS ušao u Alijansu, njena vlast bi na Federaciji bila stabilna i imuna na potrese kakav je ovaj sa BPS-om. Zar je zaštita kriminalaca iz SDP-a bila bitnija od stabilnosti Alijanse? Očito je da – jeste. Ali je očito i da BOSS ne bi ušao u Alijansu i da je dobio takav poziv.
Osveta povrijeđene mlade je stigla već sutradan. U ime koordinacije Alijanse NHI je saopćio: “Ajanović često umišlja kako ga neko želi unutar Alijanse, ali ovaj projekat je ozbiljna stvar koja zahtijeva ozbiljne ljude”. O kako ozbiljnim ljudima se radi svjedoče dokazi o korištenju Alijanse za ekonomsko poklapanje krajeva sa bošnjačkom većinom, a od strane hrvatskog finansijskog lobija. Hrvati iz Alijanse su latinski ozbiljno i sračunato iskoristili demokratsku halabuku da uz poslugu bošnjačkih kvislinga ekonomski zauzmu pola Bosne, baš kao što je predviđeno u Karađorđevu i Vašingtonu. U kontekstu izdajničke i prevarantske inkvizicije, i patriotizam i principijelnost djeluju – neozbiljno. Zar baš?
Pitanje privatne ili državne jetre
Višestruki predsjednik Zlatko Lagumdžija više nema živaca da se stidi svojih nakaradnih osjećanja: javno priznaje da mu je krivo zbog medijskog tretmana Izetbegovićevog liječenja u Saudiji. Alija je po njemu “već godinu dana tek obični penzioner”, te ne bi trebalo javnost uzbunjivati bolešću jednog od desetine hiljada istih. Izetbegović je za sve druge PRVI predsjednik BiH, dakle, historijska ličnost čiji biološki život zaslužuje pozornost i brigu, dok je za premijera BiH riječ o – običnom penzioneru. Premijerova ljutitost svjedoči da on Izetbegovića doživljava kao svrgnutog monarha osuđenog na skončavanje u preziru. Izetbegović se prema svojim prethodnicima, koji su ga zadužili zlim, odnosio sa viškom tolerancije i praštanja. U tom pogledu, SDP-Alijansa nije ni do cipela svojim prethodnicima.
Plaćenićki mediji su raspredali o titovskom tretmanu Alijine bolesti. Niko da se zaibreti nad medijskim izvještajima o – “Lagumdžijinoj posjeti Ujedinjenom kraljevstvu koju je iskoristio da bi obavio liječničke pretrage jetre”. Premijerskom logikom dala bi se postaviti pitanja: Šta nas briga za njegovu jetru? S kojim pravom koristi državni posjet i naše pare za obavljanje privatnih poslova, kao što je problem njegove lične, a ne državne jetre? “Oslobođenje” ekskluzivno objavljuje: “On se trenutno dobro osjeća, iako se u posljednje vrijeme žalio na bolove”. Kome se žalio?!! Vrhovnom sudu? Vijeću ministara? Policiji? …Ako se žalio svojoj familiji, to je njegova privatna, a ne naša javna stvar.
Ubuduće bi bilo dobro da Lagumdžija kaže hop prije nego što sam sebi skoči u usta.
Zašto su Srbi opet “ugroženi”
Drskosti Srpske pravoslavne crkve nema kraja! Oni uporno dokazuju da i danas čine nukleus velikosrpskog projekta. O tome svjedoči saopćenje Arhijerejskog namjesništva u Sarajevu, koje je izdato 29. XII 2001, a koje su prenijeli svi viđeni srbijanski listovi. Tu su saopćili da ne žele da se vrši direktan tv-prijenos božićne liturgije u Federaciji jer – “ne žele da budu deo politike medijskog stvaranja veštačke i neistinite slike multietničnosti i multikulturalnosti”. Budući da SPC ne negoduje zbog tv-prijenosa u RS, po njihovoj logici ispada da je tamo, za razliku od Federacije, sve multikulturno? Biće da su stotine porušenih i neobnovljenih džamija u srpskom sakralocidu prava slika multietničnosti, zbog koje tv-prijenos božićne liturgije u RS nije veštačka slika. O neveštačkoj slici tretmana multietničnosti u RS svjedoči i Dnevnik RTRS koji je o pravoslavnom Božiću izvještavao 20 minuta, dok su Bajram i katolički Božić jedva pomenuti na kraju centralne informativne emisije. Nema ništa lakše nego Srpsku crkvu uočiti u očitoj laži; najteže je pak demantirati toliku količinu laži, jer normalan um ne može razumjeti da neko može od prvog do posljednjeg slova beščasno lagati. To ni šizofreničarima ne polazi za rukom.
U pomenutom saopćenju SPC lažima potkrepljuje stav o odbijanju tv-prijenosa: “Nebrojeno puta do sada smo doživeli i doživljavamo napade na našu Pravoslavnu crkvu u Federaciji BiH”. Šta nakon ove nebuloze da misli normalan čovjek? Da li je iko ikada napao Pravoslavnu crkvu u Sarajevu, Tuzli ili Zenici? Nije! Pa kako onda SPC može tvrditi da su napadnuti – nebrojeno puta?!! Može, isto onako kako je to tvrdio Radovan Karadžić prije nego je genocidom napao ljude koji nikoga nisu napadali, ljude koji su željeli mir!
Ali tu nije kraj! SPC u svome saopćenju ore dublje: “Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma rušene su i štećene crkve, skrnavljena groblja, fizički maltretirani sveštenici i vernici, uništavana imovina”. LAAAŽ!!! Jedino je istina da su sami Srbi skrnavili svoja groblja i k’o mahniti selili mrtvace nakon što su odlučili da nakon Dejtona ne ostanu u Federaciji, iako ih niko ničim nije ugrožavao. Sve ostalo je opaka nebuloza. Cilj SPC se nazire u poenti saopćenja: “Sami smo u razmišljanjima da svi zajedno napustimo Federaciju radi nemogućnosti ostvarivanja i minimalnih uslova za naša osnovna ljudska prava”.
Šta je cilj ovome nevjerovatnom ataku SPC na istinu? Jasno je: proizvesti uvjerenje da Dejtonski sporazum ne garantira ljudska prava Srbima u Federaciji, zbog čega se jadnici moraju preseliti i zabarikadirati u Republiku Srpsku. Pošto njima nema mjesta u FBiH, ni u RS nema mjesta za Bošnjake i Hrvate.
Zašto baš sada? Zato što je konačno stvoren širok medijski i politički front za ukidanje genocidne Republike Srpske. I što ne postoji mogućnost da taj front utihne, prije nego što ostvari zacrtani cilj. Jedini način da se zaštiti genocidna RS jeste da Srbi po drugi put napuste Federaciju.
Američka podrška genocidnima
Vjerovatno nikada Milorad Dodik ne bi od američke administracije bio proglašen liderom budućnosti da za njega nisu lobirali Sejfudin Tokić i SDP. Dok je Dodikova Vlada dijelila bošnjačko zemljište i finansirala izgradnju naselja za srpske naseljenike, SDP je hodao svijetom i tumačio kako je kamiondžija iz Laktaša čovjek od povjerenja. Mladen Ivanić, aktuelni predsjednik RS, imao je sličan demokratski put. Njega su navikali naši uhljupi. Otud je pozvan na tradicionalni Molitveni doručak kod američkog Predsjednika. – “To je veliko priznanje za mene lično i za RS” – rekao je Ivanić. Srpska javnost ima razloga da povjeruje kako američka administracija podržava genocidni i fašistički entitet. …Što možda i nije daleko od istine.
Hrvati su u BiH uvozili mudžahedine
Cjelokupna politička javnost Ploča protiv je Sporazuma sa BiH u pogledu korištenja luke Ploče. Gradonačelnik Ante Karamatić ujedinjeni otpor argumentira ovako: “U Americi smo imali ovaj slučaj s terorizmom. I BiH dijelom pripada tom svijetu, tamo ima tih postrojbi i na ovakav način mogu kroz Hrvatsku provoziti što ih volja”. Karamatić, u čijem prezimenu ima turske krvi, jako dobro zna da je slagao. No, nije on kriv što mu laž pije vode. Kad već govori o kontroli provoza, bilo bi lijepo makar da pojasni – kako su to mudžahedini uspjeli doći do centralne Bosne u vrijeme hrvatsko-bošnjačkih sukoba? Odgovor je kratak: zahvaljujući hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.
Hitler na Zapadu Još u vrijeme Drugog svjetskog rata Zapad je imao širinu duha da pravi komedije o Adolfu Hitleru, a da nacističku kostimografiju smatra poželjnom na maskenbalima. Nacistička Njemačka nije imala tu širinu duha pa se nikada nije šprdala sa američkim ili jevrejskim simbolima. Na Novom Zelandu se prije neki dan dogodila manifestacija fašističkog uma, onog ograničenog, namrgođenog duhovnog kazamata koji ne razumije šalu. Naime, nekakav se katolik Ben pojavio na tulumu odjeven u kostim Osame Bin Ladena. Umjesto da ostali razumiju šalu, oni su skočili na šaljivdžiju i bestijalno ga pretukli. Ostavili su ga u lokvi krvi, bez svijesti, rascopane glave. Vjerovatno bi izdahnuo da ga nije pokupila policija, koja ga je odvela u bolnicu gdje mu je na glavu metnuto 17 kopči. Sva sreća pa još uvijek živimo u Bosni.
Broj 470, 21. – 28. I 2002.