Ljiljan

SFOR-ova definicija terorizma

Niski udarci Visokog predstavnika


Potkraj godine visoki je predstavnik Wolfgang Petritsch dao intervju za jedan njemački list, u kome je pobrkao raznorazne lončiće. Kada kaže da “u ovoj balkanskoj zemlji ne vidi nikakav centar terorizma”, a govori se o tzv. islamskom, Petritsch zaboravlja objasniti tromjesečnu hajku koju IPTF i frtalj bh. policije vode protiv svega i svakoga sa predznakom zvijezde i pulumjeseca. Jer, ako baš BiH nije nikakav centar terorizma, otkud da se dogode tolika hapšenja naturaliziranih Bosanaca, oduzimanja državljanstva i sl., a bez ikakvih konkretnih dokaza? Na pitanje o Karadžiću i Mladiću, Petritsch kaže da i oni – “u izvjesnom smislu, također spadaju u teroriste”. Pa zar nakon Sarajeva, Srebrenice, 200.000 ubijenih, dvaput toliko osakaćenih, petput toliko raseljenih – išta više može biti u izvjesnom smislu?! Karadžić i Mladić su i teroristi i zločinci u punom smislu te riječi!!! Petritsch priznaje da ne postoji “određena politička volja međunarodne zajednice” za njihovo hapšenje, te da je to “nerealno očekivati od lokalnih vlasti”. Obje postavke podjednako su skandalozne. On o međunarodnoj zajednici govori kao da je to neko odnekle, a ne on sam, a ne OHR, SFOR, IPTF, OSCE… Drugo, kako može govoriti da su se dogodile demokratske promjene u BiH, ako ima “lokalne vlasti od kojih je nerealno očekivati” da uhapse ratne zločince, čime su i te vlasti zločinačke, a ne demokratske. Dakle, ako međunarodna zajednica i njene lokalne vlasti u BiH nemaju volje da uhapse Karadžića i Mladića, to znači da aktivno učestvuju u skrivanju i zaštiti ratnih zločinaca! Kad bi Svijetom vladao red, ovo bi podlijegalo krivičnoj odgovornosti.
Objašnjavajući navodnu neopterećenost Zapada islamom, Petritsch sam sebi skače u usta: “Ne treba zaboraviti da je Zapad posljednjih godina dva puta djelovao u korist muslimana, prvo u korist Bošnjaka, a onda kosovskih Albanaca”. Aferim! Ako je Zapad baš oslobođen od krstaške logike, onda je trebao djelovati u korist civilizacijskih principa i Povelje UN, a ne u korist muslimana! Valjda su svi ljudi isti? Ispade da su muslimani endemska biljka, pingvini u izumiranju, u čiju korist se, k’o iz milostinje, djeluje. Osim toga, istina je da Zapad nije djelovao u korist Bošnjaka-muslimana! Zapad je tri i po godine na razne načine podr(a)žavao genocidno ubijanje Bošnjaka. Zapad to isto čini i danas, s tim što nas se ne ubija, već nas se raseljava diljem Planete. Albanci su baška priča. Samim tim što su svi prognanici, uz pomoć Zapada, za tri sedmice, vraćeni svojim kućama.
Petritsch govori i o organiziranom kriminalu. Po njemu, “kriminalnim aktivnostima u BiH pogoduju etničke podjele i religiozno-ideološki orijentirani kriminalci”. Nije mogao reći netačniju stvar. Ako su igdje izbrisan religiozne i ideološke granice, onda je to u organiziranom kriminalu. Na ovih 24 odsto bh. teritorije više ne vlada etnonacionalna vlast, već SDP-Alijansa, pa je kriminal u procvatu. Napose, kad Petritsch govori o “trgovini bijelim robljem” morao bi znati da su u ovom strašnom zlu kriminalno učešće imali i pripadnici IPTF-a, ali i neki drugi međunarodni zvaničnici. O tome svjedoči i Helsinški komitet Srđana Dizdarevića. Dakle, organizirani kriminal nema nikakve veze sa religijom i ideologijom, već sa talovima koje međunarodni službenici u BiH ubiru od zaštite kriminalaca, u vlasti i van nje. Dođite u Tuzlanski kanton i uvjerite se!

Odgovornost Zapada za antidemokratsku BiH

Patrick Moore, kordinator za Balkanske analize u Radiju Slobodna Evropa, objavio je netačnu i nepismenu analizu o situaciji u BiH. On tvrdi da su “poslije izbora u novembru 2000. na vlasti u BiH nenacionalističke partije”, i još prirodaje da je “njihova pobjeda favorizirana izbornim pravilima na štetu nacionalista”. Prvo, samo je na frtalju bh. teritorije gdje su Bošnjaci u većini došlo do promjena, odnosno da izbora tzv. nenacionalističkih partija, iako u Alijansi participiraju hrvatske nacionalne stranke. Srbi i Hrvati su u kritičnoj većini birali nacionalističku vlast. Drugo, postoje brojni dokazi da je OSCE nizom zvaničnih ili tajnih manevara radio na opstanku s&h nacionalista. Prisjetimo se samo uvođenja višečlanih izbornih jedinica, tj. parčanja Federacije na izborne jedinice u maju 2000., čime je obezbjeđeno zadržavanje hrvatske etnonacionalne vlasti na 27 odsto bh. teritorije; ili, onog OSCE-ovog maskenbala sa toleriranjem hrvatskog referenduma i zabranom tv-spota HDZ-a dva dana pred izbore, čime je strateški homogenizirano hrvatsko biračko tijelo. Analitičar Moore razvija tezu da bh. narodi ne žele antinacionalističku opciju, pa se pita – “da li međunarodna zajednica ima legitimno pravo naturati ono što ljudi ne žele?”. Za njega je naturanje antinacionalizma 19-vijekovna politika, a istovremeno ga sadašnje stanje podsjeća na srednjevjekovna mini kraljevstva. Nejasno. Prvo, očito je Moore neinformiran o srpsko-hrvatskoj i antibosanskoj politici OHR-a i OSCE-a, koja u zadržavanju s&h nacionalizma vidi mogućnost za dalje preseljavanje Bošnjaka, karađorđevsku podjelu BiH i rješavanje bh. pitanja u interesu Srbije i Hrvatske. Drugo, zar za demokratske imperative treba da je bitno šta neko želi, pogotovo što se nametnute fobije unutar bh. naroda ne mogu uzeti kao relevantna demokratska volja. Možda bi nacisti u Njemačkoj željeli vlast, ali im je to Ustavom onemogućeno. Možda bi rasisti u Americi željeli pobiti, protjerati ili getoizirati crnce, ali je zakon iznad njihove nastranosti. Nije teško dokazati da su dejtonska pravila u BiH, za koja svakako nije glasao narod (!), suprotstavljena osnovama demokratije i ljudskih prava, kakva važe na Zapadu. A upravo je Zapad uspostavio tu apartheidsku nakazu! Zapad to treba i promijeniti, i standardizirati, u skladu za općim i veoma jasnim mjestima demokratskih i humanističkih pravila. Ako se u BiH, revizijom Dejtona, stvori sistem koji ne podržava nacionalizam, već antinacionalizam, i koji može sam od sebe funkcionirati, tada nam neće trebati, kako Moore tvrdi, kolonijalna vlast ili moderni protektorat. Stvar je jednostavna: u Izbornom zakonu, u skladu sa Odlukom o konstitutivnosti, treba zabraniti jednonacionalne stranke i naložiti da sve stranačke liste moraju biti multinacionalne. Da OSCE, OHR i SDP-Alijansa istinski žele jačanje jedinstvenih struktura i stranaka, kako Moore tvrdi, ova bi se promjena već dogodila. U prvi mah to bi najviše odgovaralo Bošnjacima, koji nemaju etnonacionalnu vlast, ali vrlo brzo i demokratiziranim Srbima i Hrvatima, koji bi u zajedništvu mogli prepoznali suštinu svojih bh. interesa. Ovoj logici je suprotstavljena jedino logika nastavka dejtonskog razaranja i dokusurivanja BiH.

Patriotizam i kalkulacije

Bez obzira kako se završilo dosad najveće pucanje tikve u SDP-Alijansi, u vezi sa ultimativnim zahtjevom BPS-a da Sefer Halilović mora biti vraćen na mjesto ministra – u historiji će ostati gorko svjedočanstvo o patriotskoj i moralnoj bljutavosti ove vlasti. SDP-Alijansa je, uz pomoć međunarodnih mentora, nakanila da makne ministra Halilovića samo zbog toga što je osumnjičen, ali ne i okrivljen, od Haškog tribunala. To se potpuno uklapa u novi američki, pa i bosanski trend, po kome svako može biti kriv dok ne dokaže svoju nevinost, umjesto da svako mora biti nevin dok mu se ne dokaže krivica. Ispostavlja se da je Sefer Halilović sve vrijeme balijansiranja bio trn u oku novog koncepta vlasti; čekao se samo pogodan trenutak da se SDP-Alijansa oslobodi čovjeka koji ima isuviše patriotskog identiteta da bi mogao biti podoban. Čim je otputovao za Hag, Halilović je postao meta za odstrijel. Hajde što ga se htjela otarasiti SDP-Alijansa, ali su u njegovoj nevolji šansu ugledali i stranački mu drugovi. Umjesto da se svi povuku u mišije rupe kada je Halilović sletio u Sarajevo, haranga je nastavljena otvoreno i bez maski. Postavlja se pitanje: da li je Sefer Halilović išta bolje mogao očekivati od koaliranja sa dokazivo antipatriotskom, kurtizanskom opcijom? Patriotske ciljeve BPS-a on je metnuo pod zadnjicu u foteljama SDP-Alijanse, kako bi bio ministar, a svojim stranačkim jaranima podario šaku funkcija. Čak i poslije svega, što bi trebalo da ima znak moralnog otrežnjenja, BPS ucjenjuje SDP-Alijansu foteljama i funkcijama. Ako Sefer ostane ministar, ako nam date još fotelja, mi ćemo ostati u Alijansi. Ako nam ne dade, mi odosmo, pa nek Alijansa propadne. Riječ je o pogrešnim frekvencijama! Alijansa se Halilovića kutariše zbog njegovog generalskog identiteta, a Halilović ucjenjuje Alijansu ne zbog patriotskih principa, već zbog vlasti. Bila je ovo jedinstvena šansa da Halilović revitalizira i ojača BPS pred ovogodišnje izbore, te da sa BPS-a spere odgovornost za sudjelovanje u buljuku antipatriotskih poteza Alijanse, od usvajanja pogubnog Izbornog zakona, pa do kriminalnih hajki protiv nevinih ljudi. Čak i ako BPS ode iz Alijanse, ostaće svjedočanstvo da je otišao zbog neostvarenog ultimatuma, a ne zbog patriotizma. Tada će isprazno zvučati i sam naziv stranke koju vodi Sefer Halilović.

Uvrijeđenost prvog Karadžićevog popa

U savremenoj povijesti zločina nikada se nijedna vjerska zajednica nije do te mjere uključila u činjenje zla kao što je to Srpska pravoslavna crkva. SPC je činila nukleus ideje o konačnom obračunu sa Turcima, i to je bestidno pokazivala sve vrijeme genocidnog ubijanja Bošnjaka. Popovi su svetom vodicom posipali i krstom blagosiljali mjesta u kojima su vršena masovna klanja bošnjačkih civila. Pratili su Karažića i Mladića na svakom koraku, svjedočeći pred tv kamerama o jedinstvu Crkve i zločinačke politike. Ako bi neka ličnost trebala biti simbol učešća SPC u kreiranju zločina nad Bošnjacima, onda je to vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda. Između Karadžićeve, Mladićeve i Kačavendine odgovornosti za ratne zločine, nema bitne razlike. Karadžić je naređivao, Mladić izvršavao, a Kačavenda je autoritetom Crkve podsticao ubijanje i preseljavanje Bošnjaka. Samo ga je mantija spasila da se ne nađe na haškoj optužnici. Da je SPC imala namjeru da sa sebe skine historijsku odgovornost za ratne zločine, koji su činjeni pod njenom zastavom, dosad bi skinula mantiju Vasiliju Kačavendi i drugim popovima koji su podsticali zločine. Otuda su mirotvorne propovijedi raznih popova samo dno bezobrazluka i licemjerja. Pogotovo kad takve riječi dolaze iz usta Vasilija Kačavende, kao prilikom njegove nedavne božićne propovijedi u Tuzli. Pošto mu nije dlaka s brade falila zbog zločina koje je podsticao, Kačavenda se usred Tuzle, i usred svečanosti, usudio i da uvrijeđeno kritikuje lokalne vlasti. Krivi su mu što prilikom njegove nedavne posjete lokalnoj administraciji nisu o tome obavijestili javnost! Heeej! Pa umjesto da se poklopi ušima, on bi da se slika i prikazuje!!! Konačno treba razumjeti da je besramna drskost ključna osobina velikosrpske politike, kao što je iracionalna popustljivost sevep svih bošnjačkih stradanja. Ovdje je barem stvar jasna: onaj ko se slikao kao saradnik Radovana Karadžića treba da ostane historijski zamrznut na toj slici. Kapak, što se slikao uslikao se!

SFOR je napade na povratnike proglasio terorizmom

U ovoj kolumni smo mnogo puta pisali o aspektima terorizma u BiH. Dokazivali smo da 600 napada na bošnjačke povratnike za nepune dvije godine nemaju šta drugo biti nego – terorizam. Tvrdili smo da je terorizam u BiH svakodnevna, konkretna i opipljiva kategorija. Tačno se zna gdje živi i koje ga snage podstiču. Upalilo je! Najnoviji tv spot SFOR-a potcrtava da su i napadi na povratnike – terorizam. Konačno, makar da se negdje razumijemo!

Broj 469, 14. – 21. I 2002.

Na današnji dan

  • Nothing has ever happened on this day. Ever.

Kalendar

Januar 2002
P U S Č P S N
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031  

Arhiva

Kategorije