Izmišljotine i njihov cilj
Nema ničeg spornog u ambiciji SFOR-a, IPTF-a i domaće policije da se u BiH pronađu lica eventualno uvezana u mrežu svjetskog terorizma. I nama bi koristilo da se oslobodimo tog balasta. No, sve što je dosad učinjeno bilo je – ćorak. Bezbroj optužbi, insinuacija, napisa po svjetskim listovima i najava po tv mrežama – ali ni traga tzv. islamskom terorizmu u srcu Evrope. Za konzumiranje određenog sadržaja nebitno je da li je to najava neke mogućnosti ili stvarnost, jer čim se medijski plasira, sadržaj počinje da živi kao stvarnost. Recimo, ogroman dio evropske javnosti stekao je uvjerenje da se Alija Izetbegović slikao sa Bin Ladenom, samo na osnovu insinuacije, bez obzira što nema ni traga fotografiji. Ljudi informacije čuju sa pola uha, u prolazu, i prihvataju ih zdravo za gotovo. Dominantna većina ljudi nema vremena sad tragati po novinama ima li ili nema Izetbegovićevog fotosa sa Bin Ladenom. Ima da ga ima, čim je neko rekao da bi ga moglo biti. Znaju to vrlo dobro oni koji su u zadnjih mjesec dana rasplamsali medijski rat protiv Bošnjaka i BiH. Zato svi ovi promašaji u antibošnjačkoj histeriji nisu tek puki promašaji! Slučajevi se izmišljaju i medijski plasiraju kako bi se izgradilo lažno uvjerenje da je u Bosni ipak Bin Ladenova filijala za Evropu. U toj poplavi raznih izmišljotina javnost nema kad razmišljati da li je nešto najava mogućnosti ili stvarnost. Sve je stvarno, samim tim što se o tome priča. Riječ je o sofisticiranom specijalnom ratu u kome besramnu ulogu imaju unutarnji agresori, koji svoju političku podobnost strancima dokazuju sataniziranjem vlastite zemlje i, valjda, vlastitog naroda. Mi se trenutno zadovoljavamo time što nam se krivica ne može dokazati. Ne shvatamo da to nije poenta ove operacije. Poenta je da se proizvede što više insinuacija protiv Bošnjaka, što će stvoriti dojam stvarnosti. Ne razmišljamo čak ni o tome da bi sataniziranje Bošnjaka kao terorista moglo biti priprema za nešto mnogo gore. Tome se treba suprotstaviti traženjem odgovornosti za nosioce svih hajki i insinuacija za koje nije pronađen nijedan dokaz. Nas ne zanima da li se Sejfudin Tokić može ili ne može pogledati u ogledalo, ali nas zanima s kojim je činjeničnim pokrićem slavio pronalazak Izetbegovićeve fotografije sa Bin Ladenom. Ne zanima nas ni Bešićevo ogledalo, ali nas zanima s kojim pokrićem je u Svijet plasirao informaciju o dolasku 70 terorista u BiH. Za ovako grupne neodgovornosti, koje su u lancu antibošnjačke histerije protiv BiH, mora se snositi javna odgovornost. Umjesto da se izvinu za nanošenje moralne i političke štete svojoj državi i narodu, ovakvi srbosaurusi i crtoatosaurusi svijetla obraza to sudjelovanje u brlogu mržnje prema BiH smatraju doprinosom borbi za budućnost BiH. Nema budućnosti BiH dokle god se pokušava krivac pronaći tamo gdje ga nema, a ne tamo gdje jeste, a jeste u terorističkim i apartheidskim ambijentima bh. Srba i hb. Hrvata.
AntitetorizaM protiv nena i efendija
Sjećate li se nedavne akcije SFOR-a u Radovlju kod Visokog? Šta je u našoj memoriji ostalo od tog događaja? Kao, SFOR je nešto rovio po aerodromu, tražio oružje, teroriste, šta li, i nije našao ništa. U medijima pod kontrolom Velikog Brata niste mogli čuti da su trupe SFOR-a, prilikom ove akcije, prekršile sve norme smislenog ponašanja. Na udaru vojnog prepada, hapšenja, ispitivanja, pretresanja, pred uperenim američkim puškama, našli su se bošnjački civili, vijernici, starci, žene i djeca! Pet američkih vojnika je uperilo cijevi u Seada ef. Goraliju i spriječilo ga da dođe do džamije i klanja akšam. Amerikanci su upali u kuću porodice Valjevac, i tamo na namazu uhapsili 80-godišnju staricu Munibu! Hodali su joj po kući u čizmama, istrgli telefonski kabl, odlijepili itisone sa stepenica… Američki prevodilac je preko megafona uzvikivao: “Predajte se!” Okolo transporteri, vojnici, uperene puške… Panika! Djeca su bježala, s ceste se sklanjalo sve bošnjačko, nastala je pometnja kakvu bošnjačka kolektivna memorija pamti od Šahovića do Podrinja, Krajine, Hercegovine. Zašto!!! Zašto po nenama i efendijama?! Oni su srce bošnjačkog ponosa! Koliko god da je taj ponos srozan, ovo je granica ispod koje se ne može! Teško je vjerovati da su američki komandanti u BiH toliko glupi da ne shvataju da ovakvom akcijom nepotrebno proizvode antiameričko raspoloženje među Bošnjacima. Ili im je zapravo potreban taj isfabricirani antiamerikanizam kako bi proizveli dokaze o islamskom ekstremizmu među Bošnjacima?! Najgora je šutnja koja se nadvila i nad ovaj slučaj. Gdje su ti bošnjački političari, narodni poslanici, da javno zatraže izvinjenje američke vojske narodu Visokog? Gdje je NAROD da se okupi i da kaže kako postoji granica naše kooperativnosti, a ona počinje tamo gdje se zadire u naše bošnjačke svetinje? Šutnjom se samo odobravaju i hrane ovakve pojave. Niko ne osporava pravo SFOR-a da radi svoj posao, čak šta više, u tome će imati svesrdnu pomoć i naklonost bošnjačkog naroda. Ali sve dok akcije SFOR-a imaju dimenziju borbe protiv svih terorizama, ali ne i protiv nena i efendija.
Srbi i kolektivna krivica za ratne zločine
Sudeći po ljutitim reakcijama u Srbiji, Savez logoraša BiH i Irfan Ajanović postigli su pun pogodak priređivanjem i izdavanjem knjige Srbi o Srbima – Jesmo li čudovišta? Na oko 700 stranica sakupljeni su tekstovi slobodnih srpskih intelektualaca protiv srpskog bezumlja. Knjigu kao recenzenti potpisuju dr Nada Popović (Toronto) i dr Vitomir Galić (Beograd). Oboje u ovoj knjizi vide mogućnost izbavljenja od zločina i mitomanije oboljelog srpskog duha. No, većina Srba, očito je, ovakve pokušaje smatra antisrpskom kampanjom. Novinar Sava Dautović kaže da se ovom knjigom na optuženičku klupu želi izvesti čitav narod. Pa naravno, dokle god srpski narod genocidna postignuća smatra nacionalnim interesom, dotle će biti nemoguće razdvojiti srpske zločince od srpskog naroda. Ako baš Srbi žele da se distanciraju od zločina koji su u njihovo nacionalno ime počinjeni, onda treba da ukinu Republiku Srpsku, da izgrade stotine džamija, katoličkih crkava i vjerskih objekata koje su porušili, treba da plate ratnu odštetu Bosni i Hjercegovini, itd. Brate mili, pa to nije nikakva filozofija! Ako srpski narod neće da nosi kolektivnu krivicu za srpske zločine, neka prestane srpskim vlasništvom smatrati rezultate genocida i teritorijalnog osvajanja. Za početak, raznorazna bi srpska udruženja i stranke mogli osuditi vandalsko rušenje bašluka na mezarju u Vlasenici. Bašluka nad mezarima nedavno ekshumiranih i dostojanstveno pokopanih žrtava srpskih zločina. Ne može se živjeti u zločinu, a ne biti zločinački.
Džamija u slovenačkom ćoravom sokaku
Bošnjacima se redovno događa da im pamet sole predstavnici raznih naroda i zemalja koji po zračenju i značenju svoje spremnosti na toleranciju nisu ni do koljena urođenoj bošnjačkoj tolerantnosti, slobodoljubivosti, spremnosti da se živi i uživa u razlikama, kao bogatstvu kulture i običaja. Srpski fašisti su s brda razarali Sarajevo i druge bh. gradove, klali i tlačili Bošnjake, ali Bošnjacima nije ni nakraj pameti bilo da sprovode revanšizam nad svojim srpskim komšijama. Hrvatski fašisti su rušili Stari most, Bošnjake trpali u logore poniženja i smrti, ali su Hrvati u Sarajevu ili Tuzli živjeli u prirodnoj ravnopravnosti. Bošnjacima je to posve normalno. Amerikancima, eto, nije! Nije ni Skandinavcima! Ni Britancima! Ni Francuzima! Ni Austrijancima! Po prijestolnicama kršćanskog svijeta sprovodi se odmazda prema muslimanima, samo zbog toga što su nekakvi teroristi imali muslimanska imena. To je isto kao da su Bošnjaci, zbog Keraterma ili Dretelja, po Sarajevu zaganjivali, mlatili i ponižavali građane srpskog i hrvatskog porijekla. Bošnjacima je takav primitivizam stran, i jedino zbog toga Bosna još ima šansu. Eto, i vrla nam i prijateljska Slovenija još jednom dokazuje svoje plemenito lice. Bošnjaci su joj interesantni tek kroz mogućnost privatizacije njihove imovine, jer među bh. Srbima i hb. Hrvatima slovenački privatizacijski fondovi su nepoželjni. Za razliku od naših Srba i Hrvata koji su putem dvojnog državljanstva građani celog sveta, Bošnjaci su privezani za bosanski pasoš, kao još jedno živo svjedočanstvo da nemaju rezervne domovine. Bošnjacima i za Sloveniju trebaju vize. Jer Sloveniji treba bošnjačka imovina, ali ne i Bošnjaci. Dokazuje to i ogromna politička hampa koja se u deželi diže zbog najave izgradnje džamije u Ljubljani. Prvo su spontano protestirali stanari naselja Moste i Bežigrad, jer su džamiju u svome sokaku doživjeli kao poniženje kršćanskog identiteta. Potom su se oglasili Janšini Socijaldemokrati i Nova Slovenija, čiji lideri smatraju da će – džamija vrijeđati vjerska osjećanja Slovenaca. Zašto? Čime? Pa zar nismo multikulturni, majka mu stara!? Gdje se to iz Slovenije odseli otvoreno civilno društvo, evropejstvo, tolerancija, i sl.? Ili ove kategorije služe tek kao pendrek za Bošnjake, koji svakako baštine sve one plemenitosti koje skučena Evropa povraća. Početkom oktobra po prvi put je u historiji Slovenije ustoličen Muftija slovenački. Biće da i to spada u, kako rekoše slovenački lijevi desničari – pretjerano širenje islama po Sloveniji.
Muslimanci iz Senadovih Dana
Treći nastavak feljtona Miroslava Toholja koji izlazi u beogradskom NIN-u, pod naslovom “Sveti ratnici” u BiH, ilustriran je fotografijom iz pustinje na kojoj neki arapski borac drži granatu. Otkud sahara u Bosni?, manje je bitno u strasnoj želji da se prisustvom mudžahedina u BiH reahibilitira zločinački projekat Beograda. Toholj citira zagrebački Nacional koji je objavio priču o mudžahedinima – tako da bi se Radovan Karadžić postideo zbog mirnoće s kojom je o tome pričao u ratnim prilikama. Ovim je jasno da najjači srbijanski magazin ratnog zločinca Radovana Karadžića promovira kao pravednika. Među brojnim konstrukcijama koje bi se dale komentirati zanimljiv je i citat iz bh. magazina DANI u kome se korektno razmatra odnos islamskog i bh. znakovlja u Armiji RBiH. No, Toholj Dane, ni-pet-ni-šest, naziva muslimanskim listom. U kontekstu feljtona, u kome je Alija hodža, a hodža mudžahedin, biti muslimanski znači biti teroristički. Zalud Danima tolika multikultura, proganjanje Muratbegovića, Hasanaginice, mudžahedina… Od islamskog grijeha nas ništa ne opra! Obr’o si krstaški bostan ako ti je ime Senad, ma koliko bio ili ne bio Senad! To je još jedan znak da trebamo ostati odani sebi, i u jedinstvu i u razlikama.
Broj 457, 22. – 29. X 2001.