Platforma za uništenje BiH
Da li međunarodna zajednica u BiH ostvaruje dogovor iz Karađorđeva o podjeli naše zemlje na srpsku i hrvatsku polovicu? Dejtonski sporazum nije bio ni na vidiku, a već smo u martu 1994. znali da će se Federacija BiH prostirati na 51 odsto bh. teritorije. Za godinu i po nakon Vašingtonskog sporazuma izginule su još desetine hiljada naših ljudi. Dogodile su se Markale, Kapija, Srebrenica… Zašto? Nije li nas to trebalo dodatno omekšati da pristanemo na bilo kakav mir koji je bolji od rata. Pristali smo jer nam je obećan povratak, reintegracija, demokratizacija. Vraga! Više je Bošnjaka ekskluzivnom brzinom dobilo useljeničke vize u prekookeanske zemlje, nego što se vratilo kućama! Aneks sedam je nepovratno mrtav! Samo je u Ameriku preseljno oko 150.000 Bošnjaka. Oni se nikada neće vratiti. Dok je trajao taj nastavak genocida, na 24. odsto bh. teritorije ušli su slovenački privatizacijski fondovi. Ušao je klerikalno podoban kapital. Slovenci ne mešetare ni po RS, ni po Herceg-Bosni, jer je tamo privatizacija u sigurnim rukama. Kad nas i ekonomski slome, mi nećemo biti ni NULA, je i nula ima matematičku moć. Mi nećemo imati više nikakve moći. Nećemo uopće postojati. Zalud nam bošnjačke institucije kulture, koje se već danas rahat mogu pretvoriti u bošnjačke muzeje, nalik na one u kojima su izloženi dinosaurusi. Drskost kojom se pred našim očima odvija čerečenje BiH svjedoči da više ni o čemu ne odlučujemo, niti nas iko više zarezuje. Čak šta više, naši se političari utrkuju da dokažu kooperativnost u razvaljivanju BiH. Pod pritiscima OHR-a i OSCE-a pristali su na specijalne odnose FBiH i Hrvatske, i time dali pravo RS-u da se veže za SRJ; pristali su da na dvije države podijele BHT, izborna pravila, tajnu policiju… Međunarodni faktori, isti oni što su nam obećavali dejtonske oaze mira, ovih dana su aminovali vojno paktiranje Vojski RS i SRJ. Ako je to jedna vojna sila, onda je to i jedna država! Onda RS nije u BiH! Pola Bosne se daje, kao što je i najavljivano, u zamjenu za izgubljeno Kosovo. Posve je nebitno za koliko će godina ova stvarnost dobiti i međunarodni pečat. Oni koji su u ime Bošnjaka potpisivali Dejtonski sporazum imaju moralnu obavezu da povuku svoj potpis, ako se određenim postupcima narušava državni smisao Bosne i Hercegovine.
Dejtonska retorika
Nekadašnji alternativni premijer Sejfudin Tokić je na sesiji Kruga 99 izjavio da Dejtonski sporazum ne treba mijenjati, ali da će uslijediti promjene nedavno usvojenog Izbornog zakona. Izborni zakon je proizišao iz Dejtonskog sporazuma, koji uvažava entitetske i segregacijske realnosti postignute genocidnom agresijom. I jedan i drugi dokument danas su u suprotnosti sa Odlukom o konstitutivnosti. Ako se Izborni zakon prilagodi političkoj jednakopravnosti svih bh. naroda i građana, onda politički Dejton postaje besmislen. Kakva je svrha postojanja entiteta ako će svi biti jednakopravni? Doduše, političarima je u ovoj zemlji strogo zabranjeno da čačkaju po Dejtonskom sporazumu, jer bi mogli biti smijenjeni. Nemoguće je Izborni zakon prilagoditi evropskim standardima i Odluci o konstitutivnosti, a da to nema značenje promjene Dejtonskog sporazuma.
Nema pomirenja bez ravnopravnosti
Na skupu stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja zaključeno je da gotovo dva miliona građana BiH pati od posttraumatskog stresa. Njihovo nije bilo da ulaze u političke dimenzije proizvodnje postratne traume u društvu, u vidu kriminalne privatizacije, socijalnog haosa, renesanse narkomanije i svih vidova kriminala. Pogotovo što su ove pojave znatno izraženije na ovih 24 odsto bh. teritorije. (Samo na području TK slobodno radi 90 javnih kuća!) Ako se legalizacijom svakovrsnog društvenog zla razori bošnjačka porodica, time će biti sasječena mogućnost kolektivnog otpora antibosanskim pojavama. Bitno je proizvesti kritičnu masu ljudi koji žive u haosu. Manjina onih koji vide šta se događa tu slabo šta može promijeniti. Učesnici skupa su raspravljali i o pomirenju među bh. narodima, valjda kao uvjetu da se prevaziđe stanje traume. Srđan Dizdarević je rekao da postoje tri istine, što je temelj novom ratu. Konstatacija je tačna, ali bi se trebalo upustiti i u genezu te tri istine. Organizatori skupa, Fondacija Konrad Adenauer i GTZ, izjavili su da je projekat pomirenja i dijaloga započeo prije dvije godine. Ejh, zar baš! Kakva je svrha pomirenja i dijaloga ako postoje tri istine? Osnovni problem tih istina je što dva naroda u BiH u svojoj blizini ne žele ona druga dva naroda. Problem je u s&h ambiciji da 76 odsto bh. teritorije bude etnonacistička pustinja, sa apartheidnim i segregacijskim ambijentom za bh. različitosti. Tu nema pomirenja ni dijaloga. Tek sprovedba Odluke o konstitutivnosti i jednakopravnosti svih bh. naroda i građana može biti siguran put za izbavljene iz ovog, čini se svjesno, začaranog kruga. Dotad su sve priče o pomirenju i dijalogu mlaćenje prazne slame i dizanje para na jalovim projektima.
Komunizam je bio mala maca
Ovaj dio Bosne gdje skončavaju Bošnjaci pretvorio se nakon 11. septembra u pozornicu paranoje i islamofobije. Možda će neki komediograf nekada o svemu što se događalo napisati neko Bošnjačko sumnjivo lice, ali dotad valja izdeverati opak potres mozga društveno-političkog sistema. Približavamo se ambijentu boljševičkih čistki, gdje postaje kriv svako na koga se uperi prstom. Trenutno se kao krivično djelo uzima iskazivanje negativnog mišljenja o američkim udarima na Agfanistan. Svaki građanin ima pravo da misli šta hoće, i da iskazuje svoje mišljenje, sve dok to ne ugrozi zakonske okvire građanskih sloboda. Skandalozna je činjenica da je sarajevska policija privela i podnijela krivičnu prijavu protiv dvojice mladića koji su lijepili plakate sa porukom – Zaslužuju li muslimanski životi minutu šutnje? Mladići su osumnjičeni za krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Pa komunizam je mala maca za ovo što nam se događa! Ko dan je jasno da poruka sa plakata nema blage veze sa optužbom za krivično djelo. Kako bi to pozivanje na sućut moglo raspirivati raznoraznu mržnju? Nikako. S druge strane, Bosna je krcata terorističkim izljevima nacističke mržnje prema muslimanima, ali na to niko ne reagira. Ovo bi bila sretna zemlja kad bi s&h teroristi svoje poruke ispisivali na plakatima, umjesto što podmeću bombe, kamenuju i ubijaju muslimane. Ali poruka za koju će odgovarati sarajevski mladići nije poruka mržnje. To je poruka koja podstiče na moralnu dilemu. Uistinu, zar postoji razlika između američkih i palestinskih žrtava? To je posve zdrava poruka. Da smo mi zdravo društvo, federalni bi ministar policije istog časa trebao poslati izvinjenje mladićima, ili podnijeti ostavku. Umjesto toga, raspirivanje orvelovske islamofobije nameće se kao mjerilo odanosti demokratiji i antiterorističkoj koaliciji. Ogroman dio javnosti već je inficiran strahom da bi BiH mogla biti optužena kao teroristička baza. Zato se i vijest o pronađenoj spaljenoj američkoj zastavi u Kladnju čita kao akt terorizma. Umjesto da razumijemo da svaki građanin ima pravo da u svojoj avliji pali i američku, i afganistansku i kakvu god hoće zastavu. Osim zastave Bosne i Hercegovine! Svaka manifestacija mišljenja koja ne ugrožava zakone naše države pripada neprikosnovenoj građanskoj slobodi. Ko god da želi javno govoriti protiv Amerike, ili Bin Ladena, ili Izraela, ili Afganistana – to je njegovo pravo. Samo je u komunizmu sloboda mišljenja bila propisana zakonom. Berlinski zid je srušen 9. novembra 1989. godine.
Brčkanje u pamćenju genocida
Brčko je jedan od gradova simbola srpskog genocida nad Bošnjacima. Američki izvori su pominjali podatak od oko 3000 ubijenih Bošnjaka u logoru Luka, iako se pretpostavlja da je taj tragični broj znatno viši. U ovom gradu je prije rata živjelo 55 odsto Bošnjaka, 19 odsto Srba i sedam odsto Hrvata. Prvih dejtonskih godina broj Bošnjaka u Brčkom se vrtio od tri do pet odsto, u odnosu na popis iz 1991. godine. Uprkos demokratskoj fasadi, projekat distrikta još tone u mjestu. Brčko je i danas velikosrpski grad, sa zločinačkim obilježjima. Da zločin zrači iz društvenog ambijenta pokazale su onomad fašističke demonstracije srpskih učenika i prebijanje bošnjačke djece. Zločin lebdi u brčanskom zraku, samim tim što tamo nema nijednog obilježja u pomen na hiljade bošnjačkih i hrvatskih civila koje su pobili srpski fašisti. Bezbeli se smatra da bi institucionalizirano sjećanje na žrtve narušilo međuetničku toleranciju. O tome svjedoči i glasilo Vlade Distrikta Brčko, pod nazivom Most, u čijem posljednjem broju piše: “Oni koji su patili zbog konflikta znaju da nastavak igre sa sektaškim podjelama i nacionalizmom neće uzrokovati privlačne rezultate. Bosna i Hercegovina, i Brčko posebno, moraju napustiti prošlost”. Fenomenalno! Bošnjaci, koji su dominantno stradali u Brčkom, krivi su što su patili, dabudu igrali sektaške podjele, dabudu bili nacionalisti, sami su sebi sve skrivili, ako žele u budućnost, moraju napustiti prošlost, zaboraviti, odumrijeti… Zapravo, brčanski Bošnjaci su na prvim izborima 1990. u većini glasali za građanske stranke, dok se glasovi SDS-a i HDZ-a uglavnom poklapaju sa brojem Srba i Hrvata. Time otpada podmetačina da je bošnjački nacionalizam kriv za bošnjačko stradanje. Jednako su ubijani i građanski i negrađanski Bošnjaci. Poruka da Brčko mora napustiti prošlost tiče se isključivo Bošnjaka, koji su najteže stradali. Bjelodano je da međunarodni faktor veću opasnost za obnovu tolerancije vidi u uspomeni na genocid, nego u održavanju rezultata genocida. Ne postoje ni inicijativa, ni raspoloženje, da se civilizacijski, u duhu vjerskih i svjetovnih obaveza, komemorativno označi stradanje brčanskih civila. Umjesto nekoliko hiljada civilnih žrtava posljednjeg genocida, dejtonsko Brčko će se sjećati 168 Jevreja stradalih u Drugom svjetskom ratu. Nedavno je gradonačelnik Brčkog Siniša Kisić primio rabina Jevrejske zajednice u RS Jozefa Atijasa, i za decembar dogovorio organizaciju kulturno-vjerske manifestacije pod nazivom Memorijalni dani brčanskih Jevreja. Manifestacija se organizira u pomen genocida nad 168 brčanskih Jevreja koji su pobijeni na Savskom mostu 17. XII 1941. godine. Nakon okruglog stola o stradanju Jevreja, vjerskog rituala i molitve, biće otkrivena i spomen ploča u znak sjećanja na ubijene Jevreje. Bilo bi časno da je rabin Atijas izjavio da je neumjesno graditi spomenik Jevrejima sve dok se ne izgradi spomenik hiljadama bošnjačkih i hrvatskih civila pobijenih u Brčkom. Ako se misli da je jevrejsko stradanje multikulturno, a da je bošnjačko nacionalističko, onda ne misli – ljudski. Svaka nevina žrtva jednako opominje, bilo da pripada američkom ili palestinskom narodu.