Muslimanci i autentični terorizam
Naša se zemlja ujedinila u borbi protiv terorizma! Održani su brojni vatreni govori, ali niko nije pomenuo otkud da odjednom postanemo tako bučni antiteroristi. Ispada da nas se teroristički napad na Ameriku tiče više negoli teroristički ambijenti u našoj zemlji. Antiteroristička farsa u BiH intonirana je kao obračun sa onima koji eventualno imaju veze sa Bin Ladenom i napadom na Ameriku, a opasni su i za BiH. Iako je teško pronaći dokaze da su ove grupe, ako ih uopće ima, ičim ugrozile bezbjednost BiH. S druge strane, u BiH djeluju veoma organizirane grupe srpskih i hrvatskih terorista, koje gotovo svakodnevno djeluju na razaranju jednakopravnosti i stabilnosti u BiH. To, haman, nije terorizam. Niko danas ne hapsi, ne ispituje, ne razbija te krstaške teroriste u BiH, koji čine konkretna zlodjela: Ferhadija, Trebinje, Banja Luka, Meliha Durić, Janja, Zvornik… Aktuelni terorizam u BiH nema nikakve veze sa islamom i događajima u Americi. Islam i njegovi pripadnici u BiH tek se mogu akceptirati kao žrtve terora. No, trenutnim poimanjem terorizma, samo muslimani mogu biti gonjeni. Ne dolazi u obzir da se u kršćanski okvir smjesti i “t” od terorizma, jer to ne bi bilo dovoljno autentično, iako je terorizam iz krstaških motiva upravo autentičan u bosanskoj stvarnosti. Umjesto da se iskoristi antiteroristička halabuka za stavljanje svih terorizama u BiH u isti koš, vlast se groteskno stavlja u službu antiislamske lavine. Koliko znamo, u okviru te kampanje SFOR i IPTF, uz pomoć MUP-a, nisu uhapsili ili sumnjičili nijednog kršćanina. Zašto bi sad odjednom bili sumnjivi nekakvi Mladi muslimani, ili Aktivna islamska omladina, pa čak i ordinacije za plastičnu hirurgiju u kojima su teroristi možebit mijenjali lični opis? Zašto dosad nisu pretresane te plastične ordinacije kako bi se utvrdilo nisu li Karadžić i Mladić u nekoj od njih promijenili dlaku? Nisu, jer je svaki napola sumnjiv Arap danas traženiji od ovih krvnika koji su pobili desetine hiljada ljudi. Eno, puna je Republika Srpska i ubica koji nisu mijenjali lični opis pa ih niko ne ganja! Razne muslimanske organizacije su sumnjive samim tim što su muslimanske. Čak i to što MM i AIO zagovaraju radikalni islam, koji je suprotstavljen bošnjačkom biću, i političkim interesima, ne može biti razlog da ih se stavlja na stub srama i progona. Svako ima pravo da propovijeda šta god hoće, dok ne ugrozi zakon. Samo konkretna i dokaziva zlodjela mogu biti razlog za nečije prozivanje i proganjanje od strane državnih ili međunarodnih instanci. Ove neprincipijelnosti ozbiljno mogu narušiti kredibilitet i vjerodostojnost antiterorističkog programa u BiH. Jer onaj koji je islamu imputirao ekskluzivnu odgovornost za terorizam, taj je sutra u stanju i svašta izmisliti kako bi dokazao da je bio u pravu. Ako taj antiteroristički program za BiH bude funkcionirao po aktuelnoj insinuaciji da su muslimani ekskluzivni teroristi, biće to – k r s t a š k i m a n i f e s t.
Živi, živi duh krstaški
Napad na Ameriku je došao k’o kec na desetku za ambicije da se s&h agresija na BiH preimenuje u građanski rat, a da se Bošnjacima konačno oduzme kapital žrtve genocida. Čestitom logikom nemoguće je Bošnjake dovesti u ma kakav kontekst sa tzv. islamskim terorizmom. Ta opaka konstrukcija bazira se na domaštavanju činjenice da su se u BiH, na strani Bošnjaka, borili i ljudi iz arapskih zemalja. Pa šta! Da je američka vojska ovdje došla 1992, a ne nakon 200.000 ubijenih, među kojima i 16.000 djece – ne bi bilo mudžahedina. Zašto bi Bošnjaci nosili tuđu krivicu? Činjenica da su se uz Bošnjake borila i šakica mudžahedina – nije dokaz nizašta. I to što su neki od njih dobili bh. pasoš – nije dokaz nizašta. Hiljade Arapa svake godine dobija državljanstvo zapadnih zemalja, pa te zemlje nisu ni fundamentalističke, ni terorističke. Zašto bi arapski čovjek u startu bio terorista? U pozadini ove kampanje za binladenizaciju Bošnjaka jeste krstaška strategija da se s&h genocidni projekti aboliraju od zločinačke odgovornosti. Ako se insinuira da su Bošnjaci uvezani sa najvećim svjetskim zlom, onda su i karadžići i tuđmani mačiji kašalj. Industrija pokolja nad bosanskim muslimanima ionako djeluje nevjerovatno, pa je lakše svariti da su Bošnjaci dobili što su i tražili, jer bi u protivnom, k’o biva, bili evropska baza Bin Ladenu. Slijedom logike, demokratski svijet bi trebao biti zahvalan s&h zločincima jer su vizionarski klali bošnjačke teroriste. To što su teroristi bili u dimijama, u bešikama, u godinama – ko te pita. Probuđeni krstaški duh je uočio neponovljivu šansu da pod zaštitom svjetske antiislamske histerije spere i u korist preobrati odgovornost za višegodišnje ubijanje bosanskih muslimana. Tako što će Bošnjake proglasiti gorim od od najgorih! Jadno, do povraćanja gadno, djeluje ovo domaće konektiranje na tu antibošnjačku hajku. Pa vlast ove zemlje, uz pomoć ugursuznih medija, razdragano radi protiv vlastite zemlje, jer sudjeluje u izmišljanju laži o islamskom terorizmu u BiH. Ta antipatriotska, patološka drskost u laganju, gotovo nas čini nemoćnima da se suprotstavimo tvrdnji da se bijela zove crnom, i obratno. Zar poslije stotine masovnih grobnica treba išta objašnjavati? Treba! Treba sve dok se s&h zločini i zločinci pokušavaju odjenuti u odore legaliteta. Jer, dokle god postoji ambicija da se rat u BiH tumači jednakom krivicom, dotle će bošnjačka žrtva biti na meti sataniziranja. Posve je jasno ko je koga u Bosni ubijao, i zašto ga je ubijao. Za onoga kome je stalo do istine o genocidnoj agresiji na BiH – mudžahedini su devete peke zveketalo.
Teško onom ko se sa hodžom uslika 
Nakon 11. septembra u srbijanskim i hrvatskim pisanim medijima otvorila se složna bratstvujuća kampanja za dokazivanje veze između Bošnjaka i tzv. islamskih terorista, oličenih u mudžahedinima koji su ratovali u BiH. Mada je teško objasniti zašto bi mudžahedin, u startu, bez dokaza, bio i tzv. islamski terorist. Čak su se i neke novine za koje se vjerovalo da su zdrave, kao što je zagrebački Globus, otvorile stranice za senzacionalizam koji nije sam sebi svrha. Najtemeljitiji pristup svaljivanju krivice za rat u BiH na Bošnjake, imao je beogradski NIN. Ovaj sedmičnik je otpočeo feljton pod naslovom: “Sveti ratnici” u Bosni i Hercegovini. Autor feljtona je bivši hercegovački Sarajlija, književnik Miroslav Toholj, inače Karadžićev ministar informisanja. Feljton se bazira na brojnim izvodima iz stranih i ovdašnjih novinarskih ratnih izvještaja o BiH, što svjedoči o strateškom i sistemskom pristupu namjeri da se dokaže da su Bošnjaci krivi za rat jer su htjeli usred Evrope stvoriti džamahiriju. U nekoliko navrata citirani su i izvodi iz ratnog Ljiljana. Strasna želja da se Bošnjaci optuže sa genocid nad Bošnjacima u par navrata je autoru pobrkala logiku. Toholj citira italijanski list Europeo, broj od 24. aprila 1992, čiji reporter donosi izvještaj iz okoline Jajca: “Na delu je džihad, sveti rat čiji je cilj da napravi mostobran za ulazak islama u Evropu, a muslimanske milicije su bande ubica i kradljivaca”. U aprilu rat jedva da je počeo, a mudžahedina nije bilo nisglave. Osim toga, autor koji prethodno raspreda o fanatizmu džihad-boraca, trebao bi skontati da su bande ubica i kradljivaca nespojive sa ideološkim ili vjerskim fanatizmom. Ne može se biti i četnik i komunista u isto vrijeme. Svoje odveć dokazano krstaštvo Toholj potvrđuje i opisom borbi kod Dervente “gde su pronađene tri mudžahedinske lešine”. Valjda samo životinje mogu biti lešine. Providnost Toholjevih namjera u ovom feljtonu, koji ide na četiri NIN-ove stranice, očituje se i kroz faksimile i ilustracije. Kao dokaz da su Bošnjaci vodili džihad dat je faksimil stranice iz Kur’ana, koji je, navodno, pronađen na frontu. Ako je posjedovanje Kur’ana dokaz za džihad, onda su i svi muslimani tzv. islamski teroristi. Kao transparentan dokaz Toholjevih namjera svjedoči fotografija Alije Izetbegovića sa generalom Rasimom Delićem i nekoliko hodža. Potpis pod ovaj fotos glasi: Hodže i predsednik pre rata. To što se Alija uslikao sa hodžama haman je dokaz da je planirao džamahiriju, jer ko god bude viđen sa hodžom u društvu taj je islamski fanatik. A to što je na fotosu i uniformisani general, haman je dokaz da je džihad počeo i pre rata. Ali sve ovo neće vidjeti srbijanski čitaoci kojima je namijenjena patriotska relaksacija u vidu teze da su Bošnjaci borbom za džamahiriju skrivili svoju tragediju.
Beogradska NATO banja
Ovih ključalih dana satelitski programi vriju od emisija o tzv. islamskom terorizmu, Arapima, otmicama, ali i o bivšim i sadašnjim kriznim žarištima. Nedavno je oko ponoći na jednom njemačkom programu emitiran film o Srebrenici. Objektivan i potresan. Iste je noći na programu Sat 3 emitiran film o Beogradu nakon bombardiranja, čiji je producent Ljubiša Samardžić. Elita tamošnje demokratske alternative pripovijedala je o užasima kroz koje su prošli dok su slušali eksplozije bombi, kao i o nepravednom kažnjavanju Srbije sankcijama. Ma da je iko od njih makar jednom riječju spomenuo Bosnu i srbijansku odgovornost za nenadmašno gore stradanje civila Sarajeva, Srebrenice, Goražda… (Samo je književnica Biljana Srbljanović izustila riječ Bosna, ali u nekom desetom kontekstu.) Ti nosioci srbijanske budućnosti, intelektualci, demokrate, otporaši – nikako ne razumiju zašto im se događalo to što im se događalo. Oni su hronično ugroženi i obespravljeni. Ne razumiju da su se njihove patnje svodile tek na slušanje eksplozija, i da se to ne može porediti s užasima koje je četiri godine Srbija sijala po Bosni, u vidu sistemskog vršenja zločina. Njihove civile niko nije ni klao, ni šicao iz snajpera, ni sačekivao granatama, ni izgladnjivao. Kako se uopšte može imati obraza govoriti o svojim jednomjesečnim podrumskim mukama, kad je to tek simboličan odgovor na višegodišnje srbijansko masakriranje nevinih ljudi. Glumica Sonja Savić sjedi na beogradskom aerodromu i plače što avioni godinama lete samo za Moskvu i Banja Luku, i osuđuje Svet što je nepravedno Srbiju i njene ljude osudio na izolaciju. Halo! Pa ko je Bosnu osudio na 200.000 mrtvih, na hiljade silovanih žena, na desetine hiljada ubijenih i osakaćenih djetinjstava, na milion raseljenih, na godine koje su nam upropastile živote?!! Srbija je to učinila!, ona ista koja je klicala najavi zločina na Gazimestanu 1989, i ova ista čiji demokratski umovi još uvijek nemaju snage da razumiju razmjere zločina koji su u ime srpstva počinjeni. Kakve bolan vaše patnje i kakvi bakrači! Svaki bi Bosanac dao sve što ima kad bi mogao svoje četiri godine užasa zamijeniti za mjesec dana beogradskog NATO banjanja. Pametan bi narod to zvao srećom u odnosu na nesagledivu i neizlječivu nesreću koju je priredio drugima.
Broj 455, 8. – 15. X 2001.