Anatomija terorizma

Ne maši nas ni jedna hefta a da ne bude terorističkih napada na bošnjačke povratnike. Pojava je toliko ozbiljna da bi je samo narod koji ne postoji mogao ignorirati. A mi je ignoriramo. Gdje nam je hronika anexa sedam? Gdje nam je evidencija svih tih ubistava, bombi, premlaćivanja i zastrašivanja po glavi povratnika? Šta rade Preporodi, Vijeća bošnjačkih umova, Bošnjački instituti? Bave se kulturom naroda koji ne postoji? A ne postoji sve dokle ga strateški ne zanimaju bezmalo svakodnevni napadi na svoje ljude! Dokumentacija o terorističkim napadima na povratnike treba da je ključni argument u dokazivanju da dejtonski mir nije uklonio genocidni terorizam u BiH, već ga je samo preoblikovao. Ako se slože dokazi da javna i tajna vlast u Republici Srpskoj, svaka prema svome resoru, nastavljaju politiku etničkog čišćenja, što je po međunarodnom pravu genocid – onda RS konačno može ići u muzej beščašća. Pored već prisutnog mišljenja da je ovaj entitet stvoren na tekovinama zločina, pojavila bi se još jedna stranica u (zasad nepostojećoj) kampanji za demokratizaciju i humanizaciju bh. države. Dokazalo bi se da usred Evrope funkcionira jedan državno-pravni okvir za terorizam, i da ga kao takvog treba ukinuti. Lahko je objasniti da postojanje ustavno legaliziranog terorizma pothranjuje istoznačne ambicije među hb. Hrvatima, koji će razvijati svoje divljanje sve dok im je pred očima srpski entitet. No, mi se nismo počešali ni da ubilježimo svoje žrtve anexa sedam, a kamoli da organiziramo strategiju za dokazivanje da je ovakva dejtonska BiH okvir za teroristička prava i slobode.
„Ljiljan“, br. 454, 1. X 2001.