Multikulturna inkvizicija

U toku 1999. i 2000. godine naši su slobodarski i multikulturni umovi vodili kampanju za dokazivanje kako je izvedba Hasanaginice prilog rasplamsavanju islamskog fundamentalizma. Prvo je u režiji tuzlanskih vlasti napadnuto Narodno pozorište Tuzla zbog predstave Hasanaginica, čije probe zamalo nisu prekinute, pod optužbom da se time ugrožava multietnički identitet grada. Potom je razvaljivana sarajevska Opera, pa čak i vrata u operi Hasanaginica. Dakako, niko od njih da objasni kakva je to multikultura ako se ne tvori od kulturnih identiteta, niti otkad su to islamski fundamentalisti Gete, Fortis, Puškin i mnogi svjetski umovi koji su se divili najljepšoj baladi slavenskog juga. Da u ovoj zemlji postoji institucija stida, mnogi bi primitivci crvenili pred hrvatskim tiskom koji nakon gostovanja u zagrebačkom HNK objavljuje hvalospjeve o operi Hasanaginica. Evo izvoda iz jednog od šamara plaćeničkoj multikulti inkviziciji:
“Kada se prije godinu i pol dana u sarajevskom Narodnom pozorištu pripremala praizvedba opere Hasanaginica, dio tamošnjeg tiska kritizirao je tada vladajući SDA za rasipanje novca na “faraonski nacionalni prijekat” i prigovarao mu da misli kako bez opere nema nacije. Hasanaginica je pogodna za sve drugo prije nego kao predložak djelu koje bi razgaralo nacionalno-romantičnu euforiju i nacionalizam” – zapisao je u zagrebačkom Jutarnjem listu Branimir Pofuk.
Da stvar bude dramatičnija, ovo je tek početak međunarodnih gostovanja opere Hasanaginica.
„Ljiljan“, br. 454, 1. X 2001.