Po prvi put jedno udruženje novinara objavljuje „veliko razočarenje i zabrinutost oslobađajućom presudom“ za novinara za kojega je Tužiteljstvo tražilo kaznu od godinu dana zatvora.
Vijeće za štampu
PREDMET: Žalba na tekst objavljen 26.11.2021. godine na portalu Bhnovinari.ba, pod naslovom „Reakcija civilnog društva na presudu Fatmiru Alispahiću: Govor mržnje nije sloboda govora“
Udruženje/udruga BH novinari
Upravni odbor BHN
Novinarsko vijeće časti
PREDMET: Demanti na tekst objavljen 26.11.2021. godine na portalu Bhnovinari.ba, pod naslovom „Reakcija civilnog društva na presudu Fatmiru Alispahiću: Govor mržnje nije sloboda govora“
Poštovani,
Upućujem žalbu / demanti na tekst objavljen 26.11.2021. godine na portalu Bhnovinari.ba (www.bhnovinari.ba), pod naslovom „Reakcija civilnog društva na presudu Fatmiru Alispahiću: Govor mržnje nije sloboda govora“, čiji je autor „Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje“, a kojim se krše odredbe Kodeksa za štampu i online medije BiH.
Budući da bi novinari morali biti primjer kulture legalizma i poštivanja najviše sudske instance u državi, namjesto negacionisti Presuda Suda BiH, posebno je zabrinjavajuće kada se sa portala koji uređuje Udruženje „BH novinari“ vrši nedopustiv verbalni atak na Sud BiH, koji je optužen da podstiče mržnju i dehumanizira ljude u pokretu, a čime se zapravo vrši pritisak na žalbeni postupak u slučaju oslobađajuće Presude za Fatmira Alispahića od 19.11.2021. godine.
Da bismo ispravno razumjeli anarhoidni i destruktivni karakter objave na portalu Udruženja „BH novinari“, navodim samo jedan od stavova iz obrazloženja oslobađajuće Presude Suda BiH, a koji glasi: „Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi objavljenim tekstovima izazivao mržnju prema konstitutivnim narodima i migrantima u BiH na nacionalnoj i vjerskoj osnovi“.
Na web stranici Udruženja „BH novinari“ se – „iskazuje javno neslaganje sa Sudom BiH…“ Sama činjenica da se afirmira i podstiče neslaganje sa Presudom Suda BiH zapravo je kršenje čitavog niza članova u Kodeksu za štampu i online medije, među kojima i člana 10., koji navodi: „Novinari imaju obavezu da ne donose preuranjene sudove o krivici optužene ličnosti.“
Član 10 implicira da su novinari dužni poštovati Presude, jer ih se obavezuje „da ne donose preuranjene sudove“. U objavi na web stranici Udruženja „BH novinari“, pak, donosi se „sud“ za osobu kojoj je izrečena oslobađajuća Presuda! Isticanje „javnog neslaganja“ sa presudom Suda BiH je ništa drugo do li brutalno kršenje člana 10 Kodeksa za štampu i online medije! Molim Vijeće za štampu da se očituje upravo po pitanju obaveze novinara da prihvataju, poštuju i ne negiraju Presude.
Na web stranici Udruženja „BH novinari“ – „iskazuje se veliko razočarenje i zabrinutost oslobađajućom presudom u korist Fatmira Alispahića, kojom je najviša pravosudna institucija u državi pokazala nedopustivu toleranciju prema širenju govora mržnje, njegovom neprepoznavanju i nekažnjivosti“.
Dakle, Udruženje „BH novinari“ faktički smatra da Sud BiH tolerira i podstiče govor mržnje! Kako? Ako Sud BiH precizno tvrdi da „optuženi (nije) objavljenim tekstovima izazivao mržnju prema konstitutivnim narodima i migrantima u BiH na nacionalnoj i vjerskoj osnovi“, ako se u samom postupku nije mogao pronaći niti jedan jedini dokaz (citat!) da optuženi nekog migranta tretira po osnovu rase, nacije ili vjere – kako objasniti anarhistički čin negacije onoga što je Sud ustvrdio?! Šta je to nego kriminalni pritisak na pravosuđe, koji se realizira lažima i konstrukcijama?!
Udruženje „BH novinari“, dalje, jednako manipulatorski, citira stav 2. člana 145a: „Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja krivično djelo iz stava (1) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine“. …Ali opet proračunato zaboravljaju da u Presudi piše „da optuženi (nije) objavljenim tekstovima izazivao mržnju prema konstitutivnim narodima i migrantima u BiH na nacionalnoj i vjerskoj osnovi“.
Udruženje „BH novinari“ ide u kriminalnu kontradikciju kad optužuje Sud BiH da je „osobe u pokretu dehumanizovao, zanemarivši potpuno njihovu nacionalnost, vjeru i rasu u kontekstu tumačenja i razumijevanja posljedica govora mržnje na ovu ugroženu grupu“. Pa zar Sud nije objasnio Zakon, i zar nije u Presudi objavio da su „izjave (F.A.) u okvirima političkog, publicističkog slobodnog narativa, zaštićenog slobodom govora u BiH“, te da je “analiza dokaznog materijala pokazala da izjave upućene ‘migrantima’ nisu upućivale niti na jedan narod, rasu, vjeru i drugu specifičnu grupu“?! Udruga „BH novinari“, opet, svjesno laže i podriva ustavni i zakonski poredak, optužujući Sud BiH da „dehumanizira osobe u pokretu“, da „toleriše govor mržnje“, a čime Udruženje „BH novinari“ krši bezmalo sve odredbe Kodeksa za štampu i online medije.
Udruženje „BH novinari“, očekivano već, iznosi i jednu apsolutnu laž, čija konstrukcija nema uporišta ni u dokaznom postupku, ni u Presudi, a glasi: „Govor mržnje na online mediju Antimigrant.ba upućen osobama u pokretu ima svoj osnov upravo u tome što osobe u pokretu ne pripadaju konstitutivnim narodima u BiH već drugim narodima, drugoj rasi i drugim etnicitetima, što je i bila osnova (kontekst) generiranja netrpeljivosti i iskazivanja i poticanja mržnje prema njima.“
Udruženje „BH novinari“ proračunato i tendeciozno zaboravlja sve što je dokazano tokom procesa – da je Fatmir Alispahić prvi apelirao za human smještaj migranata u kampovima, za školovanje migrantske djece, a da su se sve objave odnosile na sigurnosni aspekt migrantske krize, na zaštitu građana pred migrantskim nasiljem i provalnim krađama, kao i na obavezu državnih instanci da štite živote i imovinu građana, te da štite legalistički poredak u procesu migracija.
Podsjećam da je ovo prvi put u postkomunističkoj historiji na Balkanu, a vjerovatno i šire, da jedno udruženje novinara objavjuje „veliko razočarenje i zabrinutost oslobađajućom presudom“ za jednog novinara za kojega je Tužiteljstvo tražilo kaznu od godinu dana zatvora.
Ja nisam član tog Udruženja, ali, pretpostavljam da je malo ko od članova tog Udruženja bio kolumnista i saradnik u više novina i časopisa od mene (Oslobođenje, Nedjelja, Večernje novine, Dnevni avaz, Jutarnje novine, Front slobode, Walter, Ljiljan, Ilustrovana politika, Revija 92, Glas radnika, Arena, Una, San, Sabah, Saff, Korzo, Kulin, Journal, itd.), niti da ima publicistički opus poput mene, stvaran od 1988. godine do danas: 20 knjiga, desetine dokumentaraca i scenarija, preko hiljadu radijskih i tv emisija. I zbog toga je čin Udruženja „BH novinari“ – zao čin bez presedana u našoj novinarskoj povijesti.
Ljubazno molim Vijeće za štampu da na ovu Žalbu reaguje savjesno i u skladu sa kriterijima iz Kodeksa za štampu i online medije.
Tekst Žalbe upućen je i na adresu portala Udruženja „BH novinari“ (bhnovinari@bhnovinari.ba), sa zahtjevom da bude objavljen u funkciji demantija, u skladu sa čanom 7. i 15. Kodeksa za štampu i online medije BiH.
Tuzla, 29.11.2021.
mr.sc. Fatmir Alispahić
