Izrael je neprijatelj Bosne i Hercegovine, jer negira državnu cjelovitost, jer podstiče separatizam Republike Srpske, jer preko velikosrpskih struktura šalje u Sarajevo svoje agente koji predstavljaju prijetnju za mir i stabilnost Bosne i Hercegovine. Zašto Visoki predstavnik Valentin Inzko nije Vijeći sugurnosti UN-a rekao ko stoji iza „ugrožavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“?
Velikosrpski mediji u Sarajevu ovih dana su – u gluposti i nesmotrenosti – razotkrili da cionistički obavještajci haraju bosanskom metropolom i pod komandom drže bosanskohercegovačke sigurnosne agencije i službe! Kako drukčije objasniti nevidljivost “nerezidentnog izraelskog diplomatskog osoblja u BiH”, vidljivog samo za bh. sigurnosne službe, angažirane na praćenju i zaštiti ovog specijalnog osoblja, kojemu navodno prijete teroristički napadi u organizaciji Iranske ambasade u BiH?! Pod zvučnom sintagmom “nerezidentno osoblje” podrazumijevaju se lica koja nisu rezidencijalni predstavnici svoje države, i ta “nerezidentnost” je neka vrsta diplomatske nezvaničnosti i neadresiranosti, pa je tim skandaloznije kad se takva lica uživaju „ambasadorsku“ zaštitu. S druge strane, Iranska ambasada, koja ispunjava sve diplomatske norme, biva optužena kao teroristička prijetnja tim cionističkim beskućnicima koji borave u Sarajevu. Uobičajeno je da sigurnosne službe štite diplomatska i konzularna predstavništva i njihovo osoblje, ali je neviđeno da sigurnosne službe jedne države pod prismotrom drže jednu ambasadu, a da specijalnim mjerama štite „nerezidentno osoblje“, što je drugo ime za špijune.
Šta se dogodilo? List „Slobodna Bosna“ je otvaranjem ovog slučaja otkrio, prvo, da u Sarajevu djeluje izraelsko „nerezidentno osoblje“, drugo, da su bh. sigurnosne službe u službi ovog osoblja, dakle, da izraleskim obavještajcima pružaju pratnju i zaštitu, treće, da optuživanje Iranske ambasade za pripremu terorizma dokazuje da izraelski špijuni i u medijima, i u sigurnosnim službama, kreiraju događaje po mjeri cionističkih i velikosrpskih interesa. A ti interesi se odnose na jačanje genocidne države Izrael kroz jačanje genocidne tvorevine Republike Srpske, i obratno, kao modela čiju zločinačku suštinu treba pretočiti u legalitet, po oprobanoj zamjeni teza – da je žrtva terorista, a da je terorista legalista. Budući da se Izrael posljednjih godina odomaćio u Republici Srpskoj, kao glavni strateški partner genocidne tvorevine, logičan naredni korak bio je pokoravanje Sarajeva, u smislu instrumentalizacije državnih i sugurnosnih službi, odakle će se medijskim i drugim operacijama ostvarivati cionistički interesi. A jedan od tih interesa jeste uključivanje BiH u cionističku agresiju na Iran. Za početak će biti dovoljno da traumatizirana bosanska javnost prihvati da je država BiH na strani Izraela, a protiv Palestine, te da počne suosjećati sa jadnim i prestrašenim izraelskim „nerezidentnim osobljem“, a zapravo špijunima koji rovare po bosanskoj i bošnjačkoj metropoli. U nastavku bi se mogao realizirati i prijedlog „Naše stranke“ da Jakob Finci postane gradonačelnik Sarajeva. A zašto ne bi neki Jevrej postao gradonačelnik Banja Luke, Zagreba ili Beograda, recimo?
Cionistička hobotnica
Kroz ovaj slučaj se isprepliće nekoliko faktora. Prvi je dejtonsko pokoravanje bošnjačkog sigurnosnog i obavještajnog sektora, u ime velikosrpskog ovladavanja ovim poslovima na državnom nivou. Ako će se u toj oblasti pojaviti neko sa bošnjačkim imenom, kao ovaj ili onaj ministar sigurnosti, onda to mora biti „čovjek pod mahanom“. I u ime te mahane taj Bošnjak ima da igra kako mu Beograd svira, a Beograd strateški planira i pozicionira svoje igrače među Bošnjacima. A ako već Sarajevom vladaju velikosrpski obavještajci, onda je logično da oni u posjed uvode svoje strateške partnere. Čak i kad bi velikosrbi mogli ovladati cijelom Bosnom, pa ukinuti entitete, njihovim cionističkim partnerima ne bi odgovaralo ukidanje Republike Srpske, koja je nastala kao i Izrael, na genocidu i otimanju. Tu dolazimo do strateške bitnosti genocidnog modela Republike Srpske za genocidni model Izraela, a koji cionistički agenti trebaju učvrstiti upravo u Sarajevu, jer bi se iz Sarajeva još i mogle povesti pravno zatemeljene inicijative o ukidanju bh. entiteta koji su nastali kao rezultat prisile i ucjene, a što je po međunarodnom pravu ništavno. Stoga cionistička hobotnica zauzima Sarajevo, a svojevrsno očitovanje pozicija bila je i ova drskost po kojoj bh. sigurnosne službe štite izraelske špijune a kao terorističku prijetnju etiketiraju Iransku ambasadu. Bio je to test i za sarajevsku javnost koja, ipak, nije odreagirala na bahato stigmatiziranje bez dokaza, na ime javne zaštite izraelskih špijuna, koji ništa i nigdje – osim Zla! – nisu donijeli.
U ostrašćenoj ambiciji da se što prije pokaže cionistička dominacija sarajevskom scenom, u ovom je slučaju na vidjelo izišlo nekoliko činjenica koje dokazuju da je, odveć – Izrael u Sarajevu. Primjerice, u tekstu „Slobodne Bosne“ kaže se da – „pojačane mjere osiguranja nerezidentnog izraelskog diplomatskog osoblja u BiH i drugih objekata…“ Iz ovog saznajemo da „nerezidentno osoblje“ ima i „nerezidentne objekte“, što znači zgrade iz kojih djeluje „nerezidentno osoblje“. Pošto tako nešto ne postoji javno, u vidu Izraelske ambasade, Izraelskog kulturnog centra, itd., znači da postoji tajno, a tu tajnost znaju oni koji štite te objekte, iz čega logički proizilazi da su bh. sigurnosne službe dio tajne operacije cionističkih špijuna u Sarajevu. U nastavku saznajemo da su sigurnosne mjere „na snazi od sredine jula, a u posljednja su dva mjeseca dodatno pooštrene zbog novih prijetnji na koje su bh. sigurnosne službe upozorene u međunarodnoj razmjeni obavještajnih podataka“. Na ovaj način je dosad na BiH bačeno stotine kleveta o navodnim terorističkim prijetnjama, od sumnjivih igračaka-bombi na Sarajevskom aerodromu, do najave ubistva princa Čarlsa na otvaranju Starog mosta. Vazda su to nekakve „međunarodne razmjene podataka“, a iza čega se krije velikosrpska tvornica laži i konstrukcija.
U nastavku saznajemo da su „pojačane mjere osiguranja na snazi nakon terorističkog napada na autobus s izraelskim turistima u bugarskom ljetovalištu Burgas“. Kakve veze imaju izraelski turisti, kojih u Sarajevu nema, sa izraelskim nevidljivim špijunima, kojih u Sarajevu ima? Doduše, izraelski turisti putuju isključivo u Republiku Srpsku, čime se i izraelske turističke agencije stavljaju u službu politike. Potom se u tekstu predstavlja struktura iranskih vojnih i obavještajnih snaga, kao što bi se, na sličan način, mogla elaborirati i struktura izraelskog militarizma. A mi nemamo razloga vjerovati da neko ko decenijama očituje bestijalnost nad palestinskim civilima, i neko ko se bavi terorističkim aktivnostima po cijelom svijetu, to nije u stanju uraditi i u Sarajevu, pa bi zato bilo korisnije da smo upozoreni – šta su sve u stanju počiniti cionistički agenti. Ne može ni jedan cionistički agent biti drukčiji od onog zločinca koji ubija palestinsko dijete! I zato je ulazak Izraela u Sarajevo opasna stvar.
Ako je Aušvic „raj na zemlji“…
Sve što smo gore naveli i nije neka novost, ali mi smo društvo koje malo čita, malo analizira, pa se nađe u čudu kad se dogodi nešto što se još ranije moglo vidjeti, i preduprijediti. U posljednja tri mjeseca mogla se uočiti izraelska ofanziva na našu zemlju, a ovaj cirkus sa navodnim planiranjem iranskog napada na izraelske špijune samo je kulminacija tog mešetarenja. U avgustu je predsjednik RS Milorad Dodik imao susret sa izraelskim novinarima, mada je to njihovo „novinarstvo“ militantno novinarstvo, jer je u službi jednog zločinačkog režima. Od takvih medijskih agenata se i moglo očekivati da slijepo slijede naputke režima, pa i kada za Dodika napišu da je – „ponosan čovjek koji vodi Republiku Srpsku ka nezavisnosti i boljoj budućnosti, koja neće biti pod kontrolom drugih zemalja“. Nakon ovoga ne treba više nikakav dokaz o neprijateljstvu Izraela prema Bosni i Hercegovini, jer njihovi novinari otvoreno podržavaju separatizam RS i rušenje Bosne i Hercegovine. Izraelski novinari su transmisija cionističke ideologije, kao što su u sovjetski novinari bili transmisija komunističke ideologije, i otud se njihovo zalaganje za otcjepljenje Republike Srpske ima smatrati stavom i neprijateljstvom Izraela. Jer, Republika Srpska nije ni pod kakvom „kontrolom drugih zemalja“, već je uslovljena postojanjem Bosne i Hercegovine, bez koje nema ni Republike Srpske. Ne treba zaboraviti da ni u jednoj zemlji nije objavljeno toliko laži o tzv. islamskom terorizmu u BiH, kao u izraelskim novinama. Ako neko, pak, misli, kako izraelski novinari laprdaju sami od sebe, dovoljno mu je predstaviti još nekoliko činjenica, poput one da Izrael hronično zaobilazi državu Bosnu i Hercegovinu i da gradi paradržavne, paradiplomatske odnose isključivo sa Republikom Srpskom. Poznato je da je savjetnik predsjednika RS iz Izraela, a da RS u Izraelu već godinama ima svoje paradržavno predstavništvo. Napose, ministar vanjskih poslova Izraela Avigdor Liberman dvaput je za godinu dana boravio u Republici Srpskoj, navodno, privatno, po više dana. Tada je izjavio: „Republika Srpska je raj na zemlji“. Ako je Aušvic raj na zemlji, onda je to i Republika Srpska! Sramotno je da predstavnik naroda koji je preživio holokaust dolazi u tvorevinu nastalu na Srebrenici, i da nad kostima ubijenih i istrebljenih bošnjačkih civila kaže da je to zlo -. raj na zemlji. No, identitet Izraela je manje suštinski vezan za holokaust, a više za genocid nad Palestincima, pa otud Izrael manje suosjeća sa žrtvama Srebrenice, a više sa genocidnom tvorevinom koji je sagrađena na modelu Srebrenice. O kakvom se licemjerstvu radi dokazuje i činjenica da su stotine Jevreja bili žrtve Republike Srpske, jer su zbog granata i snajperskih hitaca Vojske RS morali, a i mogli, u pravcu Izraela, napustiti svoje opkoljeno Sarajevo, gdje su živjeli 500 godina. I sada njihova nova domovina, Izrael, podržava i blagosilja one koji su protjerali sarajevske Jevreje. Na žalost, Izraelu je trenutno važnije to pobratimstvo po osnovu islamofobije, nego ma kakav moralni kompas. Logično, jer kako od nekoga ko ubija nevine i otima tuđe očekivati ikakav doticaj sa moralom, pa i kada se radi o samome sebi, kao što je moralni odnos prema sarajevskim Jevrejima koje su protjerale ubice iz Vojske Republike Srpske?!
Milorad Dodik otvoreno poručuje: „Smatram da na političkom planu postoji povećano razumijevanje između Izraela i Srpske, jer je riječ o sličnim kontekstima“. Tačno! Kontekst je genocidno porijeklo, jer ni Izrael, ni Republika Srpska nemaju historijskog, civilizacijskog, pravnog utemeljenja, budući da su obje tvorevine nastale ubijanjem i protjerivanjem muslimanskih civila. Dodik nastavlja: „Izrael ima vrlo slično okruženje onom koje ima Republika Srpska i razumije šta se dešava kod nas. A i mi razumijemo šta se dešava kod njih“. Netačno! Jer Bošnjaci, za razliku od Palestinaca, zaboravljaju. A ako se pod „okruženjem“ podrazumijeva da tu još uvijek žive neki muslimani, pa je to nevolja koju treba uzajamno razumijevati, onda je to očitovanje hitlerističke ambicije za etničkom čistoćom, ili čišćenjem. Dodik je pojasnio da misli na Arape i Bošnjake, muslimane „koji su okrenuti sve više upravo ka arapskom dijelu svijeta“. To je onaj islamofobijski obrazac na kome je skovan genocid nad Bošnjacima, u vrijeme kad su beogradski mediji Bošnjake zvali Turcima, predstavljajući ovaj autohtoni i čistokrvni slavenski narod kao strance u svojoj vjeri i na svojoj zemlji. Najbolji odgovor na ove optužbe dao je veliki pisac Predrag Matvejević kada je rekao da su – „turski askeri voljeli srpske snaše“ – misleći na azijatsku genetsku strukturu koja je u Srbima, a ne u Bošnjacima..
Ako bi se akcije Izraela u Bosni i Hercegovini htjele cijeniti zdravom logikom i tačnim jezikom, onda bi se to isključivo moralo zvati: neprijateljstvom. Da, Izrael je neprijatelj Bosne i Hercegovine, jer negira državnu cjelovitost, jer podstiče separatizam Republike Srpske, jer preko velikosrpskih struktura šalje u Sarajevo svoje agente koji predstavljaju prijetnju za mir i stabilnost Bosne i Hercegovine. Barem dio ovih činjenica trebao je nagovijestiti visoki predstavnik Valentin Inzko kada je u svome Izvještaju pred Vijećem sigurnosti UN-a govorio da su „ugroženi suverenitet i teritorijalni integritet BiH“, da „RS otvoreno zagovara raspad države BiH“, da je „rastuća antidržavna i secesionistička retorika“. Sve bi bilo drukčije da nije Izraela, i u Bosni, i u Gazi.
Broj 328, 23. XI 2012.