Haški tribunal svoju politiku zasniva na genocidnom Dejtonskom sporazumu, a ne na Referendumu iz 1992., kao jedinom legitimnom svebosanskom dokumentu. Zbog toga će Rasima Delića izravnati sa Ratkom Mladićem.
Nije ratni komandant Armije RBiH general Rasim Delić spao na to da sam sebe brani pred najavama haške optužnice protiv njega. Mi smo, kao narod, i kao društvo, spali na to da ono sam sebe brani! Patriotski ugursuzluk koji se uvukao u sve pore našeg društva, dakako, i Delićevo je djelo. Kako posiješ, tako požanješ.
Dabude se Delić manje angažirao na teoriji mindera, a više na profilaciji patriotskog fronta, pa mu se danas ne bi događalo da usamljen brani svoju ratnu ulogu, kao da je to njegova privatna stvar, a ne historijsko naslijeđe ove zemlje.
Ruku na srce, Delić je napisao nekolike knjige, pokušao zavještati činjenice o časnom putu ARBiH, ali se nikad nije distancirao od bošnjačke nacionalne sećije koja je kreator moralnog i patriotskog peksinluka u Bošnjaka.
Te činjenice ne bi trebale blokirati obavezu da se Rasim Delić, i svi drugi potencijalni bošnjački putnici u Hag, brane na sav glas – našom, a ne njihovom voljom, zbog nas, a ne zbog njih. Ali, ko će ih braniti?
Truxlly mynderr in the Pesnithland
Bošnjačka politika ne umije odbraniti ništa. Idiotska je. Sve što je bilo odbranjeno, nije stvar strategije, već nagona za opstankom. Danas je izgubljeno i ono što je odbranjeno. Frtalj se topi. Hipici iz SDA su majstori da od gotovine naprave veresiju. Učabule štogod sitno za sebe, kuću, fabriku, kafanu, a s naroda šta bude. Sve što prahne koaliciji iz Karađorđeva – prolazi.
Nije s&h politika mudra, koliko je bošnjačka gurbetska. Minder je sevep bošnjačke smrti. To gledanje pridase, u svoju avliju, u svoj ćar, a u ime naroda, uzrok je truljenja Bošnjaka. Ali, i truljenja bošnjačke politike, koja poprima dimenzije zločinstva nad Bosnom i Bošnjacima. S kojim pravom to oni predstavljaju Bošnjake, kad ne pokazuju ni gram pameti, ni gram morala, da bi odgovorili užarenim obavezama?! Njihovo pravo proizilazi iz uvjerenja da su lijepi, pametni i neizbiježni. Lijepo im prikazivati se. Tu se ambicija završava. Kao i kod svakog seksualnog manijaka.
Ejup Ganić, Rasim Delić & comp. su očevi današnjih bošnjačkih političara. Oni bi se najmanje trebali ljutiti što bošnjačka politika aktuelne haške optužnice protiv Bošnjaka neće razumjeti kao napad na istinu o genocidnoj agresiji. Nacionalna politika u kojoj je svaki političar firma za sebe, društvo jednog lica, nema potencijal za razumijevanje kolektivnih interesa. Šta je briga koga što bi haško procesuiranje komandanta ARBiH i Izetbegovićevog zamjenika poravnalo odgovornost strana u sukobu, a bošnjačku politiku poistovjetilo za s&h genocidnim projektima.
Rasim Delić bi, faktički, bio egal sa Ratkom Mladićem, a Ejup Ganić, sa Radovanom Karadžićem. Poređenja nema! Jedni su kreirali i sprovodili genocid, drugi su branili bosansko jedinstvo različitosti. No, u haškim ćelijama sve razlike se brišu, i svi postaju jednaki pred razlogom zbog kojeg je osnovan Haški tribunal. Što je najgore, jednake postaju i suprostavljene politike. Ova, bosanska, koja je branila sve ljude, i ona, genocidna, koja je ubijala nevine ljude zbog njihovog imena – bit će iste. Iz tog preslikača proizilazi politička budućnost BiH. Otpor strategiji jednake krivice ne bi trebalo biti obaveza samo za truhlu bošnjačku politiku, već za sve moralne ljude koji razabiru razliku između zločinca i žrtve.
Dejtonsccy tribunallische
Špekulacije sa haškim optužnicama protiv Bošnjaka izazvale su veću medijsku pažnju nego zagrebački odlazak u Hag šestorice hb. Hrvata. Federalna tv je u nekoliko centralnih Dnevnika tematizirala trač. Čak je na prvotnu rekla-kazala listu nadodala i Bakira Alispahića, ratnog ministra policije; k’o veli, kad već ne može zaplatiti za (raz)montirani proces Pogorelica, mogao bi za nepostojeći ratni zločin. Taman, u Hagu bi se našao vrh političkog, armijskog i policijskog tronošca u Bošnjaka.
Federalna tv ne tematizira – što će oni u Hagu?, niti uzima u obzir najbitniju činjenicu – da je RBiH u ratu imala kolektivnog šefa države, Predsjedništvo RBiH, te da se ni jedna eventualna greška ne može personalizirati. Komandant Armije i šef Policije su izvršavali naredbe Predsjedništva, i ne mogu oni biti krivi prije onih koji su im nadređeni. Ali, nadređen im nije bio ni Ejup Ganić, već kolektivno tijelo.
U odnosu na sve logičke nizove, najbitnija bi trebala biti činjenica da je politika Predsjedništva RBiH do kraja štitila sve bh. građane, pa sukladno tome nisu se ni mogli dogoditi ratni zločini na etničkoj osnovi, što je, valjda, osnovna ideja Haškog tribunala. S druge strane, politička platforma Karadžićeve i Bobanove separatističke hunte jeste bio genocid. No, Haški tribunal svoju nedvojbenu političku misiju zasniva na genocidnom Dejtonskom sporazumu, a ne na Referendumu iz 1992., kao jedinom legitimnom svebosanskom dokumentu.
Yadrancco Curtonich
U zaštitu bošnjačkih hudnika, ne zbori niko. Trenutno smo pogođeni odlaskom Hrvata u Hag. Drago nam je đe su odlećeli iz Zagreba, jerbo su daleko dogurali, da hin jedan Zagreb ispraća. Urednica Oslobođenja Senka Kurtonić je napisala jedan nježan, patetičan, plačljiv tekst u povodu preseljenja Jadranka Prlića. Primijetila je kako je Prlić otpužnicu pročitao na engleskom. Toliki je to genije, a završit će u Hagu. Hvala Bogu pa su se nad Senkinim tekstom javno zgadili DANI, SDU, i dr.
U nas, opet, svako priča za sebe. Rasim Delić kaže: Od toga nema ništa. Ganić kaže da zna otkle te dezinformacije pušu. Senkin Jadranko je isto pričao na sva zvona, pa ode. Otići će i Bošnjaci. U tišini. Kakva se može čuti samo na groblju. Bošnjačkom.
Walter, Br. 105, 13. IV 2004.