Mržnja prema Jugoslaviji promovira velikodržavne projekte Srbije i Hrvatske
U sarajevskom Domu Vojske Federacije održana je promocija knjige “Čuvari Jugoslavije”, u kojoj su objavljene državne tajne sa imenima kompletne saradničke mreže SDB-a, narodski kazano UDBE. Objavljivanje spiskova izazvalo je veliku pometnju u bošnjačkom narodu a posebno među ulemom. Cilj knjige, koju je priredila ustaška emigracija, i jeste bio da se stvori još jedna podjela u Bošnjaka. Kriminogenu pozadinu ovog projekta dokazuje podatak da su u knjigama objavljene državne tajne SDB-a, ukradene na mikro-filmovima 1992. godine, a da ni jedan državni organ nije reagirao zbog toga.
Ustaški švercer oružjem, robijaš u američkim zatvorima i kriminalac koji je prošle godine protjeran iz Sjedinjenih Američkih Država, izvjesni Ivan Bešlić, objavljivanjem knjige “Čuvari Jugoslavije” počinio je krivično djelo zbog kojeg bi se i on, i mnogi drugi, morali naći iza rešetaka! Na žalost, ovaj se pripadnik ustaške terorističke emigracije u našoj javnosti tretira kao uvaženi autor, koji nam je otkrio na koliko je šarafa nebo zavrnuto, iako je “njegovo djelo” tek zbirka dokumenata SDB-a, koji su otuđeni kriminalnim putem. Bešlić je nepismeni ustaški primitivac koji s autorskim radom nema nikakve veze.
Objavljivanje državnih tajni
Zastrašujuća je činjenica da ni jedan državni organ nije reagirao na krivično djelo kriminalnog otuđivanja i protuzakonitog objavljivanja državnih tajni, kakve su kompletan materijal o saradničkoj mreži obavještajne službe u BiH. Jedino organi sigurnosti, i to uz parlamentarnu proceduru, mogu skinuti embargo tajnosti sa državnih dokumenata koji, kao i država, imaju svoj zakonsko-pravni kontinuitet, bez obzira na ideološke promjene. Budući da Bešlićev izdavač iz Širokog Brijega ni od jednog državnog organa nije tražio odobrenje za publiciranje državnih tajni, te da ni policijski ni pravosudni organi nisu reagirali na ovo krivično djelo, suočavamo se kriminalnim činom koji je u BiH počinila ustaška emigracija, a koji su odobrili državni organi.
O saučesništvu državnih organa u činjenju krivičnog djela svjedoči i promocija ovih zbornika državnih tajni, koja je održana 31. X u Domu Vojske Federacije, po odobrenju ministra odbrane Miroslava Nikolića, koji je od promotora dobio posebnu zahvalu. Na promociji je bio nazočan gotovo sav hrvatski politički, kulturni i vjerski establišment, uključujući i policijske i pravosudne funkcionere. Ove ličnosti su po svome obrazovanju, i funkciji koju obavljaju, sigurno znale da prisustvuju promociji i legalizaciji krivičnog djela, ali im je svenacionalni, separatistički konsenzus o svrsishodnosti ovog kriminalnog čina – bio važniji od državnih zakona.
Dokumentacija ukradena iz SDB-a
Smiješna je tvrdnja tzv. autora knjige Ivana Bešlića da je “dokumentaciju dobio slučajno”. Zar se 2500 stranica sa najvećim državnim tajnama mogu dobiti “slučajno”? Dokumenti koji su državno vlasništvo mogu se samo ukrasti, s jasnim ciljem, i tu nema nikakve “slučajnosti”. Dokumenti koje je objavila ustaška emigracija su ukadeni iz SDB-a, jer je samo SDB, na mikro-filmovima, imao kompletnu dokumentaciju.
Još 1992. podnesena je krivična prijava protiv Branka Kvesića, koji je šef SDB-a postao nakon prvih višestranačkih izbora. Kvesić je, prema ovoj prijavi, otuđio ogromnu mikro-filmovanu dokumentaciju SDB-a i pobjegao u paradržavu Mate Bobana. Postoje informacije da je ukradenu dokumentaciju prodao ustaškoj emigraciji. Za ovo krivično djelo Kvesić nikad nije odgovarao.
Da je riječ o tzv. istraživačkom radu ustaške emigracije, a ne o dokumentima koje je ukrao Kvesić, u zbirci pod naslovom “Čuvari Jugoslavije” bi se našli i hrvatski pripadnici UDBE iz Hrvatske, a ne samo iz BiH. Hrvatska država je sistem koji štiti i koristi sve svoje potencijale, pa i one iz komunističkih vremena. Hrvatskoj državi nije ni na kraj pameti da progoni “čuvare Jugoslavije”, jer se radi o hiljade kvalitetnih kadrova na kojima danas počiva hrvatska budućnost.
No, hrvatska hegemonija je zainteresirana za nastavak političkog razaranja BiH, čemu je preduslov razaranje bošnjačkog naroda, i otud se pojavljuje ovo kukavičije jaje koje je, pokazalo se, jedinu pometnju izazvalo u bošnjačkom narodu. Bošnjaci su zagrizli udicu i počeli da isljeđuju sami sebe.
Ispada da je UDBA imala saradnike samo u Islamskoj zajednici, ali ne i u Katoličkoj crkvi, što je neistina, i što detektira krajnji cilj ove velikohrvatske propagandne operacije.
Bošnjaci i Jugoslavija
Bošnjaci bi trebali ovaj kriminalni čin razumijevati kao podvalu svome krhkom jedinstvu. Trebali bi razumjeti da su saradnici UDBE, u onom vaktu, mogli biti samo uticajni i sposobni kadrovi. Njihovo progananje danas dolazi od osoba kojima je preča diskreditacija bošnjačkih intelektualnih potencijala, nego bošnjačko jedinstvo. Napose, niko ne isljeđuje nekadašnje predsjednike Saveza komunista, kojih je danas mnogo i u SDA, a to je mnogo “teža” funkcija od saradnika UDBE. Visoki funkcioneri SDA danas su, nekadašnji predsjednik Opštinskog komiteta SK Travnik, pa SK Novi Grad Sarajevo, pa SK Tuzla, itd, itd. Tu su i mnogi bivši oficiri JNA, koji su posebna sorta yu čuvara. Nema kraja kada bismo uzeli nabrajati ko je sve baš iz SDA, kao “najpravovjernije” stranke, bio sluga bivšeg režima i “čuvar Jugoslavije”, jer je to smatrao svojom građanskom obavezom i patriotizmom.
To za sebe ne može kazati tzv. autor knjige, koji ne krije da je pripadao ekstremnoj, terorističkoj ustaškoj emigraciji, da je ležao u američkim zatvorima, da mu je suđeno za trgovinu oružjem, i sl. Tzv. autor sigurno nije nikad bio na pozicijama očuvanja Jugoslavije, za razliku od apsolutnog broja čuvara Jugoslavije u bošnjačkom narodu. Svjedoci smo da su Jugoslaviju poderali Srbi i Hrvati, a ne Bošnjaci, jer Bošnjaci nemaju nikakvih velikodržavnih planova; imaju samo ideju tolerancije, bratstva i jedinstva, kao civilizacijsku političku opciju za očuvanje Bosne i Hercegovine; najlaški put za očuvanje BiH bilo je očuvanje SFRJ i zato su Bošnjaci posljednji koji su se pomirili sa nestankom Jugoslavije, kojoj, objektivno, po svome nacionalnom interesu, nisu mogli biti suprotstavljeni.
Suludo učešće
Zašto danas neki Bošnjaci pričaju istu priču kao i eksponent ustaške emigracije, izvjesni Bešlić, kojemu su i Jugoslavija i komunizam jedno te isto, i za kojeg je Jugoslavija sama po sebi zlo koje treba sahraniti, kao i ljude koji su to zlo podržavali?! Kakve veze Bošnjaci imaju sa netrpeljivošću prema Jugoslaviji i ljudima koji su je čuvali? Zašto Bošnjaci ulaze u klopku srpsko-hrvatske mržnje prema Jugoslaviji, jer mržnja prema Jugoslaviji znači promociju velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske.
Ustaški eksponent Bešlić, s druge strane, iz racionalnih razloga mrzi Jugoslaviju i progoni njene čuvare, tj. nekadašnje lojalne građane: on, iz pozicije ustaškog teroriste, on zna da smrti Jugoslavije znači život tzv. velike Hrvatske kojom će vladati zloduh ratnog zločinca Ante Pavelića; ista logika važi i za Srbe i njihovog patrijarha zločina Dražu Mihailovića. Suludo je kad Bošnjaci učestvuju u ovoj priči. To je isto kao kad bi u crtanom filmu jagnje oštrilo nož za svoje klanje. Za Bošnjake je Jugoslavija bila dobra dok je trajala, Bošnjaci su joj bili vjerni, i voljeli su je, jer bošnjačka ljubav prema Jugoslaviji proističe iz njihove spremnosti na suživot i toleranciju, a to je osobina koju prirodno nemaju srpska i hrvatska hegemonija.
Na kraju, UDBA je progonila nacionalizam, često paranoično i nekritički, i kao takva je bila najveći neprijatelj reinkarnaciji četništva i ustaštva. Bošnjački nacionalni cilj je suprotstavljen nacionalizmu, tako da Bošnjaci nemaju racionalnog razloga da budu protiv ma koje antinacionalističke pojave, u prošlosti, i u budućnosti.
Antrfile 1
Tužbe i odšteta
Državni organi koji su ignorirali ovo krivično djelo nanijeli su i u političkom i u finansijskom smislu ogromnu štetu bh. državi. Već danas je izvjesno da ličnosti koje se pominju u ovom zborniku državnih tajni mogu tužiti državu, i dobiti odštetu za ugrožavanje svojih ličnosti, kojima je upravo država garantirala tajnost i sigurnost u obavljanju državnih poslova.
Antrfile 2
Svi smo bili čuvari Jugoslavije
Kada bismo diskreditirali sve ljude koji su do 1990. bili “čuvari Jugoslavije” – ostali bismo bez naroda. Ostali bismo i bez Alije Izetbegovića, koji je predlagao “asimetričnu federaciju”, kao model za očuvanje Jugoslavije. Teško da bi se našao i jedan novinar koji nije bio “čuvar Jugoslavije”, već njen razaratelj. Tema za isljeđivanje odgovara jedino ustaškoj i četničkoj emigraciji koje su od kraja Drugog svjetskog rata čekale svojih pet minuta da razore Jugoslaviju i ostvare velikodržavne snove na račun Bosne i Hercegovine.
Antrfile 3
General Fikret Muslimović: Oni nisu činili ništa loše
Principijelno gledano saradnici informatori nisu činili nikakav grijeh što su prihvatili saradnju sa zvaničnim organima svoje države. Oni bi učinili neoprostiv grijeh da su u takvom odnosu bili sa nekom obavještajno-sigurnosnom službom strane države. Ako su zadržavali pažnju na realnim opasnostima po ustavni poredak svoje države i ako pri izvještavanju nisu lagali, principijelno gledano oni nisu činili ništa loše.
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 26.11.2003.